Kako su studentski protesti Čileu donijeli novog predsjednika i cijelu generaciju novih lidera

To je ono što pokreće svijet – malo gravitacija malo sukob generacija. I upravo taj jaz bio je pokretač mnogih pozitivnih društvenih promjena gdje je studentski pokret odigrao ulogu društvene avangarde.

Studenti su pokrenuli revolucionarne promjene u cijelom svijetu 1968. godine, vodili su Kulturnu revoluciju u Kini i mobilisali milione ljudi a 20 godina kasnije stajali pred tenkovima na Tienanmenu. Širom SAD-a pokrenuli su otpor protiv Rata u Vijetnamu, a u novije vrijeme igrali ključnu ulogu u protestima u Rusiji 2011. godine koje je Putin brutalno ugušio.

Istu godinu Čile pamti po masovnom studentskom pokretu koji je donio korjenite društvene promjene i cijelu generaciju novih lidera. Među njima je bio i sadašnji predsjendnik Čilea Gabriel Boric.

Čile je poznat kao kolijevka neoliberalizam i zemlja sa jednom od najvećih društvenih nejednakosti na kontinentu. Naslijeđe diktature Augusta Pinocheta, koja je trajala od 1973. do 1990. godine, ostavilo je duboke tragove, posebno u obrazovnom sistemu.

Tokom vojne vlasti, obrazovanje je privatizovano čime je država izgubila ključnu ulogu u njegovom finansiranju i nadzoru. Takav sistem opstao je i u postdiktatorskom periodu, pa je kvalitet obrazovanja zavisio od platežne moći porodice, dok su siromašni slojevi društva imali ograničen pristup kvalitetnom školovanju.

Početak studentske borbe

Upravo ta nepravda bila je okidač za masovne studentske proteste koji su započeli 2011. godine, poznate kao “Čileansko proljeće”. Pokret su predvodili srednjoškolci i studenti koji su imali dugogodišnju tradiciju samoupravnog organizovanja, zasnovanu na plenumima i direktnoj demokratiji.

Svaki fakultet i škola birali su svoje predstavnike, koji su u skupštinama odlučivali o pravcima borbe. Odluke su se donosile glasanjem, a lideri su birani na transparentan i demokratski način. Upravo ta čvrsta organizaciona struktura omogućila je pokretu da bude otporan na pritiske i da traje mjesecima.

Studenti su organizovali masovne demonstracije, okupacije škola i univerziteta, štrajkove glađu, simbolične akcije i kreativne performanse koji su privukli pažnju medija i javnosti.

Njihovi zahtjevi bili su jasni: kraj profitiranja u obrazovanju, više javnog ulaganja i uvođenje besplatnog univerzalnog obrazovanja. Protesti su mobilisali šire slojeve društva, uključujući profesore, sindikate i roditelje, čime je studentski pokret prerastao u širi društveni pokret.

Iz ulice u parlament: Uspon Borica i Vallejo

Na čelu protesta izdvojilo se nekoliko vođa studetntskih organizacija koje su imale demokratske izbore. S obzirom na prirodu studetnskih zahtjeva lijevo orjentisani kandidati dobili su podršku tako da je kandidatkinja čilenaske komunističke partije Camila Vallejo postala lider Saveza studenata Univerziteta (FECh). Ona je danas generalna sekretarka i ključna ministarka u novoj vladi predsjednik Gabriela Borica.

Upravo ju je on 2011. godine pobijedio na izborima za novog lidera FECh-a. Tada je bio član autonomne ljevice i niko nije slutio da će deset godina kasnije ovaj mladić sa svega 35 godina postati najmlađi predsjednik u istoriji Čilea.

Uz njih dvoje danas je ministar u čileanskoj vladi i Giorgio Jackson jedan od studentskih lidera iz 2011. godine. Njihova harizma, principijelnost i sposobnost da artikulišu zahtjeve pokreta privukle su pažnju javnosti i učinile ih simbolima otpora.

Nakon završetka studentskog bunta, oboje su odlučili da uđu u institucionalnu politiku kako bi se iznutra borili za sistemske promjene. Godine 2014. izabrani su u čileanski parlament. Boric je kasnije bio jedan od osnivača nove progresivne političke snage Frente Amplio (Široki front), koja je okupljala mlade političare lijevog spektra.

Komunisti u kojima je Vallejo jedna od ključnih figura najjača su stranka unutar ljevičarske koalcije koja je zaslužna za pobjedu Borica i na političku scenu su izbacili cijelu generaciju novih lidera . Među njima su predsjednica čilenaskog parlamenta Karol Cariola, gradonačelnica Santiaga Irací Hassler i popularna političarka Bárbara Sepúlveda Hales.

Boriceva pobjeda bila je rezultat višegodišnje dosljednosti, rada na terenu i jasne vizije društva koje stavlja ljude ispred profita. Camila Vallejo, sada bliska saradnica predsjednika, imenovana je za portparolku vlade, potvrđujući političku zrelost generacije koja je stasala iz protesta.

Društvene promjene i ostvarenja

Dolaskom na vlast, Boric i njegova vlada pokrenuli su niz reformi usmjerenih na smanjenje društvene nejednakosti: povećanje minimalne plate, poreske reforme, poboljšanje uslova rada, unapređenje javnog zdravstva i obrazovanja. Pokrenut je i proces izrade novog ustava koji bi zamijenio onaj iz doba diktature, iako je taj proces suočen s brojnim izazovima.

Iako nisu svi ciljevi još ostvareni, jedno je sigurno – studenti su pokrenuli proces duboke transformacije čileanskog društva, a njihova borba postala je uzor mladima širom svijeta.

I dok cijeli Balkan zagvata val studentskih demonstracija, jedna crta zajednička je svim društvenim promjenama koje su pokrenuli studenti. Stara generacija sebi nije mogla da objasni šta joj se dešava.Starije generacije, oblikovane decenijama propagande i straha od promjena, često nisu u stanju da razumiju zašto mladi odbacuju sistem koji su oni trpjeli i gradili.

Zato njihove reakcije često uključuju šok, zbunjenost i pokušaje da proteste objasne kao „stranu zavjeru“ ili „obojenu revoluciju“.U svim ovim slučajevima, sukob generacija postaje sukob oko budućnosti, pri čemu mladi žele promjenu, a stariji žele stabilnost, čak i ako je ona nepravedna.

novidani.com