Novi globalni poredak nakon ruske invazije na Ukrajinu će stvoriti nove pobjednike i gubitnike u energetici kako se trgovinski tokovi mijenjaju. Rusija i dalje svakodnevno prima blizu milijardu dolara prihoda od nafte i gasa , dok Evropa nastavlja da kupuje ruski gas i paniči se zbog mogućnosti da Rusija u potpunosti prekine snabdevanje gasom.
Kratkoročno gledano, Rusija bi mogla imati pobjedničku ruku, jer je zakačila glavne evropske ekonomije na svoj prirodni gas.
Pobjednici i gubitnici
Ali srednjoročno do dugoročno, Moskva će vjerovatno izgubiti status globalne energetske supersile, jer je odluka Evrope da prekine svoju energetsku ovisnost od Rusije nepovratna, piše Gideon Rachman, glavni kolumnista za vanjske poslove Financial Timesa .
Azija bi mogla uzeti mnoga ruska naftna barela neželjena i zabranjena na Zapadu, ali gasni zaokret u Kini bi došao za godine, a ne za mjesece, zbog nedostatka dovoljne infrastrukture za Rusiju da preusmjeri tokove plina sa svog najvećeg tržišta, Evrope, u Kinu .
U isto vrijeme, visoke cijene nafte i prirodnog plina pomažu američkom škriljcu, koji bi mogao biti veliki pobjednik novog globalnog energetskog poretka, u srednjoročnom i dugoročnom periodu, jer će Zapad tražiti nerusku naftu i plin za godine, bez obzira na razvoj rata u Ukrajini.
Ipak, američka industrija nafte i plina suočava se s kratkoročnim ograničenjima u jačanju proizvodnje. Ove prepreke uključuju probleme u lancu snabdijevanja, skokove troškova i američku administraciju s nepokolebljivom željom da promovira čistu energiju i jednako nepokolebljive izjave koje okrivljuju naftnu industriju za zategnuta tržišta goriva i za doprinos rekordno visokim cijenama benzina.
Ako američki proizvođači imaju regulatorno okruženje koje podržava ulaganja u nove ponude, Sjedinjene Države imaju šansu da dugoročno pobijede u geopolitičkoj igri energije. Američki proizvodi i nafta će se tražiti u glavnim potrošačkim regijama, uključujući Evropu i saveznike SAD u sjevernoj Aziji, koji više nikada neće htjeti ovisiti o ruskoj energiji. Zbog blizine SAD-u, Latinska Amerika je također prirodni izlaz za američki izvoz energije, posebno zato što Evropa – koja sada nema svih vrsta energije – ne izvozi toliko goriva u Ameriku kao prije ruske invazije na Ukrajinu i prije energetske krize u jesen 2021.
Zauvijek promijenjeni tokovi trgovine energijom i odluka Evrope da prekine ovisnost o ruskoj nafti i plinu—sa embargom na naftu do kraja 2022. i rokom za nezavisnost od ruskog plina koji je okvirno zacrtan za 2027.— podriva poziciju ruske energetske elektrane na srednji i dugi rok. termin.
“Prije rata Rusija je gledala na još 30 godina zagarantovanih prihoda od nafte i gasa. Sada gledaju na tri”, rekao je visoki njemački zvaničnik Rachmanu za FT.
Ruski gas zaokret u Aziju će trajati godinama
Rusija je zaradila 98 milijardi dolara (93 milijarde eura) prihoda od izvoza fosilnih goriva u prvih 100 dana rata u Ukrajini, pri čemu je EU plaćala 61% od toga za uvoz, prema podacima koje je prikupio Centar za istraživanje energije i čistoće Zrak (CREA).
Kako EU ima za cilj da smanji prihode Rusije od nafte uvođenjem embarga na uvoz nafte iz Rusije, Moskva preusmjerava više količine nafte u Aziju . Ali Rusija će se suočiti s težim zadatkom zamjene europskog izvoza plina i prihoda onima u Aziji. Naftovod i količine LNG-a koje Rusija šalje u Kinu samo su dio ruskog izvoza plinovoda u Evropu, iako je Rusija smanjila isporuke gasa u Evropu posljednjih sedmica.
Rusija već šalje prirodni gas gasovodom u Kinu preko gasovoda Snaga Sibira , koji je počeo sa radom krajem 2019. Postoje planovi za još jedan veliki gasovod za isporuku gasa iz Rusije u Kinu, ali će za to trebati godine i provizija.
„Rusija bi na kraju mogla izgraditi značajan posao usmjeren prema azijskim tržištima, ali promjena neće biti ni trenutna ni laka, i u velikoj mjeri će zavisiti od stranih partnera, uključujući Kinu“, kaže Nikos Tsafos, predsjedavajući James R. Schlesinger za energetiku i geopolitiku na Programu energetske sigurnosti i klimatskih promjena u Centru za strateške i međunarodne studije (CSIS).
Američka energija mogla bi dugoročno pomoći saveznicima
SAD, najveći svjetski proizvođač sirove nafte ispred Saudijske Arabije i Rusije, mogao bi pomoći da se nadoknadi barem dio gubitaka u opskrbi iz Rusije, kako nafte tako i plina. Američki LNG izvoz u Evropu raste, a izvoz goriva je također snažan uprkos višegodišnjim niskim zalihama goriva u SAD-u
Ali američka industrija škriljaca suočava se s kratkoročnim ograničenjima u jačanju proizvodnje jer troškovi nastavljaju da eskaliraju, a kašnjenja u lancu nabavke se pogoršavaju. Štaviše, američki proizvođači su fokusirani na otplatu dugova i nagrađivanje dioničara. Oni su takođe oprezni zbog kontinuiranih napada Bajdenove administracije, koji ne ohrabruju investicione planove kompanija.
Prošle sedmice, više od deset energetskih udruženja predvođenih Američkim institutom za naftu (API) pozvalo je predsjednika Bidena da posjeti američke centre za proizvodnju nafte i plina prije nego što krene u Saudijsku Arabiju kako bi se založio za još nafte od najvećeg svjetskog izvoznika sirove nafte.
“U ime miliona Amerikanaca koji rade u američkoj industriji nafte i prirodnog plina, želimo vam puno uspjeha na vašem predstojećem putovanju u Saudijsku Arabiju. Ali prije nego što posjetite Rijad, pozivamo vas da posjetite Reynoldsville, Pensilvanija. To je srce Marcellus Shalea u državi u kojoj ste rođeni, jedna od najplodnijih regija za proizvodnju prirodnog plina na svijetu,” izjavila su energetska udruženja u pismo predsedniku Bajdenu.
„Američke energetske rezerve – proizvedene prema najvišim ekološkim standardima u svijetu – odgovor su u globalnoj potrazi za pouzdanim opskrbom energijom. Američka energija podstiče američku konkurentnost i nacionalnu sigurnost i donosi ekonomske prilike u svaki kutak Amerike”, napominju te organizacije.
Autor: Tsvetana Paraskova za Oilprice.com
View Comments (2)