Postojala je u bivšoj državi (SFRJ) u vrijeme “socijalizma sa ljudskim likom” doktrina vladajuće elite o “revoluciji koja teče”. Čak je i čuveni revolucionar Svetozar Vukmanović Tempo tako i nazvao svoju memoarsku knjigu.
Iza tog ideološkog konstrukta, krilo se nastojanje partijske vrhuške da širokim narodnim masama poruči da postoji “šipka”, koja se može “isukati” prema potrebi, te da vlast nije završila posao samom činjenicom da kontroliše ukupnu društvenu dinamiku. I da, sve se to skupa odvijalo iza (uglavnom) dobro zaključenaih vrata “Komiteta”.
Zašto ovo pišem i podsjećam na jedno, sada već, davno svršeno vrijeme?
Zato jer želim povući paralelu između tog nekadašnjeg vremena i aktuelne situacije u Sarajevu. Zvuči vam nategnuto? OK, razmotrimo malo činjenice i događanja “na terenu”.
Ukoliko je u “ono vrijeme” postojala “revolucija koja teče”, onda se politička zbivanja u Sarajevu zadnjih par godina mogu nazvati “demokratijom, koja teče”!
Stanjem stalnih društvenih tenzija uzrokovanim predizbornom kampanjom, koja nikada ne prestaje!
Ranije se o tome razgovaralo na “plenumima” ili analiziralo u šifriranim komentarima novinara “kao društveno-političkih radnika”, a danas se o tome “demokratski raspreda” u javnosti i u realnom vremenu novih tehnologija.
Nekada Oslobođenje i Komunist…danas Twitter i Facebook.
Poželjna društvena dinamika višepartijskog sistema svedena je na karikaturu, stalnim političkim prepucavanjima. Nije u pitanju rasprava na tragu novih programa ili ideja, već krkanskog “gruhanja” svim sredstvima, bez obzira na posljedice. Teorija “spaljene zemlje”.
Važnije je kako “onu drugu stranu” pljuniti i poniziti, nego ponuditi nešto konkretno i zasnovano na STVARNIM potrebama građana. Posebno u vrijeme pandemije. I što je najgore, ti isti građani…ti “mali ljudi” to očigledno “puše” i strastveno učestvuju u cijeloj predstavi za naivne!?
Igra se samo prljavo i nikako drugačije.
Na sceni je žestoka borba nominalno političkih stranaka i koalicija, a zapravo “klanova”, “ekipa”, “halki”, “sećija” i “fine gradske raje”. Sve se završava “Iza scene”…kao i ime ovog bloga.
Demokratske procedure se koriste isključivo za lansiranja ”igara” i “igranski” i to bez obzira na to da li iza svega stoji bilo kakva opipljiva činjenica. Društvene mreže su poligon klozetskog prepucavanja. Pristojan čovjek takve bljuvotine ne čita, ali je problem što ima previše onih, koji baš u tome mazohistički uživaju!?
Potpuno nesvjesni da hrane tuđe nerealne ambicije i “lukave strategije”.
U “folu” su zajebantski memovi raznobojnih trolova i nadmudrivanja debelo preko granice dobrog ukusa. Bez trunke fine političke satire. Samo politička poronografija najgore vrste.
“Demokratija koja teče” pretvorila se u vlastitu suprotnost i kakofoniju u kojoj se pluralizam tumači i koristi samo kao mogućnost da se o svemu govori bez ikakvih skrupula. Bilo kakav nivo javne rasprave zamjenjen je doskočicama i jezikom ulice. Top lista nadrealista više nije TV program, već realnost, koja se događa pred našim očima. Niste to primjetili?
Izađe tako, navodno ozbiljan političar pred neki od medija…kravata i te stvari, te mrtav-hladan izjavi kako je njegov politički oponent “prop’o ko kauč”!? Drugi opet koristi malo “suptilniji termin” – “prop’o ko žeton”.
Gdje su nestali argumenti, ozbiljna rasprava i sukobljavanje argumentima? Javno pljuvanje je postalo preovlađujući sarajevski način javnog komuniciranja.
Zašto je to tako? Postoje tri razloga. NOVAC, MOĆ, UTJECAJ. Upravo tim redom.
Kanton Sarajevo je ovdašnja “zlatna koka”, koja se prema količini javnog novca može natjecati sa puno većim upravnim jedinicama i taj sirenski zov kapitala i javnog novca je jednostavno neodoljiv. Novac je najbolje ljepilo za razne opcije, bez obzira što se one na “papiru” ili virtualnom svijetu glođu do kosti. Lijevo, desno, centar, nezavisni…ma dajte ko se još time zamara?
Baš zato vode se ove beskrajne bitke, od kojih nema nikakve koristi, osim za učesnike u tom političkom boju. Dresovi se mijenjaju prema potrebi. Dosljednost u politici se tumači kao naivnost!? Zna se i cijena za “usluge”. Moralna norma je da nema norme!
Javnost se sluđuje na raznorazne načine i to se čini ČESTO.
Treba opravdati “sjedanje na budžet”, nekakvom nepostojećom politikom ili planovima, pa se na dnevnom nivou fabrikuju, što stvarne – što izmišljenje afere. Iz paštete iskaču “analitičari” i stručnjaci opće prakse.
Cilj nije objasniti i ponuditi, već zamutiti i podmetniti. Što niže – to srcu bliže…
Sarajevo jede samo sebe, ali to glavne aktere ne zanima. Oni žive u izmaštanom svijetu, koga stvorili vašim novcem. Kad’ zagusti baciće oni opet neku “kost” oko koje će se glođati naivna raja…
Nema tu nikakve razlike u političkim stavovima, već samo ima opće grabeži za fotelje, nadzorne i upravne odbore, koncesije, tendere i javni novac generalno. Red “podobnih” samo čeka, gdje će iskočiti neka atraktivna funkcija, posao ili sinekura da se “uglavi”, ekipa, sećija, halka ili FGR ekipa.
Treba iskoristiti priliku, ko zna do kada će potrajati nova koalicija, jer je u pitanju “demokratija koja teče”.
Opći grabež za titule. Fakat se ne biraju sredstva…seljačine uvijek u prve redove…upozorio je davno Branimir Štulić u pjesmi “Prokleto ljut”.
Jeste li i vi možda prokleto ljuti ili će te i dalje “uživati” u beskrajnoj igri “probranih” u balansiranju vašim novcem?
Vjerujete, mi u Mostaru itekao dobro znamo nešto o tome…
Slobodna-bosna.ba