Mladen Stojanović je rođen 7. 4. 1896. godine u Prijedoru. Po zanimanju je bio liječnik. Kao član KPJ bio je aktivan i prije početka Drugog svjetskog rata. U NOB je stupio 1941., a ubijen je 2.4. 1942. godine u selu Jošavka. Za narodnog heroja proglašen je 7. 8. 1942. godine.
Kao đak tuzlanske gimnazije pripadao je progresivnoj omladini, povezanoj s organizacijom Mlada Bosna. Nekoliko dana poslije atentata na prijestolonasljednika Franju Ferdinanda u Sarajevu, 3.7. 1914. godine austrijske vlasti zatvorile su Mladena u Tuzli. Suđenje je održano od 13. do 30. 9. 1915. godine u Bihaću. Bio je osuđen na 16 godina zatvora, a njegov brat Sreten na 10 godina. Mladen je amnestiran nakon 3 godine.
Godine 1918., kada je završio Prvi svjetski rat, Mladen je nastavio studij i završio medicinu u Beču. Godine 1930. se vratio u rodni Prijedor. Dolaskom u Prijedor sirotinju je besplatno liječio, a često siromašnom bolesniku dao novac za put do kuće. Tako je svojom čestitošću i ljudskim odnosom prema narodu stekao simpatije. Zadobio je veliko poštovanje i autoritet u narodu Kozare i Potkozarja i ušao u pjesmu naroda Krajine još i prije narodnog ustanka.
U Prijedoru se Mladen priključio radničkom pokretu. Krajem rujna 1940. godine primljen je u članstvo Komunističke partije Jugoslavije. Kao vojni liječnik travanjski slom Kraljevine Jugoslavije doživio je u Dalmaciji. Nakon toga vratio se u Prijedor i nastavlja sa ilegalnim radom. 22. 6. 1941., ustaše su dr. Mladena Stojanovića uhitili kao komunista i zatvorile u Prijedoru sa još 40 talaca. 17. 7. 1941. godine uspio je pobjeći iz prijedorskog zatvora u kozarska sela.
25. 7. 1941. godine u selu Gornji i Donji Orlovci, kod Prijedora, na partijskom savjetovanju dr. Mladenu Stojanoviću je povjerena dužnost rukovoditelja ustanka na Kozari. 3.8. 1941. godine govorio je na narodnom zboru kod crkve u selu Marinima. Na partijskom savjetovanju u Knežici, 15. 8. 1941. godine, bio je izabran za komandanta jedinstvenog ustaničkog štaba za područje Kozare. U to vrijeme Nijemci su pripremali prvu ofenzivu protiv ustanika kozaračkog kraja. Tada su počeli da se nižu okršaji s ustašama i Nijemcima.
10. 9. 1941. godine pet dotadašnjih odreda preraslo je u tri jake i dobro naoružane jedinice na čelu sa dr. Mladenom Stojanovićem, koji sudjeluje u pripremama svih pokreta i akcija. 1. 11. 1941. godine »Kotarska oblast« iz Bosanske Gradiške obavještava ustaško redarstvo u Zagrebu o napadu ustanika na Gornje Podgradce. 16. 11. 1941. godine izvršen je napad na Turjak i zarobljavanje 33. satnije domobrana.
Poslije neuspjele ofenzive na Kozari, neprijatelj je ostavio jaku posadu na Mrakovici. Dr. Mladen je tada napomenuo da »na Kozari ne mogu da budu dva gospodara, već samo partizani« i 5. 12. 1941. godine poveo je svoje borce u napad na Mrakovicu i zauzeo je. Neprijatelj je imao preko 120 poginulih i 119 zarobljenih. Zarobljena je velika količina oružja i municije. Ovo je bila najznačajnija akcija Kozarskog odreda od njegovog formiranja. Pobjeda na Mrakovici silno je ojačala borbeni moral boraca i naroda.
28. 12. 1941. godine došlo je do dirljivog susreta partizana i muslimanskih seljaka u Orahovi. U mnogim selima tada se mogla čuti pjesma: »Ide Mladen, vodi partizane, razveo ih na sve četir’ strane«.
Odred je u to vrijeme već brojao oko 1000 boraca. Glavni stožerni ustaški odjel, priznajući da je dr. Stojanović organizirao snagu od oko 5000 pušaka, 100 mitraljeza i 4 bacača, dodaje u jednom aktu da je on »istaknuti komunist i cijeli njegov pokret je na komunističkoj bazi, iako je privukao sebi i priličan broj seljaka.«
U siječnju 1942. godine Mladen odlazi sa Kozare na novu dužnost i nove zadatke. Čim je prešao Sanu i stupio na podgrmečko tlo, »dočekala ga je šuma barjaka i nepregledna masa seljaka i omladine«, zapisao je Branko Ćopić. Susret već legendarnog komandira i pisca opredijelio je Ćopića, po savjetu dr. Mladena, da piše i stihove o ratnim danima i podvizima.
10. 2. 1942. godine na vojno-političkoj konferenciji u Skender Vakufu, doktor Mladen izabran je za načelnika Operativnog štaba za Bosansku krajinu. Da bi suzbio djelovanje četnika u centralnoj Bosni, kao načelnik Operativnog štaba za Bosansku krajinu, kreće tamo sa kozarskim proleterima.
8. 3. 1942. godine dr Mladen sa Kozarskom proleterskom četom krenuo je prema Lipovcu gdje se nalazila gerilska četa predratnog učitelja Laze Tešanovića. Na proletere je Tešanović iz zasjede naredio paljbu. Dvanaest Mladenovih boraca je ubijeno, a među ranjenima bio je i dr. Mladen. Proleteri su na kraju odbili napad iz zasjede, sahranili mrtve i prenijeli ranjenike u Gornju Jošavku. 1. 4. 1942. godine ranjen u glavu, dr. Mladen je ležao sa ostalim ranjenicima u bolnici u Gornjoj Jošavci, a zatim je prenesen u obližnju kuću Danila Vukovića. Od ranjenog komandanta nije se odvajala dr. Danica Perović. Ona ga je i operirala. Posebnog osiguranja nije bilo, jer se nije znalo da Rade Radić priprema četnički puč. Posljednji je ranjenog dr. Mladena posjetio Kosta Nađ. Ovoga dana, u 23 sata, u kuću je banula grupa četnika. Oduzeli su dr. Mladenu pušku i pištolj, ali su se ujutro povukli.
2. 4. 1942. godine bio je koban za dr. Mladena Stojanovića. On i dr. Danica Perović ostali su cijeli dan sami u kući Danila Vukovića. Noć ranije četnici su zvjerski likvidirali partizanske ranjenike u obližnjoj bolnici. Rade Radić je zatražio od doktora Mladena da napiše izjavu koja bi odgovarala četnicima, ali je on prkosno odbio. Uveče je po ranjenika došla nova grupa četnika koje je predvodio Stanko Vrhovac iz Kokora. Iznijeli su dr. Mladena u pokrivaču i blizu potoka Mlinska rijeka mučki ubili sa dva metka iz puške.
U znak sjećanja, Drugi krajiški (kozarski) NOP odred, 19. 4. 1942. godine, dobio je naziv Drugi krajiški NOP odred „Dr. Mladen Stojanović“.
Odlukom Vrhovnog štaba NOP i DVJ, 7. 8. 1942. godine, proglašen je za narodnog heroja, među prvim borcima NOV i POJ.
1969. godine, Mladenov suborac general Rade Bašić napisao je knjigu o njegovom životu, a potom i scenarij za film „Doktor Mladen”, snimljen 1975. godine u režiji Midhata Mutapdžića. Lik Mladena Stojanovića u ovom filmu tumačio je glumac Ljuba Tadić i za ovu ulogu je dobio Zlatnu arenu na festivalu u Puli.