Liderka bjeloruske opozicije je očigledno oteta i trebala je biti protjerana iz zemlje. A onda je Kolesnikova navodno pocijepala pasoš i – ostala. Koliko je ona važna za proteste?
Samo jedan dan nakon navodne otmice Marije Kolesnikove u Minsku, već postoje i prve naznake što se tačno (vjerojatno) dogodilo. Kolesnikova je posljednja od tri prominentne liderke bjeloruske opozicije koja se još uvijek nalazi u toj zemlji. Ona je očito u noći s ponedjeljka na utorak trebala biti prisiljena da napusti Bjelorusiju i ode u Ukrajinu. Sličan scenarij kao i u slučaju Olge Kovalkove, koja je također članica vodstva Koordinacijskog vijeća bjeloruske opozicije.
Kovalkova je neposredno prije toga faktički protjerana u Poljsku. Dok je dvoje njezinih saradnika napustilo Bjelorusiju i prešlo u Ukrajinu, Kolesnikova je, sudeći po medijskim napisima, pocijepala svoj pasoš – kako bi ipak ostala u zemlji. To je u utorak potvrdio jedan od njezinih saradnika Pavel Latuško, također član Koordinacijskog vijeća.
U intervjuu za četiri ruska medija, predsjednik Aleksandar Lukašenko u utorak je potvrdio da je Kolesnikova uhapšena prilikom prelaska granice. To je na svom kanalu na Telegramy objavio jedan od novinara koji su vodili intervju.
„Situacija nije jednostavna”
Kolesnikova se proteklih nedelja pozicionirala kao vodeća figura opozicionog pokreta, koji se bori protiv vlastodršca Lukašenka i predbacuje mu da je lažirao rezultate predsjedničkih izbora održanih 9.8.2020. Prije nego što su je nepoznate osobe otele, ona je uvijek bila na samo čelu prtestnih okupljanja u Minsku.
Pred kamerama je Kolesnikova stalno djelovala kao dobro raspoložena, puno se i rado smijala, kao da je svojim osmijehom htjela otjerati autoritarnog predsjednika koji već 26 godina vlada tom bivšom sovjetskom republikom. U jednom intervjuu s moskovskim listom „Komersant“ početkom rujna, ona je ipak priznala da je njezina sadašnja uloga i veliko opterećenje: „Situacija nije jednostavna za meine.“
Jedan od najvećih izazova za Kolesnikovu je očito njezina želja da mobilizira ljude protiv Lukašenka, ali da pritom formalno ne obnaša vodeću ulogu. Jer bi takva uloga bjeloruskom pravosuđu bila izgovor da je uhapsi. „Za nas bi bilo jednostavnije kad bi postojao samo jedan lider“, rekla je Kolesnikova moskovskom listu. I dodala kako se ipak dogovorilo da ne postoje čvrste hijerarhije – kako bi se otežalo hapšenje od strane vlasti.
Kulturna menadžerica u politici
Do prije samo nekoliko mjeseci, rijetki su uopće poznavali ime profesionalne flautistice i kulturne menadžerice s markantnom frizurom. Ona je studirala muziku u Minsku i Stuttgartu, tek je prije nekoliko godina postala aktivna u svojoj domovini. Angažirala se na glazbenim projektima, poticala razmjenu umjetnika između Bjelorusije, Rusije, Ukrajine i Njemačke.
Martin Schüttler, profesor na Državnoj visokoj školi za glazbu i kazališnu umjetnost u Stuttgartu, u razgovoru za DW Kolesnikovu opisuje kao „iznimno jaku osobu“: „Ona je nevjerojatno optimistična, odlučna, aktivna, puna energije. Zapravo je gotovo ne možete ni zaustaviti, bez obzira čega se prihvati“, kaže Schüttler, kojeg je ona pozvala u Minsk na jednu radionicu s koncertima.
Kolesnikova je rado nastupala i sama pred publikom, organizirala je seriju predavanja pod naslovom „Glazbena nastava za odrasle”, a 2017. referirala o Beethovenui Pussy Riot na jednoj priredbi koju je nazvala „Muzika i politika.”
U aktivnu politiku se Kolesnikova uključila na poziv Viktora Babarika, bivšeg top-menadžera Belgazprombanke i mecene umjetnosti. Po vlastitim navodima, ona je Babarika upoznala preko svojih projekata. Babariko je u svibnju iznenađujuće najavio predsjedničku kandidaturu. I kao novo lice u politici vrlo brzo mu je porasla popularnost, ali u lipnju je onda uhapšen zbog navodnog gospodarskog kriminala. Uhapšen je zajedno sa svojim sinom, koji je ujedno bio i šef njegove predizborne kampanje.
Babariku na koncu nije dozvoljeno da se kandidira, a Kolesnikova je onda formirala savez s predsjedničkim kandidatkinjama Svetlanom Tihanovskajom, njezinim suprugom, jednim video-blogerom, koji je također uhapšen i kojem nije dozvoljeno da se kandidira na izborima. Zajedno s Veronikom Cepkalo, suprugom još jednog kandidata kojemu nije dozvoljena kandidatura, one su formirale ženski opozicioni trio. Ali Cepkalo je napustila Bjelorusiju već na sam dan održavanja izbora, očito iz straha od progona. Tihanovskaja je nešto kasnije prisiljena da napusti zemlju. Kolesnikova je ostala.
Raskol u odnosu s Tihanovskajom
Stalno joj je bilo potpuno jasno da u svakom trenutku može biti uhapšena, rekla je Kolesnikova tijekom ljeta u intervjuu za DW: „Neće ne to zaustaviti i to me ne plaši. Jer znam da su neminovni procesi koji su počeli u bjeloruskom društvu.“
Teško je procijeniti stvarni utjecaj Kolesnikove u sedmeročlanom Koordinacijskom vijeću opozicije, u njemu je i dobitnica Nobelove nagrade za književnost Svetlana Aleksijevič. Većina članova je uhapšena ili su prisiljeni da napuste zemlju. Vlasti ne priznaju to tijelo i istražuju protiv njegovih članova. Kolesnikova je bila najviše prisutna u medijima, ima svoj video-blog i pritom djeluje suverenije nego bivša domaćica Tihanovskaja.
Početkom ovog mjeseca je po prvi put postalo jasno da postoji raskol u odnosu dviju žena. Tihanovskaja, koja se smatra pobjednicom izbora, kritizirala je neke ideje Kolesnikove i Babarika, radilo se o reformi Ustava. Konkretan povod je bio Babarikov video, snimljeno očito već prije hapšenja. Opozicija nije izgubila izbora, kritizirala je Tihanovskaja Babarikove riječi. U istom videu Kolesnikova je najavila utemeljenje nove stranke, koja bi se trebala zvati „Zajedno“. U kojoj mjeri ta inicijativa doista opterećuje međusobne odnose u čelništvu opozicionog pokreta, to za sada još nije jasno.