Predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović dao je gotovo 80 minuta dugačak intervju N1 televiziji, a posljednjih desetak minuta posvećeno je odnosu Hrvatske sa susjedima, posebice položaju Hrvata u BiH.
S vlastima Bosne i Hercegovine, u kojoj su Hrvati konstitutivni narod, i Srbije, u kojoj su Hrvati brojna nacionalna manjina, nemate službenu komunikaciju. Hoće li to tako ostati?
Veći je problem ako Vlada nema komunikaciju, a nema je. Kao predsjednik imam veću slobodu otvorenije govoriti o nekim stvarima, odgovorio je Milanović.
Novinarka ga je potom upitala da obrazloži metaforu sa sapunom i parfemom kazavši da je jako zamjerena u BiH, uz dodatno pitanje je li svjestan da način na koji nešto govori često pokrije ono što govori.
Samo malo, tko je to jako zamjerio?, upitao je Milanović, na što je dobio odgovor novinarke da je zamjerio predstavnik Hrvata.
Zezate me ili ste ozbiljni? Predstavnik hrvatskog naroda? Možemo držati neku etiketu, ali da je predstavnik hrvatskog naroda – baš i nije. On je čovjek koji koristi situaciju. Sve što govorim se tako lako iščupa. Svjestan sam toga, ali sam svjestan i da sam u politici bio relativno uspješan. Možda baš zbog toga. Jeste razmišljali o tome?
Prvo sapun pa parfem. To vrijedi za BiH kao državu. Ne za Bošnjake. Što se tiče Komšića, ja sam mu davao ruku iz dobre volje 2010. jer sam mislio da ti ljudi imaju dobre namjere. Nemaju dobre namjere. Spominjete odnos s vlastima? U Bosni i Hercegovini, nažalost, nema vlasti.
S kim ćete razgovarati i komunicirati, i Vi i premijer, s kim biste trebali pokušati popraviti sve lošiji status Hrvata u BiH?
S Bakirom Izetbegovićem koji je predstavnik dijela bošnjačkog naroda i kojeg sam pozvao da se nađemo ovdje u Zagrebu – to je demonstrativno odbio i došao ovdje paradirati i nalaziti se s drugim ljudima, s Dodikom, s predstavnicima Hrvata. Oni zajedno predstavljaju značajan dio ljudi u BiH… Dakle, to je etnički način predstavljanja i to se ne može promijeniti na ovakav način, na silu, to se ne može utjerati.
Nisam biran na toj platformi, ja u Hercegovini nisam dobio ni pet glasova, ja sam prema tome hladan kao led, ali nisam hladan prema nepravdi i prema sustavnoj igri koju igraju određeni tipovi na srednjoj i nižoj razini igre. To ne vide u Berlinu, ne vide državnici. To je razina poddirektora i običnih ambasadora. Mnogi predsjednici država nemaju pojma tko su Komšić i Dodik, a njihove diplomacije se igraju. To je igra – idemo se boriti za najskuplji Chanelov parfem. I Hrvatskoj treba sapuna, tako i Bosni i Hercegovini. Svakome je to jasno. Što sam dobio zauzvrat? Da sam fašist i šovinist? Ja koji sam išao u Srebrenicu, koji obilazim partizanske spomenike? Ja sam šovinist? Kakvi su to tipovi, što je to? Vrlo je jasno o kome se tu radi.