U okviru generalne debate 76. zasjedanja Generalne skupštine Ujedinjenih nacija predsjedavajući prisutnim se obratio predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željko Komšić gdje je govorio o izazovima pandemijske krize, klimatskim promjenama i političkim izazovima u našoj zemlji.
Predsjedavajući Predsjedništva je naglasio važnost poštovanja i zaštite ljudskih prava zasnovanih na vrijednostima uspostavljenim Univerzalnom deklaracijom Ujedinjenih nacija o ljudskih pravima, te u Evropi, Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i temeljnim slobodama.
Ipak, istakao je Komšić, u Bosni i Hercegovini su spomenute vrijednosti poljuljane i selektivno se primjenjuju, što predstavlja veliku opasnost za očuvanje sistema zaštite ljudskih prava.
“Jačanje etničkih politika u mojoj zemlji, temeljenih na isključivosti i etno-šovinističkim tendencijama, uz porast vjerskih netrpeljivosti i urušavanje sekularizma u regionu Zapadnog Balkana izaziva veliku zabrinutost. Građani Bosne i Hercegovine veoma su osjetljivi na takve društvene poremećaje, s obzirom na rat koji su prošli od 1992. do 1995. godine, te posebno zbog genocida koji je izvršen u Srebrenici”, rekao je Komšić.
Komšić je naglasio prisutnima da dolazi iz zemlje koja je važila za uspješan primjer uspostave mira.
“Ipak, u zadnjih nekoliko godina naše društvo je pod sve većim pritiskom nastojanja za degradacijom osnovnih ljudskih, građanskih, prava i eliminiranjem pojedinca, građanina, kao subjekta ljudskih prava. Kompleksno izgrađen sistem institucija Bosne i Hercegovine zasnovan na Dejtonskom mirovnom sporazumu otežava postizanje političkog konsenzusa koji bi moju zemlju pomjerio sa Dejtonskog mirovnog sporazuma koji je zaustavio rat, ka funkcionalnoj državi sa perspektivom da postane članica Evropske unije i NATO saveza, ali na način da se prihvate sve one vrijednosti koje nalažu demokratija, vladavina prava i zaštita ljudskih prava i temeljnih sloboda”, naglasio je Komšić.
S tim u vezi Komšić je dao primjer selektivnosti u primjeni međunarodnih akata u Bosni i Hercegovini, a koji se tiču ljudskih prava. Istakao je da Ustav BiH u svojoj preambuli jasno i nedvosmisleno navodi da se on, između ostalog, temelji i na Univerzalnoj deklaraciji o ljudskim pravima iz 1948. godine, što ne predstavlja zakonsku obavezu zemljama koje su joj pristupili, ali da se svakako radi o sistemu vrijednosti koji ima za cilj jednakost svakog ljudskog bića na planeti u njegovim osnovnim ljudskim pravima.
“Takav sistem vrijednosti, koji u temelju ima jednakost svih pojedinaca unutar nekog društva, na žalost, ne postoji u Bosni Hercegovini. To dodatno argumentujem time da je jedan od međunarodnih sudova, odnosno Evropski sud za ljudska prava iz Strazbura, u svojih pet presuda protiv Bosne i Hercegovine, utvrdio postojanje sistemske diskriminacije ili sistemske nejednakosti građana moje zemlje. Takva nejednakost ogleda se u više aspekata života, onih političkih jer svi građani nemaju jednaka prava u izbornom sistemu, pa sve do onih da ti isti građani nemaju jednaka prava i šanse u društvenom životu, kao što je pravo na rad, jer je politički sistem u Bosni i Hercegovini takav da on preferira nečiju etničku pripadnost i da na temelju te etničke pripadnosti, građani moje zemlje imaju veća ili manja prava u zavisnosti u kojem dijelu zemlje žive“, kazao je Komšić.
Dodao je da diskriminacija po osnovu etničkog porijekla nekog čovjeka predstavlja jedan od oblika rasne diskriminacije.
“Da je ovo još složenija priča, govori nam i taj podatak da nam se pokušava nametnuti, čak i diplomatskim aktivnostima na međunarodnoj sceni, postojanje diskriminacije i nejednakosti građana Bosne i Hercegovine, kroz isticanje etničke pripadnosti dijela građana, tražeći veća prava za etničke zajednice koje susjedne zemlje podržavaju, ali uvijek na štetu temeljnih ljudskih prava. To znači kako se kolektivna prava, koja nisu dijelom međunarodnih pravnih akata, stavljaju iznad ljudskih prava pojedinaca. Dozvolite da konstatujem kako je tako nešto neprihvatljivo u ovom vremenu”, kazao je Komšić.
S tim u vezi naglasio je da se kroz diplomatske aktivnosti raznih aktera traži dodatna diskriminacija na etničkoj osnovi, “kako bi unutar tih etničkih zajednica stvorili atmosferu za proces samo-opredjeljenja, sa konačnim ciljem disolucije ili raspada Bosne i Hercegovine i pripajanje dijelova njenih teritorija susjednim zemljama”.
Dodao je da isti ti faktori negiraju presude Haškog tribunala, koji je utvrdio počinjeni genocid, zločine protiv čovječnosti i druge ratne zločine. Istakao je da se u tom smislu dodjeljuju priznanja i glorifikuju ratni zločinci.
“Da li takvi faktori, koje negiraju takve presude, skrivajući počinioce genocida i ratnih zločina, mogu uopšte biti dijelom međunarodnog pravnog poretka? To je pitanje koje direktno zadire u temelje međunarodnog prava i same organizacije UN-a”, kazao je Komšić.
Osim toga, kazao je da se u političke svrhe zloupotrebljava načelo univerzalne jurisdikcije za progon osumnjičenih za ratne zločine.
Također, Komšić je govorio o tome da pojedine politike žele staviti pod kontrolu institucije Bosne i Hercegovine.
“Pojedine politike, kroz forsiranje diskriminacije i nejednakosti građana Bosne i Hercegovine, žele izvršiti upad u ustavno-pravni sistem moje zemlje, kako bi imali ‘Zlatni ključ’ ili ‘Zlatnu dionicu’ upravljanja i donošenja svih odluka u mojoj zemlji, iako po svim aktima međunarodnog prava, kao što je to Povelja Ujedinjenih nacija, oni to ne bi smjeli činiti. Njihove tendencije na diplomatskom planu u kojima negiraju temeljna ljudska prava pojedinaca, kako bi kroz neka imaginarna kolektivna prava ostvarili veoma jasne ciljeve, prevazilaze dobrosusjedske odnose, jer se i u tim aktivnostima i namjerama krije strateški cilj prisvajanja dijela teritorije Bosne i Hercegovine“, naglasio je Komšić.
Dodao je da kroz forsiranje nejednakosti među građanima na temelju etničke pripadnosti, uz nastojanje stvaranja etnički čistih teritorijalnih cjelina, stoje jako opasni politički ciljevi koji destabilizuju Zapadni Balkan u cjelini.
S tim u vezi izrazio je očekivanje da će visoki predstavnik, čije ovlasti su utvrđene rezolucijama UN-a voditi računa o potrebi zaštite međunarodnih pravnih akata i njihovih temeljnih vrijednosti, jer mu je to jedan od važnijih zadataka.
“Odnosno, ako sama međunarodna zajednica u Bosni i Hercegovini želi odustati od implementacije Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima, onda se sa pravom postavlja pitanje – da li je Univerzalna deklaracija uopće potrebna ako je njena implementacija selektivna? Da li je uopće potrebno općenito pričati o zaštiti ljudskih prava ukoliko na konkretnom slučaju Bosne i Hercegovine, gdje Ujedinjene nacije još uvijek imaju izvršni mandat kroz Ured Visokog predstavnika, ne pokažemo primjerom da smo spremni stati iza zajedničkih vrijednosti kao što je zaštita ljudskih prava i jednakost svakog građanina u odnosu na nekog drugog i različitog”, kazao je Komšić.