Na današnji dan 14.09.1944. godine poginuo je jedan od prva dva partizanska pilota Franjo Kluz. Njegov avion oborila je njemačka protuzračna obrana, prilikom napada luke u Omišu.
Rođen je 18. rujna 1913. godine, u Jošiku kod Bosanske Dubice. Poslije završetka škole u Bosanskoj Dubici i kraćeg pisarskog staža u odvjetničkom uredu, Kluz je stupio u vojno zrakoplovstvo, gdje završava mehaničarsku, a 1939. godine i pilotsku dočasničku školu. Početak rata na prostoru Kraljevine Jugoslavije u travnju 1941. zatekao ga je kao pilota izviđačke eskadrile u Rajlovcu.
Poslije kapitulacije Jugoslavije, stupio je u Zrakoplovstvo NDH, ali se ubrzo povezuje s narodnooslobodilačkim pokretom u Banjoj Luci; pokretu je davao pomoć u novcu, oružju i drugom materijalu, čekajući priliku za prelet zrakoplovom na oslobođeni teritorij.
Poslije opsežnih priprema, kojima su rukovodili banjalučka partijska organizacija i Operativni štab za Bosansku krajinu, Kluz je, 23. svibnja 1942. godine, zrakoplovom “Potez 25” sletio na stazu Urije kod Prijedora.
Istog dana, preletio je i Rudi Čajavec zajedno s mehaničarem/strijelcem Mišom Jazbecom s uzletišta u Banjaluci.
To je bio početak stvaranja partizanske avijacije, i jedan od prvih primjera u svijetu da pokret otpora u okupiranoj zemlji raspolaže vlastitom avijacijom.
S ranije pripremljenog uzletišta kod sela Međuvođe, Kluz je, s mehaničarom strijelcem Ivicom Mitračićem, izvršio dva borbena leta. Četvrtog lipnja 1942. godine bombama i vatrom iz strojnica napali su, kod Međeđe, ustašku crnu legiju, a 7. lipnja bombardirali su Bosanski Novi i Dvor i bacali letke nad Dubicom i Kostajnicom.
Zbog neprijateljske ofenzive na Kozaru, Kluz i Mitračić prebacili su se 14. lipnja na novo uzletište kod Lušci Palanke.
Šestog srpnja 1942. godine, jedan njemački lovac otkrio je i zapalio “Potez 25”, što je onemogućilo dalju akciju prvih partizanskih avijatičara, koji su, u uvjetima neprijateljske nadmoći u zraku, uspjeli održati se punih 45 dana, što je imalo znatan moralni i politički učinak.
Ostavši bez zrakoplova, Kluz je ušao u sastav Operativnog štaba za Bosansku krajinu, gdje je ostao sve do studenog 1943. godine, kada se priključio Prvoj avionskoj bazi u Livnu.
Zajedno s ostalim pilotima koji su se tu okupili na poziv Vrhovnog štaba. prešao je u Italiju, pa u sjevernu Afriku, gdje je ušao u sastav 1. eskadrile NOVJ, koju su, posle intenzivne obuke, saveznici naoružali lovcima “spitfire”. U činu kapetana Kluz je u ovoj eskadrili, pored pilotske dužnosti, obavljao i funkciju političkog komesara.
Kao prvom partizanskom pilotu i iskusnom letaču, Kluzu je bilo povjereno da, kao pratitelj zapovjednika eskadrile bojnika Protića, izvrši prvi borbeni zadatak ove eskadrile, 18. kolovoza 1944. godine.
Od tada iz zračne luke u Cani u Italiji, a kasnije iz baze na oslobođenom otoku Visu, Kluz je izvršio 12. borbenih letova, napadajući njemačke snage u Dalmaciji i dijelovima Bosne i Hercegovine te osiguravajući lovačku zaštitu partizanskim i savezničkim zrakoplovima.
Franjo Kluz je poginuo 14. rujna 1944. godine prilikom napada luke u Omišu.
Tada ga je kao vođu četvorke “Spitfirea Mark VC” oborila njemačka protuzračna obrana. Pratnju su činili: vodnik Okanović Husein, potporučnik Srđanović Milan i potporučnik Fabjanović Šime.
Sve izbačene bombe su pogodile ciljeve. A Kluzovi pratitelji su vidjeli kako se kapetan trudio da avion izvuče iz obrušavanja, al je bio toliko oštećen da je svaki pokušaj spašavanja bio bezuspješan.
Ostaci Kluzova spitfirea još stoje kao spomenik na Jadranskoj magistrali u Omišu.