Na današnji dan u Banjičkom logoru kod Beograda, streljana je Jelena Ćetković, jedna od najistaknutijih revolucionarki i organizatorki pokreta otpora u okupiranom Beogradu tokom Drugog svetskog rata.
Rođena 21. avgusta 1916. godine na Cetinju, Jelena je od mladosti bila posvećena borbi za radnička i ženska prava, a njen životni put obeležen je hrabrošću, odlučnošću i nepokolebljivim antifašističkim uverenjima.
Jelena je odrasla je u porodici Blagote i Gordane Ćetković kao najmlađe dete. Nakon smrti oca, porodica se preselila u Podgoricu, gde je Jelena završila Žensku zanatsku školu i postala krojačka radnica.
Već sa 17 godina priključila se radničkom pokretu, a 1933. godine postala je članica Saveza komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ), dok je dve godine kasnije primljena u Komunističku partiju Jugoslavije (KPJ).
Učestvovala je u brojnim partijskim akcijama u Podgorici, uključujući i poznate Belvederske demonstracije na Cetinju.
Aktivizam u Beogradu
Godine 1938. Jelena se preselila u Beograd, gde je nastavila svoj politički rad, posebno angažujući se u ženskom pokretu i borbi za prava žena.
Postavljena je za instruktora Pokrajinskog komiteta KPJ za Srbiju, pomažući partijskim organizacijama širom zemlje. Kao članica Rejonskog komiteta “Centar”, bila je odgovorna za rad sa ženama, ohrabrujući ih na političko angažovanje i borbu za jednakost.
Na početku Drugog svetskog rata, Jelena je bila član Rejonskog komiteta KPJ u Beogradu. Tokom leta 1941. prešla je na oslobođenu teritoriju u istočnoj Bosni, a potom u Užičku republiku, gde je politički radila sa ženama na terenu Čačka i Užica.
Nakon propasti ustanka u Srbiji i sloma Užičke Republike, vraćena je u Beograd, gde je početkom 1942. preuzela dužnost sekretara Mesnog komiteta KPJ za Beograd.
U okupiranom Beogradu
U teškim uslovima ilegalnog rada, organizovala je niz akcija protiv okupatora, uključujući i formiranje udarnih grupa za izvođenje sabotaža i diverzija.
Jelena je u Beograd stigla početkom januara 1942. i odmah se povezala sa rukovodstvom Okružnog komiteta КPJ za Beograd. Od sekretara ovog komiteta Todora Dukina primila je dužnost sekretara Mesnog komiteta КPJ za Beograd.
Pored nje, u ovaj komitet su ušli i Petar Ristić, Stevan Jovičić i Bora Drenovac (koji je bio i sekretar Mesnog komiteta SКOJ-a za Beograd).
Njan prvenstveni zadatak bio je da ponovo oživi akcije ilegalaca i udarnih grupa, kako bi demantovala vesti okupatorsko-kvislinške štampe o „potpunom uništenju komunističkog pokreta u Srbiji i Beogradu”.
Akcije
Jedna od prvih akcija koje je organizovala po povratku u Beograd bilo je spasavanje Ivanke Muačević iz ruku okupatora. Pošto je Ivanka bila pred porođajem, početkom januara je iz zatvora prebačena u zatvorsko odeljenje Opšte državne bolnice.
Mesni komitet КPJ je preko lekara Teodora Borockog i Olge Popović-Dedijer uspeo da pridobije glavnog ginekologa i on je Gestapo ubedio da će Ivankin porođaj biti težak i da je najbolje da je prebace na ginekološko odeljenje.
Očekujući njen porođaj, članovi udarne grupe koja je bila formirana za ovu akciju dobro su isplanirali tok akcije, a bio je obezbeđen i stan u koji će da se skloni Ivanka, kao i žena kojoj će na čuvanje biti predata njena beba.
Dan nakon porođaja, 24. januara 1942, izvedeno je bekstvo. Dvojica ilegalaca su za vreme posete ušla u bolnicu, savladali žandarma koji je čuvao Ivanku i zajedno sa bebom je izveli iz bolnice. Ispred je čekao automobil koji ih je odvezao na određeno mesto. Takođe, izvršenje ove akcije obezbeđivalo je šest ilegalaca, naoružanih bombama, koji su dežurali oko ulaza u bolnicu. Slična akcija organizovana je i prilikom spasavanja Aleksandra rankovića iz Bolnice.
Sabotaže
Pored aktivnog rada na organizovanju udarnih grupa, koje su ponovo počele sa izvođenjem sabotaža i diverzija po okupiranom Beogradu, Jelena je veliku pažnju posvećivala i radu sa rejonskim i nižim partijskim ćelijama.
Znala je da je važno održavati kontakt sa članovima i prenositi im vesti i informacije koje su stizale sa oslobođene teritorije. Njana posebna briga bio je odabir partijskih kadrova, za rukovodstva partijskih organizacija, jer je znala da je policija najveće uspehe postizala „slamanjem” nekog od uhapšenih drugova.
Što je funkcija koju su uhapšenici obavljali bila veća, to je bio veći i obim provale u organizaciju. Usled izdaje pojedinih drugova, krajem 1941. je stradala i većina rukovodilaca beogradske partijske organizacije. Jelena je održavala i vezu sa policijskim službenikom Jankom Jankovićem, preko koga je dobijala informacije o tome kako se ko od uhapšenih držao pred islednicima.
Vezu sa Jankom najčešće je održavala preko svoje majke Gorde, koja je odlazila kod Janka i odnosila mu i od njega primala sve potrebne informacije.
Hapšenje
Jedna od najznačajnijih akcija koju je Jelena organizovala bio je atentat na Đorđa Kosmajca, zamenika upravnika Banjičkog logora i ozloglašenog agenta Specijalne policije.
Za izvođenje ove akcije formirala je udarnu grupu i odredila datum 6. mart 1942. godine. Međutim, uhapšena je 3. marta 1942. na sastanku u stanu Svetlane Krstić u Svetogorskoj ulici.
Tokom istrage, Jelena je bila brutalno mučena, ali nije odala informacije o partijskim aktivnostima. Uprkos teškim povredama, doživela je vest o uspešnom atentatu na Kosmajca. Paralisana od posledica mučenja, prebačena je u Banjički logor 11. aprila 1942. godine, gde je boravila godinu dana u izuzetno teškim uslovima.
U toku Jeleninog odsustva iz Beograda, Specijalna policija i Gestapo su uspeli da tokom oktobra, nakon hapšenja Ratka Mitrovića Šilje, izvrše veliku provalu (tzv. „oktobarsku provalu”) u partijsku organizaciju Beograda.
Do kraja 1941. pohapšen je veliki broj članova КPJ i SКOJ-a, a stradalo je i nekoliko istaknutih rukovodilaca beogradske partijske organizacije: Đuro Strugar, David Pajić, Vukica Mitrović i Miloš Matijević.
Smrt i posthumno priznanje
Jelena Ćetković streljana je 14. maja 1943. godine u Banjičkom logoru. Za narodnog heroja proglašena je 5. jula 1952. godine.
Njeno ime danas nose ulice u Beogradu, Podgorici i drugim gradovima, kao i osnovna škola u beogradskoj opštini Zvezdara.
Radiotelevizija Beograd emitovala je 1967. godine TV dramu “Jelena Ćetković”, u kojoj je njen lik tumačila Ksenija Jovanović. U njenom rodnom kraju i širom bivše Jugoslavije, Jelena ostaje simbol hrabrosti, otpora i borbe za slobodu.
Jelena Ćetković svojim životom i delom ostavila je neizbrisiv trag u istoriji antifašističke borbe na Balkanu. Njena posvećenost pravdi, jednakosti i slobodi inspiriše i danas, podsećajući nas na cenu koju su mnogi platili u borbi protiv fašizma.
novidani.com