Piše: Gordan Duhaček
NEMA nedodirljivih. Dosta je korupcije!” uskliknuo je danas premijer i predsjednik HDZ-a Andrej Plenković komentirajući masovna uhićenja članova svoje stranke s različitih nivoa vlasti i iz upravi javnih tvrtki.
Nije tu stao.
“Politika naše vlade, mene osobno i Hrvatske demokratske zajednice je stalna, kontinuirana i beskompromisna borba protiv korupcije. Ukoliko u ovim istragama se pokaže da je netko učinio neko kazneno djelo, za to treba odgovarati, bez obzira na ime i prezime i bez obzira na stranačku pripadnost”, rekao je predsjednik stranke kojoj se upravo u sudskom procesu ponovno sudi za korupciju u aferi Fimi media.
Proziran spin
Plenković se dosad nije pokazao kao političar koji često i neuvjerljivo izgovara prijesne laži – što naravno ne znači da je poznat po tome da govori istinu – pa je stoga i dodatno iznenađenje što se odlučio za ovakav proziran spin. Vjerojatno zbog predizborne kampanje u kojoj se nalazimo.
Istina je baš suprotna od onoga što premijer tvrdi. On se od početka svojeg mandata na čelu vlade ne bavi “stalnom, kontinuiranom i beskompromisnom borbom protiv korupcije”, već stalnom, kontinuiranom i beskompromisnom borbom protiv borbe protiv korupcije.
HDZ = korupcija
Od svih predsjednika HDZ-a samo Jadranka Kosor može iskreno reći da je učinila nešto konkretno u borbi protiv korupcije, dok su se svi ostali, od Tuđmana, preko Sanadera i Karamarka pa do Plenkovića, uvijek i jedino bavili borbom protiv borbe protiv korupcije. Jer baviti se borbom protiv korupcije znači baviti se borbom protiv suštine HDZ-a.
Pa ta je stranka rodonačelnica novohrvatske korupcije, u Hrvatskoj danas maltene da ne postoji korupcija a da je mimo HDZ-a. Kad jest, onda je to većinom sića u usporedbi s HDZ-ovim korupcijskim standardima.
Plenkovićeva impresivna bilanca borbe protiv borbe protiv korupcije
Plenković je nastavio tu HDZ-ovu tradiciju.
Raskinuo je koaliciju s Mostom štiteći svojeg ministra koji je bio prethodno visokopozicionirani direktor Agrokora, ali, eto, nije skužio organiziranu pljačku u tom koncernu.
Obrušavao se stalno, kontinuirano i beskompromisno na Povjerenstvo za sprečavanje sukoba interesa, jednu od rijetkih institucija koja se doista bavi borbom protiv korupcije. Prvo je htio mijenjati zakon da Povjerenstvo razvlasti te je taj zadatak dao baš tadašnjem ministru uprave Lovri Kuščeviću i njegovoj zamjenici Josipi Rimac, koji su sada oboje osobe od interesa u raznolikim antikorupcijskim istragama. Kad izmjena zakona nije uspjela, onda je Povjerenstvo tužio na sudu, uz obilatu porciju kontinuiranog javnog progona. Čak je održao i posebno konferenciju za medije na kojoj je blatio Povjerenstvo.
“Spašavanje” Agrokora pod Plenkovićevom i palicom njegove tadašnje potpredsjednice Martine Dalić također se pretvorilo u festival korupcije i pogodovanja. Dovoljno je samo spomenuti grupu Borg i aferu Hotmail, koju je otkrio Index.
Sabotirao je Nacionalno vijeće za praćenje provedbe Strategije suzbijanja korupcije. Kočio je objavljivanje izvještaja GRECO-a, tijela Vijeća Europe za borbu protiv korupcije, o stanju borbe protiv korupcije u Hrvatskoj.
Plenković je pola vlade izgubio u korupcijskim aferama
Last but not least, na kraju je ostao bez više od pola svojih ministara iz HDZ-a zbog niza korupcijskih skandala u koje su upetljani. Pritom ih je, unatoč medijskim otkrićima i sve većim dubiozama, žestoko branio do samog kraja i preko svake mjere podnošljivosti. Pobogu, pa i skoro svi HDZ-ovci koji su danas uhićeni dio su Plenkovićeve kadrovske križaljke. Nisu pali s Marsa na svoje pozicije, nego ih je tamo imenovala Plenkovićeva vlada i Plenkovićev HDZ.
Eto, to je ta bilanca Plenkovićeve beskompromisne borbe protiv borbe protiv korupcije i doista je impresivna. Nismo naveli sve, vjerojatno smo neke stvari i zaboravili, ali ovo su greatest hits. Oni otkrivaju sanaderovski nivo korupcije, koji Plenkoviću lakše prolazi jer u svemu tome ne puni vlastite džepove, što onda – još gore! – koristi kako bi kamuflirao da je cijeli HDZ sinonim za korupciju i pljačku.
Plenkovića brine etiketa korupcije, a ne korupcija
“Ne dam nikome da meni, vladi i HDZ-u na bilo koji način lijepi etikete korupcije”, bio je u srpnju prošle godine odlučan Andrej Plenković.
Izjava je bila skandalozna zato što je bila istinita – Plenković doista ne dozvoljava da se na HDZ lijepi etiketa korupcije, ali ne zato što korupcije u HDZ-u nema ili zato što on vodi nekakvu borbu protiv korupcije, nego jer je za svaku korumpiranu organizaciju reputacijski i materijalni problem ako nosi etiketu korupcije. Korupcija mnogo bolje uspijeva dok ne date da se na vas lijepi etiketa korupcije, nego ako vičete na sav glas da ste korumpirani.
Premijer bi se trebao javiti policiji ili DORH-u barem kao svjedok pokajnik
Sada smo u predizbornoj kampanji pa premijer odjednom mijenja priču i kliče da je “dosta korupcije” i da “nema nedodirljivih”. Mjesec dana pred izbore je predsjednik HDZ-a odlučio stati na kraj korupciji i pljački u izvedbi HDZ-a.
Ako je doista tako i ako Plenković ne laže, onda mu preostaje samo jedno: zaputiti se do najbliže policijske postaje ili ureda DORH-a te se barem ponuditi za svjedoka pokajnika. Barem.