Na današnji dan, u najtežim trenucima Bitke na Sutjesci 1943. godine, poginuo je Sava Kovačević – narodni heroj Jugoslavije, komandant, revolucionar i simbol otpora fašizmu. Njegova smrt u srcu borbe označila je jedan od najtragičnijih i najsvetlijih trenutaka Narodnooslobodilačkog rata.
Sava Kovačević rođen je 25. januara 1905. godine u selu Nudo kraj Grahova, gde je proveo detinjstvo i mladost. Radio je kao radnik u rudniku Trepča, potom u štampariji „Vreme“ u Beogradu i na gradnji novog Savskog mosta.
Nakon što je proteran iz Beograda, radio je kao šumarski i drumski radnik, a jedno vreme i na sopstvenom imanju.
U revolucionarni pokret uključio se veoma mlad, pod uticajem starijeg brata Nikole, poznatog revolucionara. Član Komunističke partije Jugoslavije postao je 1925. godine i brzo je izrastao u jednog od najaktivnijih partijskih radnika u Crnoj Gori.
Organizovao je radnike, pokretao seljake na otpor režimu, širio političku svest, otvarao čitaonice i organizovao omladinu.
Zbog revolucionarnog delovanja više puta je hapšen i izvođen pred sud, ali nikada osuđen. Tokom velike policijske akcije 1936. godine uspeo je da izbegne hapšenje i proveo devet meseci u ilegali.
Drugi svjetski rat
Uoči Drugog svetskog rata, i pored progonstava, ostaje dosledan borbi za radnička i seljačka prava.
U rat ulazi kao iskusni politički i vojni kadar. Već u julu 1941. godine, pod njegovim vođstvom oslobođeno je Grahovo, a kasnije i šira teritorija između Tare i Boke Kotorske.
Kao komandant Nikšićkog odreda, a zatim i Operativnog štaba za Hercegovinu, Sava Kovačević ostvaruje niz vojnih uspeha nad italijanskim, ustaškim i četničkim jedinicama.
Bio je poznat po odlučnosti, hrabrosti i neposrednosti. Borci su ga voleli jer je uvek bio s njima na prvoj liniji. Njegovo ime postalo je sinonim za beskompromisni otpor, ali i za strogu partijsku disciplinu.
Bitrka na Sutjesci
Kao član Vrhovnog štaba i komandant Treće udarne divizije, uoči pete neprijateljske ofanzive (Bitke na Sutjesci), poveren mu je jedan od najodgovornijih zadataka – zaštita Glavne operativne grupe i Centralne bolnice.
U najkritičnijem trenutku, kada je izgledalo da će nemački obruč zapečatiti sudbinu hiljada boraca i ranjenika, Sava Kovačević lično predvodi napad svoje divizije.
Veoma uspješno Sava je komandovao brigadom u oštrim borbama na pravcu Nikšić-Šavnik, na Komarnici i na Durmitoru, što je usporilo nadiranje višestruko jačih nemačko-italijanskih snaga u 5. ofanzivi.
U najtežem periodu 5. ofanzive, Sava postaje komandant 3. udarne divizije. Diviziji je baš tada pao u deo najteži zadatak: da bude zaštitnica Glavne operativne grupe, da štiti Centralnu bolnicu i izvrši proboj iz okruženja.
Njegov dolazak na čelo divizije ulijevao je posebnu nadu i borcima i ranjenicima. U desetodnevnim borbama pod Savinom komandom, divizija se borila s neprijateljem koji je bio gotovo dvadeset puta brojniji, i učinila sve da spase ranjenike i izvrši druge zadatke. Činjeni su pokušaji da se nađe pogodna mogućnost za proboj.
U teškim borbama 11. i 12. juna na Vučevu, pod Maglićem, kod Borovna, na desnoj obali Sutjeske, odbijeni su snažni udari neprijatelja, spašena bolnica i napravljen pokušaj da se na levoj obali Sutjeske obrazuje mostobran.
Pogibija
13. juna, glavne snage 3. udarne divizije pošle su u opšti napad na levoj obali Sutjeske. Divizija je uspela da potisne neprijatelja, ali ne i da slomi njegov otpor na Košuru, padinama Ozrena, Lastve, Kazana.
U najkritičnijem trenutku, Sava je odlučio da novim jurišem izvrši proboj. S pratećom četom i grupom kurira izbio je u prvi streljački stroj, zapovedio juriš, i pucajući iz puškomitraljeza, pošao napred.
Sava Kovačević je pao je u jurišu, pokošen neprijateljevim rafalima.
Mi smo krenili u juriš da se izvučemo iz obruča, misleći da su Nijemci samo na vrhu brda. Kad smo dogovarali juriš, neko do mene je pita Savu u kojem ćemo pravcu jurišat, i Sava pokaže na vrh brda: “Tamo đe su Nijemci.“ Pala je komanda da se formiramo u streljački stroj, i ja čujem poznati Savin glas: „Prenesi lijevo i desno!“ Ali nismo znali da su Nijemci došli još bliže, da su u rovovima već na kraju livade. I mi razvijemo streljački stroj i krenemo u juriš, a oni nas dočekali rafalima.
Okrenem se oko sebe i vidim: pop kleči i plače. I kaže: “Kuku lele, umro Sava.“ (Mi smo u diviziji pri štabu imali popa. Njegov je posal bija, kad neko od Crnogoraca pogine, da mu održi misu, jer Crnogorci su bili pravoslavci.) I plače pop: “Pogibe Sava.“ A ja mislija, kako se moj komandant bataljona isto zva Sava, da je poginija on, a ne pravi Sava. I ja dođem do njega i vidim: bogami, pravi Sava. Rupa na čelu, krv oko glave, kosa mu sva zalipljena unazad od krvi.
Kad smo se tri miseca kasnije vratili na Tjentište da ga sahranimo, bija je u istom položaju. I mi gledamo: znaš da su svi mrtvi, a izgledaju ka da su živi. Svi u komadu, a takneš prstom – on se raspadne.
– Sećanje jednog od partizanskih boraca
Savinu smrt ovekovečio je i njegov saborac, pesnik Mirko Banjević:
Plotun se po dubravi
jekom navi
i dim se rasu iznad bojnog kruga:
ledena tuga
i bol srcem zavi
i drug za Mizaru pita druga.
Gdje je vatra jurišem grlo žegla
tu Sava pade. Muk se borjem vije:
nebo se naglo, Zelengora slegla
da vide čovjeka poslednji sijev.
Junaka žali
i gora i trava,
i tama
zali vidik cio.
Komandant gvožđu ko da oganj dava,
a trak se topli niz pušku slio.
Kad je Sava poginuo, drugovi su ga prekrili granjem da Nijemci ne bi vidjeli da je poginuo komandant. Međutim, neprijatelji su svakako saznali. 16. juna 1943. izveštaj italijanske komande navodi da je među palima prepoznat Sava Kovačević.
Prema ocenama nekih saboraca, Sava je poginuo u proboju jer se ponašao ka borac, a ne kao komandant divizije.
Poginuo je 13. juna 1943. godine na Sutjesci, u jurišu na nemačke položaje, hrabro predvodeći svoje borce. Njegova smrt odjeknula je širom Jugoslavije kao simbol žrtve za slobodu. Posthumno je proglašen narodnim herojem, a njegovo ime nosile su škole, ulice i brigada.
Tek tri mjeseca poslije bitke, kada je Peta brigada opet došla na Sutjesku, Sava je privremeno sahranjen.
Nakon podizanja spomen parka, Sava je trajno sahranjen poviše Sutjeske, gde se i danas nalazi njegov grob.