Grad se umorio. Umorio od entuzijazma, od buke, od energije. Ljudi su počeli ranije spavati, ranije kukati, ranije umirati – najprije iznutra, piže sarajevski Dnevni Avaz.
U subotu sam sreo Egipćanina. Dobrog čovjeka, zbunjenog i nevinog u svojoj potrazi za noćnim životom u Sarajevu, kao dijete koje se probudi usred noći i traži majku – a zatekne samo pustu, hladnu sobu.
Pitao me za Under. Rekoh mu – brate, to ti je mrtvo već deset godina. Kao i Bićakčić, kao i CDA, Pussy Galore, stara prava Sloga, Estrada, Bassement, Internet, od turbofolka do rocka… Sve ono što je Sarajevo nekoć činilo jebeno živim, sve je pocrkalo u tišini, bez bunta, bez svijeća, bez posljednje žurke. Umrlo i niko nije ni pokušao oživjeti.
Pola jedan ujutro. Subota. Grad duhova. Glavni grad jedne zemlje – ili nečega što se zove zemlja. Egipćanin pita: “Where can I go out?” A ja… ja u tom trenutku postajem lični vodič kroz pustoš, Cronenbergov turistički radnik iz paralelnog univerzuma u kojem noć ne postoji. Nabrajam mu jadni ostatak – Jazbina, Sloga, možda Silver & Smoke, možda Valter ako se ne boji pištolja. I to je to. That’s it, my brother. Welcome to the Sarajevo that once was.
A ono što jeste – to je umoran, uspuhan grad koji je digao ruke od noći. Nema više ni dekadencije, ni alternative, ni pijane filozofije do zore.
Nema više ni pijanih pjesnika, ni techno ratnika, ni kafanskih šarlatana, ni studenata što puše cigarete na stepeništu dok raspravljaju je li Nietzsche bio fašist ili samo depresivni Švabo.
Ostali su samo dileri, šminkeri, i dvije polumrtve kafane koje se zatvore čim gazda dobije mig od komšije da su “narušili red”.
Kako je propao noćni život u Sarajevu? Lagano. Bez pucnja. Bez posljednje žurke. Grad se umorio. Umorio od entuzijazma, od buke, od energije. Ljudi su počeli ranije spavati, ranije kukati, ranije umirati – najprije iznutra.
Sarajevo nekad nije bilo savršeno, ali je bilo živo. Danas nije ni jedno ni drugo. Imaš grad u kojem se ništa ne dešava, a sve je previše. Grad u kojem ti pola miliona ljudi ne može ponuditi ništa osim nostalgije.
I zato, Egipćanine, ako ikad pročitaš ovo – izvini. Nešto je ovdje umrlo, i niko se nije ni potrudio da ga ožali.
Avaz.ba