Premijerka Novog Zelanda Jacinda Andern podnijela je ostavku nedavno a njen potez iznenadio je cijeli zapadni svijet s obzirom da je godinama kotirala kao jedna od najpopularnijih lidera nove generacije. Većina zapadnih medija prenijela je ovu informaciju bez puno detalja o razlozima koji su do toga doveli.
Jacinda Ardern je preuzela poziciju lidera Laburističke stranke 2017. godine kada je imala 37 godina i postala najmlađi lider opozicije. Njeno vodstvo na izvorima povećalo je broj mjesta Laburističke stranke sa 32 na 46 tako da je formirala manjinsku vladu u koaliciji sa Zelenima i strankom NZ First .
Nakon toga njena popularnost vrtoglavo je rasla a pojedinim potezima inspirisala je novu ljevicu širom svijeta. Oduševila je čak i islamski svijet svojim odnosom prema muslimanima nakon krvavog terorističkog napada 2019. godine u jednoj džamiji. Njena politika zatvaranja za vrijeme COVID-a 2020. godine dovela je do jedne od najnižih stopa smrtnosti u svijetu.
Njena popularnost nastavila je rasti a Laburistička stranka na izborima održanim 2020. je osvojila apsolutnu većinu na opštiim izborima , postavši prva vlada u eri proporcionalne zastupljenosti koja je dobila dovoljno mjesta da sama vlada. Stranka je osvojila 65 od 120 mjesta u Predstavničkom domu i više od polovine glasova građana.
- Premijerki Novog Zelanda divi se svijet – pogledajte čuda koja je napravila
- Premijerka Novog Zenalnda skraćuje radnu sedmicu da podstakne rast turizma
Pad popularnosti
Popularno odobravanje njene vlade, a na kraju i njena lična popularnost, počela je da jenjava 2022. Anketa istraživanja Horizonsa pokazala je da se od više od 1000 anketiranih ljudi 35% osjećalo “razočarano”, a 28% “bijesno” zbog Ardern, s tim da je ona posebno ciljana, a ne vlada. Porast raspoloženja protiv vakcina , podstaknut i povremeno finansiran vanjskim desničarskim utjecajima, je uzrokovao da internet napadi na Arderna rastu skoro eksponencijalno.
To je rezultiralo neviđeno agresivnim zauzimanjem zgrade parlamenta u Wellingtonu 2022. godine. Protesti nisu bili masovni a po procjenama broj okupljenih nije prešao par hiljada ali su bili neobično nasilni, sa mnogim učesnicima koji su zagovarali krajnje desničarsku politiku kao npr.Trampizam, bijeli nacionalizam i kršćanski fundamentalizam .
/cloudfront-ap-southeast-2.images.arcpublishing.com/nzme/NPYBYLYDK3I6BU7CFNSSXPK65E.jpg)
Neki demonstranti su vješali omče o drveće i prijetili političarima linčom , uključujući Ardern, kao i gej ministra finansija Granta Robertsona i trudnoj zastupnici Steph Lewis.
Izvještava se da je antisemitizam “rasprostranjen” u protestima, a unutar protora ispred parlamenta gdje su održavani protesti crtane su svastike i žute zvijezde sa porukama usmjerenim protiv Židova.
Ongoing protest against covid restrictions outside parliament in Wellington, New Zealand, pic.twitter.com/QQo7kK0dy3
— Wittgenstein (@backtolife_2023) February 10, 2022
Također je bilo nekoliko izvještaja o seksualnom napadu unutar protestnog područja, a naširoko je prijavljeno da demonstranti bacaju vlastite fekalije na policiju.
Nasilna višemjesečna okupacija zgrade parlamenta izazvala je velike poremećaje u Wellingtonu, a The Guardian je izvijestio da su se prijetnje Ardernu gotovo utrostručile. Efekti recesije 2022. također su doprinijeli nepovoljnoj percepciji laburista, a mnogi demonstranti protiv vakcina su okrivili Ardern lično.
Ankete
U avgustu 2022. po anketama došlo je do pada popularnosti premijerke Jacinde Andern. Uprkos padu za tri boda kao preferirani premijer, Ardern je i dalje bio ispred Christophera Luxona iz najveće opozicione konzervativne stranke National , sa 30% prema 22% i nikada nije izgubila u anketama na pitanje koga bi građani htjeli vidjeti kao budućeg premijera.
Među kolumnistima desničarskih medija u novembru 2022. bilo je spekulacija da će Ardern uskoro podnijeti ostavku. Ideju je ismijao Tony Manhire , glavni urednik lijevo orijentirane internetske stranice The Spinoff , jer je neutemeljena.
Ostavka
Ardern je 19. januara 2023. održao govor na rutinskoj konferenciji za novinare u Napieru, mjestu održavanja godišnje konferencije Laburističke stranke. Tamo je, uz najavu datuma predstojećih izbora (14. oktobar 2023.), izjavila da u njih neće povesti novozelandske laburiste.
Sada ulazim u šestu godinu mandata. I za svaku od tih godina dala sam sve od sebe. Vjerujem da je vođenje zemlje najprivilegiraniji posao koji bi iko mogao imati, ali i jedan od najizazovnijih. Ne možete i ne biste trebali to raditi osim ako nemate pun rezervoar, plus, malo rezerve za te neočekivane izazove. Ovog ljeta sam se nadala da ću pronaći način da se pripremim ne samo za još jednu godinu, već za još jedan mandat – jer to je ono što ova godina zahtijeva. Nisam mogla to da uradim. I tako danas objavljujem da neću tražiti reizbor i da će mi mandat premijera isteći najkasnije 7. februara… Znam da će nakon ove odluke biti mnogo diskusije o tome šta je bio takozvani “pravi” razlog. Mogu vam reći da je to ono što danas dijelim. Jedina zanimljiva tačka koju ćete naći je da sam nakon šest godina velikih izazova samo čovjek. Političari su ljudi.
— Jacinda Ardern, 19. januara 2023.
Obratila se i svojoj ćerki Neve da će biti tu za nju kada krene u školu u junu. Takođe je rekla i Clarku Gayfordu , svom dugogodišnjem vereniku, “hajde da se konačno venčamo”.
Njena ostavka svakako predstavlja veliku udarac za savremenu ljevicu koja nije našla odgovor na savremene napade na demokratiju kojima svakodnevno svjedočimo.
U svakom slučaju do izražaja je došla slaba otpornost demokratije na sistemske udare onih koji je žele ukinuti. Dok gledamo svijet u kojem desničari odbijaju predati vlast nakon izgubljenih izbora ili nakon dolaska na vlast ruše demokratiju i mogućnost da se na izborima više ikada išta promjeni, ljevica se povlači i demokratskim metodama suprostavlja onima koji demokratiju žele da ukinu.
Dok ultradesnica slavi Vladimia Putina koji bilo kakav izlazak na proteste protiv rata ili samo raspravu o tome na društvenim mrežama kažnjava dugogodišnjom robijom, oni nesmetano protestuju na zapadu, izražavaju ekstremne stavove ne prezajući ni od ekstremnog nasilja a ljevica na tako nešto već dugo nema odgovor.