Prvi Opšti izbori u Socijalističkoj Republici Bosni i Hercegovini održani su 18. novembra 1990. godine a pobjeda nacionalnih stranaka bila je ispostaviće se, uvod u krvavi rat koji je trajao četiri godine.
Na ovim izborima pobijedile su tri nacionalne stranke koje su prije izbora formirale “antikumunističku koaliciju”.
Stranka demokratske akcije (SDA), Srpska demokratska stranka (SDS) i Hrvatska demokratska zajednica Bosne i Hercegovine (HDZ BIH) složile su se da dotadašnjoj komunističkoj vladavini mora doći kraj.
“Bili smo i ostaćemo zajedno”
Parola ove koalicije pred izbore bila je “U našoj BIH, u našoj Jugoslaviji bili smo i ostaćemo zajedno” čime su željeli poslati poruku biračima da zemlji ne prijeti opasnost od ratnih sukoba.
Na dobar rezultat nacionalnih stranaka uticala je i činjenica da one nisu rasipale glasove a na izbore su izašle u tri kolone za razliku od ostalih stranaka lijeve i građanske orijentacije.
Ove tri stranke su zajedno osvojile oko 70% glasova i apsolutnu većinu u parlamentu. U Vijeću građana osvojile su 98 od ukupno 130 mandata i 104 od ukupno 110 mandata u Vijeću opština.
Preko 750 000 građana nije glasalo za nacionalne stranke
Reformisani Savez komunista BIH – SDP, Savez reformskih snaga i druge manje stranke nastale raspadom SKJ i SK BIH osvojile su zajedno oko 750 000 glasova ili preko 30% ali zbog činjenice da su nastupile odvojeno dobile su svega 29 mandata u Vijeću građana i pet mandata u Vijeću opština.
Rasipanje glasova onih građana koji su odlučili da ne glasaju za nacionalne stranke posebno se odrazilo na izborima za sedam članova Predsjedništva BIH koje je imalo važnu ulogu. Rezultati su pokazali da su komunisti, reformisti i Saveza socijalističke omladine jedinstvenim nastupom mogli imati prevagu u Predsjedništvu BIH.
Za izbor članova Predsjedništva bile su formirane četiri kandidatske liste na kojima su bili: kandidati Muslimani, Srbi, Hrvati i ostali koji se nisu nacionalno izjasnili ili su pripadali drugim narodima. Za članove Predsjedništva birana su dva kandidata sa tri liste, te jedan sa četvrte liste ostalih. Glasati se moglo za kandidata sa svake od četiri liste.
Članovi Predsjedništva postali su Fikret Abdić (bivši komunistički funkcioner koji je pristupio SDA) , Alija Izetbegović (SDA), Ejup Ganić (Jugosloven – SDA), Biljana Plavšić (SDS), Nikola Koljević (SDS), Stjepan Kljujić (HDZ) i Franjo Boras (HDZ).
Internom odlukom u SDA, utvrđeno je da će Predsjednik Predsjedništva SR Bosne i Hercegovine postati Alija Izetbegović, a ne Fikret Abdić, koji je na izborima osvojio najveći broj glasova.
Predsjednik skupštine postao je Momčilo Krajišnik (SDS) a predsjednik vlade Jure Pelivan (HDZ BiH).
Vlast koju su tada osvojili, SDA i HDZ su sa manjim prekidima zadržali do danas a SDS je 2006. godini otišao u opoziciju. U posleratnoj BIH, nacionalne stranke iako često suprotstavljene, vladaju u koaliciji i po mnogim ocjenama zbijanjem nacionalnih redova međusobno se pomažu, tako da parola iz 1990. “bili smo i ostaćemo zajedno” nikada nije napuštena.
- Poslanik u Bundestagu: Nacionalistička trojka Izetbegović, Čović i Dodik ima “Sanader sindrom”
- Politička revolucija u BIH na lokalnim izborima – Trojac Dodik, Čović, Izetbegović uzdrman iz temelja
Na prvim održanim izborima prosječan odaziv birača je bio 77,83% od 3.033.921 ukupnog broja registriranih (74,4% u izborima za članove Predsjedništva i 81,6% u izborima za Vijeće općina i 77,5 za Vijeće građana).
Ako se pogleda teritorijalni raspored glasova može se vidjeti da su u skoro u svim lokalnim zajednicama najviše glasova dobile nacionalne stranke osim Tuzle, Varaša i Novog Sarajeva gdje su pobijedili komunisti.