Ruski novinar Kamil Galeev napisao je kratak esej “O predstojećem ratu sa Iranom” u kojem je ponovio svoju tezu da se ratovi pokreću uglavnom onda kada je vlast ugrožena i najčešće bez smislenog spoljno-političkog cilja. Njegov tekst prenosimo u nastavku.
Jedna stvar koju treba da razumijete kada su ratovi u pitanju jeste da se vrlo rijetko neko namjerno upušta u dug, iscrpljujući rat. Skoro svaki rat iscrpljivanja bio je planiran i zamišljen kao kratak, pobjedonosni „blitzkrieg“. A onda je sve krenulo po zlu.
Uzmimo za primjer ruski rat u Ukrajini. Nije bio planiran kao rat. Nije se ni razmišljalo o njemu kao o ratu. Bio je planiran kao (brza!) promjena vlasti u Kijevu koja bi donijela nekoliko poena u ruskoj unutrašnjoj politici. A onda je sve krenulo po zlu.
Ne bi bilo pretjerivanje reći da planiranje kratkog, pobjedonosnog rata, optimizovanog za unutrašnje političke svrhe, obično dovodi do zastoja. To je najčešći scenario kako stvari u praksi izmaknu kontroli.
Još jedna stvar koju treba razumjeti jeste da američka politika prema Bliskom istoku ima vrlo malo veze sa spoljnom politikom u pravom smislu. To je dio unutrašnjih političkih igara, i snažno je pod uticajem vrlo čudnog oblika identitetske politike unutar SAD.
Bezuslovna, neograničena, nekritička podrška Izraelu – koja je, opet, prvenstveno vođena unutrašnjom identitetskom politikom u SAD, a ne nekim racionalnim razlozima spoljne politike – ima izrazito korumpirajući efekat na izraelsku državu i društvo.
U ovom trenutku istorije, Izrael je zavistan od glumljenja „opasnog momka“, a u toj ulozi se u velikoj mjeri oslanja na Sjedinjene Države i njihovu odlučnost da finansiraju i podrže svaku njegovu operaciju, bilo odbrambenu, bilo ofanzivnu.
Nema racionalne politike SAD-a na Bliskom istoku
Bezuslovna američka podrška ima korumpirajući efekat na izraelsku politiku jer joj oduzima svaki podsticaj da normalizuje odnose sa susjedima, kao i sa sopstvenim potčinjenim, negrađanskim stanovništvom koje broji milione.
U ovom trenutku, SAD vrlo lako mogu biti uvučene u rat koji ne služi nijednoj drugoj svrsi osim da Benjamin Netanjahu ostane na vlasti.
Zbog bezuslovne podrške, ova supersila postaje oruđe u izraelskim unutrašnjim političkim igrama, i to oruđe koje podstiče vlast da sprovodi najratoborniju moguću politiku.
Nikakva racionalna politika na Bliskom istoku nije moguća bez temeljne revizije odnosa sa Izraelom. A do te revizije će doći – s vremenom – kako stari generacijski sloj koji je bio vezan za Izrael iz mješavine religijskih i ideoloških razloga bude umirao.
Mlađe generacije ne dijele tu religijsku i kvazi-religijsku vjeru starijih, što znači da je čudan oblik identitetske politike koji je decenijama oblikovao američku politiku na Bliskom istoku pred nestankom.
(To znači u vremenskom rasponu od jedne do dvije decenije.)
Najbolje što Izrael može da uradi – u tom vremenskom okviru koji traje samo dok posljednji „boomer“ ne umre, i ni dan duže – jeste da normalizuje odnose sa sopstvenim potčinjenim stanovništvom u Palestini. A da bi se to dogodilo, moraće da im da građanska prava – drugačije ne može.
A najbolje što Sjedinjene Države mogu da urade jeste da minimizuju štetu od nepromišljenih, besmislenih avantura na Bliskom istoku, koje su bile diktirane iracionalnom vezanošću za jednu stranu državu.
Kamil Galeev
Kamil Galeev je ruski analitičar i publicista poznat po svojim dubinskim analizama postsovjetskih društava, autoritarizma i ruskog imperijalizma, koje često objavljuje na društvenim mrežama i nezavisnim platformama. Njegovi tekstovi i komentari prepoznatljivi su po kombinaciji istorijskog konteksta, političke lucidnosti i kritičkog pogleda na savremenu rusku politiku.
Nezavisni mediji teško opstaju. Jednokratnom donacijom ili mjesečnom pretplatom možete nam pomoći da nastavimo kreirati tekstove koje čitate
Podrži nas