Na današnji dan talijanski fašisti u Vodicama streljali su dvanaest pripadnika Narodnooslobodilačkog pokreta u znak odmazde zbog ubistva talijanskih vojnika.
Na jesen 1941. u Vodicama članovi KP organiziraju prve diverzije protiv talijanske vlasti, što je izazvalo snažnu reakciju talijanskog okupatora koji u listopadu 1941. godine osniva Izvanredni sud za Dalmaciju sa sjedištem u Šibeniku.
Dana 25. listopada 1941. ustanici su izvršili prvi uspješan napad iz zasjede kod Vodica; ubili su dva talijanska vojnika i jednoga ranili. Za odmazdu fašisti su opkolili Srimu, Zaton i Vodice i uhitili 50-tak osoba od kojih su dvanaestoricu strijeljali na Hangaru, a desetoricu osudili na 2-30 godina zatvora.
Donosimo vam isječak o ovom događaju iz knjige “Spomenici revolucije kotara Šibenik”:
“Noć između 25. i 26. listopada 1941. godine utisnula se u povijest ustaničkih mjesta ovog kraja: Srime, Prvića i Vodica kao vrijeme prve oružane akcije slobodoljubivih ljudi ovog područja protiv okupatora.
Tada u toj noći prve okupatorske jeseni četveročlana patrola talijanskih okupatorskih vojnika, krećući se turističkom cestom od barutnog magazina u Ručicama prema Vodicama, otprilike na pola puta, napadnuta je od grupe ustanika sa Srime i Prvića.
Napad kako je zamišljen uspio je: ubijena su dva talijanska vojnika a jedan smrtno ranjen.
Okupatorske vlasti brzo su reagirale, još iste noći. Odmah su opkolili i blokirali Srimu, Vodice i Zaton. Najprije je u Srimu upala jaka motorizirana kolona, izvršila blokadu sela tako da su se ustanici, akteri događaja jedva uspjeli izvući. Uhapsili su veći broj muškaraca, prebacivši ih u prostorije Komande zgrade hangara.
Usporednu akciju okupator je izvršio i u Vodicama. Tamo je uhapsio desetak muškaraca i zatvorio ih u hangar. Racija u tom mjestu bila je daleko složenija i obuhvatnija jer je okupator od ranije znao da su Vodice centar ustanika i komunista na ovom području Šibenika.
Represalije okupatora pro širile su se i na sutrašnji dan kada su ubijeni Rudolf Šprljan pok. Bene i Anđelko Juričev-Ivičin pak. Jose. Oni su ubijeni kod Raskrižja. Ubrzo poslije tog zločina talijanski vojnici ubijaju i postolara Antu Frkića a hapse korpara Antu Mačukata koji je za nesreću toga dana upravo stigao lađom iz Prvića.
U daljnjoj akciji okupatora zahvaćen je i Zaton, gdje je uhapšeno nekoliko osoba koje su tamošnji karabinjeri sproveli u Vodice i pridružili ostalim uhapšenima u prizemnim prostorijama zgrade hangara.
Sa sigurnošću se može potvrditi da je u tom prvom naletu u vezi s represivnim mjerama okupator uhapsio nešto više od 50 osoba.
Nakon istrage, koja je trajala 26, 27. i 28. listopada, pustili su oko polovicu uhapšenih dok su njih 26 fašisti okvalificirali kao opasne i aktivne pripadnike NOP-a, od kojih su pojedine izdvojili i osumnjičili za direktni napad na njihove vojnike.
Odmah nakon istrage, zapravo 29. listopada, sastao se »po hitnom postupku« okupacioni Izvanredni sud za Dalmaciju u Vodicama, u hidroavionskoj bazi bivše jugoslavenske vojske, koji je odlučio o sudbini uhapšenih rodoljuba. Od 26-torice uhapšenih samo su dvojica uspjeli pobjeći iz zatvora, i to noću između 28. i 29. listopada.
Pod predsjedništvom brigadnog generala Gherarda Magaldija i sudaca Vincenza Scrratina i Pietra Carusa, u raspravi koja je trajala cijeli dan, izrečeno je 16 smrtnih presuda (četvorici u odsutnosti).
Na smrt strijeljanjem bili su osuđeni: Milivoj Skroza Ambrozov, Frederik Kursar Henrikov, Petar Grbelja Krstin, Ante Mijat Lukin, Krešo Mijat Šimunov, Joso Skroza Rokov , Božo Skroza Tomin, Špiro Skroza Dujin (svi iz Srime), Ivo Jurićev Vicencijev, Šime Bilan Ivin i Ante Udovičić Grgin (iz Vodica) i Ivo Antulov Matin (iz Prvić-Sepurine).
Ostalih 10 osuđeno je na kaznu zatvora, i to: 1 na 2 godine, 3 na 10 godina, 5 na 20 godina i 1 na 30 godina.
Presudom je bilo određeno da se trenutno izvrše kazne.Sačuvane su potresne i hrabre izjave pojedinih osuđenika na smrt nakon izricanja presude. Tko da zaboravi borbeni poziv Ivana Mijata sa Srime koji po izricanju presude upućuje svojim drugovima:
»Bez suza i tuge, drugovi, umrimo kao pravi junaci!« Ili riječi Ante Udovičića, omladinca gimnazijalca iz Vodica koji je uputio fašističkom sudu na francuskom jeziku: »Neka znate, gospodo, ako danas umirem ja, umirem za slobodu svoga naroda, za slobodu cijelog čovječanstva.« Smrtna presuda izvršena je na hangaru. Tijela ubijenih prvoboraca i rodoljuba fašisti su odvezli kroz Vodice i pokopali na mjesnom groblju sv. Križ.”