“Rijeka je uvijek ‘naginjala u lijevo’ i bila grad prilično otvorenih svjetonazora. U tom kontekstu uistinu jest progresivna, s idejama solidarnosti i jednakosti iznad toga tko ste i od kuda dolazite. No, pogled na određena svjetonazorska pitanja nije jedino što čini ljevicu”, kaže u intervjuu za naš portal Katarina Pavičić Ivelja, aktivistkinja Radničke fronte.
Predstojeći lokalni izbori su vrlo važni za Rijeku iz kojeg dolazi, posebno jer se dugogodišnji gradonačelnik Vojko Obresnel povlači a brojne stranke liberalne i lijeve orjentacije računaju na glasove njegovih birača. Teme iz prošlosti oko kojih je društvo podjeljeno godinama, provlače se i kroz ovu kampanju a dio nove generacije se pokušavaju izdići iznad ovih podjela.
- Evropa je obilježila Dan pobjede nad fašizmom. Čini se da je Hrvatska i danas po ovim pitanjima iz prošlosti jako podjeljena. Kad to posmatramo sa strane, već nekoliko izbornih ciklusa vidimo jasnu, reklo bi se ideološku granicu između te dvije cjeline. Vladimir Nazor je maštao da će cijela Hrvatska preći „na onu stranu vode“, može li se to ostvariti i hoće li nove generacije prevazići ove podjele?
I danas, upravo na Dan pobjede, smo još jednom imali priliku posvjedočiti rezultatima desetljetnog povijesnog revizionizma koji se od strane vlasti servira kako mojoj generaciji s početka devedesetih, tako i svim sljedećima, te srljanja u desnu krajnost političkog i ideološkog spektra. Naime, radi se o stotinjak (velikim brojem mladih) osoba koje su se danas okupile oko križa u Vukovaru i razvile transparent s natpisom “Koljači i zločinci tabu su tema. Hrvate se u zatvor za uzvike ‘sprema’.”, aludirajući time na ustaški poklič kao iskaz hrvatstva. Potom je uslijedilo skandiranje “Ubij Srbina.” Osim sveprisutnog nacionalizma, hrvatska socio-politička kretanja u velikoj mjeri karakterizira jačanje klerikalne desnice te sukladno prelijevanje patrijarhalnih normi u političke odluke u maniri čuvenog ‘povratka tradicionalnim vrijednostima’.
Od žena se iz dana u dan sve više očekuje povratak ulozi žene i majke, dok je muškarac taj kojem pripada uloga hranitelja, zaštitnika i najvažnije, ‘glave obitelji’, a svaka devijacija od heteronormativnog nailazi na osudu. Opisana socio-politička slika Hrvatske nešto je što se stvaralo desetljećima, pa ju je jednako tako nemoguće promijeniti preko noći, što je vidljivo i prema nedavnom istraživanju koje je pokazalo da 33% maturanata smatra da je homoseksualnost bolest, 45% brani ZDS, što je zapravo poboljšanje u odnosu na prethodne godine.
Naravno, uz nacionalizam i konzervativizam s jedne strane, svakako s druge strane vidimo i pozitivne pomake poput sve češćeg govora o ženskim pravima, borbi protiv nasilja nad ženama, pobačaju na zahtjev i slično. No, u mainstream diskursu taj govor često ostaje ukalupljen unutar liberalnog narativa koji izbjegava ikakvu antikapitalističku kritiku pa stoga ne uspijeva novim generacijama niti pružiti uvid u povezanost deterioracije ženskih prava i primjerice propadanja sustava javnog zdravstva.
Kako bi nove generacije uistinu mogle nadići podjele, ali i steći adekvatne alate za hvatanje u koštac s društvenim problemima potrebne su korjenite sistemske promjene, s naglaskom na obrazovanje i provođenje nužnih reformi u sustavu školstva.
Cjelokupna obrazovna politika mora biti vođena tako da dugoročno i konzistentno počiva na poticanju i razvijanju kritičkog stave prema postojećim autoritetima te da garantira sekularno i progresivno obrazovanje.
Milanović, Obersnel i SDP su iznevjerili mnoge
- Ti dolaziš iz onog djela Hrvatske gdje dominiraju stranke lijeve i liberalne orjentacije, gdje se ulice zovu po partizanima, gdje se petokraka vraća na Riječki neboder… Tu su birači velikom većinom izabrali izabrali aktuelnog predsjednika koji se skoro, nakon niza ispada koji su u Bosni shvaćeni kao šovinizam, pravdao da „nije šovinist jer obilazi partizanske spomenike“. Jesu li on, SDP i cijela ta garnitura ljudi iznevjerili birače lijeve i liberalne orjentacije.
Istina da je Rijeka uvijek u odnosu na ostatak Hrvatske ‘naginjala u lijevo’ i da je kao grad uvijek bila prilično otvorenih svjetonazora. Rijeka u tom kontekstu uistinu jest progresivna, s idejama solidarnosti i jednakosti iznad toga tko ste i od kuda dolazite. No, pogled na određena svjetonazorska pitanja nije jedino što čini ljevicu.
Podrazumjeva se da svatko tko samog sebe smatra ljevičarem prizna tekovine antifašističke borbe na ovim područjima, kao i da se založi za prava obespravljenih, no osim svjetonazorskog aspekta ljevicu čini i onaj ekonomski. Također, biti ljevičar ne znači samo obilaziti partizanske spomenike, niti izvjesiti zastavu duginih boja pred gradsku vijećnicu. Van ‘ljevičarskih performansa’ i Milanović, kao i Obersnel u Rijeci sigurno su iznevjerili mnoge. Između ostalog i politike i promašena ulaganja riječkog gradonačelnika dio su razloga tome da je Rijeka ekonomski i socijalno devastiran grad.
Čak i mnogi birači koji su u Rijeci ‘tradicionalno’ glasali za SDP svjesni su promašenosti načina na koji se upravlja gradom i prema kojem se određuju prioriteti. Recimo, u nizu anketa stanovnici Rijeke kao prioritet u gradu postavljaju autobusni kolodvor, no projekt Zapadna Žabica vodio se potpuno u pogrešnom smjeru pa je udio autobusnog kolodvora u projektu sveden na petinu ukupne površine.
Dok je istina da stranka štuje antifašizam i njezini članovi ne propuštaju postaviti vijence na spomenike kada je to prigodno, SDP-ova politika u Rijeci također je doprinijela i iseljenju 11 000 ljudi kroz poticanje privatizacije komunalnih društava, povećanje cijena javnih usluga te poštivanje neoliberalnih principa koji se nalaze u potpunoj opoziciji s istinskim lijevim idejama.
- Može li Radnička fronta ponuditi nešto novo?
Radnička fronta za razliku od dosadašnjih opcija lijevo orijentiranim biračima pruža priliku da glasaju za istinski lijevu opciju, kakvu donedavno nisu imali priliku susretati na izborima. Ono što nudimo jest borba za prava radnika kao većine, kao i (u kontekstu predstojećih lokalnih izbora) borba za grad u kojem ne postoje ‘jednakiji’, grad u kojem svi odlučujemo te u kojem promjena dolazi ‘odozdo’.
Navedena nastojanja izrazila je i naša gradonačelnička kandidatkinja Katarina Peović koja je kao prvi potez ako bude izabrana najavila ukidanje luksuza za mjesto gradonačelnika i gradske uprave poput luksuznog službenog vozila gradonačelnika. Zatim slijedi detaljno unutarnje skeniranje gradskog upravljanja i reorganizacija.
Naravno, slični principi djelovanja primjenjivi su ne samo na lokalnoj, već i na nacionalnoj razini, a sama stranka od osnutka funkcionira prema direktnodemokratskim načelima, ne postoji hijerarhija, predsjednik/ca ili predsjedništvo, već se o odlukama raspravlja skupštinski. Članice i članovi ljudi su koji nisu interesno motivirani te se većina rada unutar stranke obavlja volonterski, a članice i članovi koji obnašaju dužnost u političkim tijelima odriču se dijela ili čak čitave za to dobivene naknade.
Postoje i špekulacije da se radilo o dogovoru između “Možemo” i SDP-a
- Hoće li se i na ovim izborima rasipati glasovi ljevice? Šta će biti u Rijeci, Obresnel odlazi nakon 20 godina?
Ove lokalne izbore na razini Rijeke, ali i na mnogim drugim razinama u Hrvatskoj ljevica ide odvojeno. Posljedica je to odluke stranke Možemo, a onda i drugih satelitsko vezanih stranaka. RF gotovo svugdje izlazi samostalno osim u Splitu i na razini Splitsko-dalmatinske županije gdje izlazi u koaliciji sa SRP-om. Kako ljevica izlazi odvojeno, logično je i da se će se glasovi ‘rasipati’ i podijeliti između nekoliko opcija.
Rijeku je po svim istraživanjima uspio zadržati SDP, što je velikim dijelom i posljedica pucanja ove koalicije što se vidi i po rezultatima navedenih istraživanja. Zajednički blok s Katarinom Peović kao nositeljicom imao je ozbiljnu šansu za drugi krug, a i gotovo sigurnu priliku da u gradskom vijeću prekroji buduću politiku grada.
To se nažalost nije dogodilo, postoje i špekulacije da se radilo o dogovoru između Možemo i SDP-a, na što bi ukazivale najave SDP-ovog gradonačelničkog kandidata Marka Filipovića o potencijalnoj poslijeizbornoj koaliciji s Možemo u Rijeci.
- Ti si kandidatkinja na ovim izborima, koji je tvoj program šta ćeš ti pokušati napraviti?
Ne volim govoriti “Ja ću napraviti ovo”, ‘Ja ću napraviti ono”, budući da je jedan od razloga iz kojih sam se odlučila pridružiti Radničkoj fronti 2018. godine upravo naglasak na kolektivnom radu i kolektivnom donošenju odluka. Uđem li u Gradsko Vijeće, zalagat ću se upravo za to da Rijeka postane grad u kojem svi odlučujemo i u kojem se odluke donose u korist radnica i radnika koji čine obespravljenu većinu.
Što se tiče konkretnijih mjera, budući da sam svoj politički put ipak započela kao feministička aktivistkinja te su mi rodno osvještene politike izuzetno važne, a upravo su žene te na koje i dan danas pada većina terete reproduktivnog rada poput brige o djeci i starijima, naglasila bih zalaganje za besplatne vrtiće, subvencioniranu dostavu obroka za starije, zalaganje za izgradnju staračkih domova te SOS narukvice za starije osobe koje žive same.
Nadalje, izuzetno je važno i trajno financiranje dosadašnjih projekata za žene i djecu žrtve obiteljskog nasilja, kao i drugih važnih socijalnih programa koji se trenutno oslanjaju na nesigurno projektno financiranje, a na problem nasilja (to jest odlaska iz nasilne sredine) nadovezuje se i stambeno pitanje kojim je dijelom moguće doskočiti stanovima za javni najam koji će se po transparentnim kriterijima uz vrlo nisku mjesečnu naknadu stavljati na raspolaganje onima kojima je to najpotrebnije (ovisno o socijalnom statusu, veličini obitelji, trenutnim životnim uvjetima i mogućnostima itd.). Osim navedenog, gradski stanovi također su način koji bi omogućio mladima da ostanu u Rijeci bez desetljetnog kreditnog ropstva.
- Čini se da stranke ljevice u Evropi doživljavaju pad nakon onog velikog rasta SIRIZE u Grčkoj i Podemos-a u Španiji . U oba slučaja, koalicija koja je okupila male i posvađane ljevičarske stranke i imala enorman rast, sad se osipa i gubi glasove. Čini se da se isto dogodilo Radničkoj fronti i koaliciji Možemo. Bili ste iznenađenje parlamentarnih izbora a onda ste se razišli. Zašto je došlo do toga imože li ljevica okupiti širi front?
Teško da mogu sa sigurnošću ustvrditi istinske razloge koji stoje iza raspada zeleno-lijeve koalicije budući da se radilo o jednostranoj odluci stranke Možemo, no naša je procjena da se radi o taktičko-elektoralnom potezu pred lokalne izbore u Zagrebu kako bi njihov kandidat mogao lakše zahvatiti dio biračkog tijela centra, čime bi si omogućio lakšu pobjedu.
Naravno, valja napomenuti i ideološke razlike između Možemo i Radničke fronte koje su prisutne od prvog dana. Što se SIRIZE ili pak Podemosa tiče, za navedene stranke moguće je ustvrditi da ne doživljavaju pad samo zbog razjedinjenosti, već da se problem nalazi i u kompromitiranju te odustajanju od inicijalnih ideja što, kao što je vidljivo kroz gubitak povjerenja dotadašnjih birača, se pokazalo kao kratkoročno naizgled oportun, ali dugoročno vrlo pogrešan potez. No, u analize o drugim zemljama ne treba puno više ulaziti bez detaljnijeg uvida, a što se domaćeg terena tiče, svakako nije loše da bilo kakva ljevica osvaja vlast.
Kod nas postoji doza skepse jer vidimo kako Možemo polazi iz sve većeg kompromisa prema aktualnom političkom i društvenom sistemu, počinju i s klasičnim liberalnim mantrama kakve smo slušali posljednjih 30-ak godina, a onaj tko polazi iz kompromisa može završiti samo u još većem kompromisu. Tako se generalno samouništila europska socijaldemokracija u nekoliko navrata. Kao što je već rečeno, socijaldemokratske stranke ne doživljavaju pad zbog razjedinjenosti nego zbog odustajanja početnih ideja, a Možemo je sve više upravo to – socijaldemokracija.
- Može li se takav front napraviti u regionu. Ljevičarske stranke iz Hrvatske, Srbije i Slovenije inicirale su nedavno Deklaraciju o regionalnoj solidarnosti ( Radnička fronta i Nova Ljevica iz Hrvatske, Socijaldemokratska unija iz Srbije i Levica iz Slovenije).Šta je sa tom inicijativom?
Moguće je reći da je van Slovenije i Hrvatske, možda još i Makedonije, ljevica još uvijek u začecima, tako da je značajnije pomaganje drugaricama i drugovima u drugim zemljama nešto s čime tek treba krenuti u ozbiljnije ostvarenje. Za RF Deklaracija o regionalnoj solidarnosti je još uvijek aktualna, i uvijek ćemo tražiti i graditi partnerske odnose sa drugim progresivnim lijevim snagama u regiji i van nje.
Zapad je svakako izdao vrijednosti na kojima sam navodno počiva
- Svi smo mogli čitati tvoje tekstove na Libeli kada je Trump rekao bi na tacni izručio Erdoganu pojedine enklave sirijskog Kurdistana. Rojava nije bila samo nacionalni nego i veliki emancipacijski poduhvat. Hiljade žena uključilo se u ovu borbu u sredini koja prema ženama ima vrlo konzervativne stavove. Da li je zapad zapravo tu izdao vrijednosti na kojima i sam počiva?
Kada govorimo o tretmanu Kurda, točnije područja sirijskog Kurdistana, zapad je svakako izdao vrijednosti na kojima sam navodno počiva. Ne bih rekla da je istinski izdao Kurde budući da im primjerice američke vojne snage na sirijskom tlu nikada nisu niti bile istinske saveznice, čega su Sirijske demokratske snage (SDF), predvođene Jedinicama narodne i ženske zaštite (YPG i YPJ) uvijek bile i svjesne. Savez SAD-a i Kurda na terenu bio je puki savez iz potrebe, gdje su Kurdi SAD-u pak poslužili tek kao ‘topovsko meso’ u borbi protiv Islamske države kao zajedničkog neprijatelja obiju strana.
Gledajući s ideološko-političke strane, pokret poput onog u Rojavi kao radikalno-antikapitalističke, anti-nacionalističke i feminističke sistemske alternative, nikada niti nije odgovarao SAD-u budući da im se sličnosti nalaze tek u protivljenju Asadovoj politici (a čak ni tu iz potpuno istovjetnih razloga), te u takvom obliku ne bi mogao igrati ulogu američkog pijuna na Bliskom istoku kako to čini recimo Izrael. Stoga, okretanje leđa Kurdima i zeleno svjetlo operaciji Izvor mira iza koje stoji kako etničko čišćenje, tako i pokušaj zauzimanja područja na kojima se nalaze naftna polja, bilo je samo pitanje vremena.
Naravno, kada govorimo o otkazivanju podrške Kurdima u Siriji, to automatski predstavlja i otkazivanje podrške ogromnom pokretu za emancipaciju žena, što si zapad nikako nije smio dopustiti s obzirom da se deklarativno ponosi zaštitom i unaprijeđenjem ženskih prava. Ono što bih također nazvala izdajom od stane zapada jest gubitak podrške i kritike usmjerene Rojavi od strane zapadne ljevice koja je suradnju s SAD-om velikim dijelom proglasila izdajom ideala na kojima počiva revolucija.
Naravno, ovdje ne ubrajam volonterke i volontere sa zapada koji su organizirali pokrete solidarnosti s Rojavom, niti one koji su na licu mjesta uključeni u vojni ili civilni aspect revolucije. Rojava je na dijelu ljevice opetovano optuživana za kompromitiranje vlastite ideologije bez kritičnog uvida u situaciju na terenu gdje kompromitiranje ideološke čistoće ponekad znači posredno spašavanje stotina, pa i tisuća, života, na što su dijelovi zapadne ljevice ostali slijepi.
Razumijevanje konteksta u kojima su određene odluke donesene te prikladna solidarnost vrlo su važni za opstanak revolucionarnih pokreta i oslobođenje onih koji se bore, a u navedenom slučaju to znači i suzdržavanje od inzistiranja ljevice na potpunoj ideološkoj čistoći prema percipirano superiornim standardima nametnutim od strane zapada.
Uloga ljevice, ali i feminizma kao njezinog ključnog dijela, tu ne smije biti ‘spasiteljska’, već njezina zadaća mora biti deteritorijalizacija i decentralizacija lijevih i feminističkih ideja, kao što ne smije izostati ni razumijevanje činjenice da mehanizmi pokretanja revolucija nisu niti pravocrtni niti u potpunosti univerzalni.
- Zašto je Libela prestala sa radom?
Kao što već znate, Libela se 1. Siječnja 2021. Ugasila nagon 11 neumornih godina rada. To je odluka koju smo kao urednice zaista donijele izuzetno teško, no ne mogu reći da se radilo o nenadanoj odluci. Prestanak rada portala nešto je o čemu smo raspravljale gotovo čitavih godinu dana i pokušavale osmisliti adekvatno rješenje za nastavak rada.
Nažalost, zatvaranje Libele posljedica je dugogodišnje aktivne, planske devastacije neprofitnih medija od strane aktualne vlasti. Natječaja i projekata o kojima neprofitni mediji ovise gotovo da i nema, a natječaju Mediji zajednice kao jednom od rijetkih preostalih ozbiljnijih natječaja sredstva su namijenjena za organiziranje radionica, a ne za proizvodnju sadržaja.
Također, na navedenom natječaju sredstva sve češće osvajaju konzervativni, ideološki desni ‘željkomarkić’ portali, a ne lijevi i feministički mediji. Pandemija i ‘novo normalno’ samo je ubrzalo ovaj proces uništavanja neprofitnih medija te smo, s obzirom na nemogućnost daljnjeg financiranja tekstova i rada novinarki, odlučile da naprosto nije pošteno nastaviti raditi i zahtijevati od drugih da rade za Libelu u ovakvim uvjetima.
No, kako stvar ne bi bila baš potpuno crna, Libela se nije u potpunosti ‘ugasila’, to jest, iako više nema redakciju, svi stari tekstovi i dalje su dostupni na internetu, a mogućnost objavljivanja još stoji otvorena. Nadamo se da je ovo zatišje privremeno i da će ipak doći malo bolja vremena kada će se Libela ponovno aktivirati i ponovno zaživjeti kao relevantan neprofitni medij.