Na današnji dan partizanske jedinice oslobodile su glavni grad SR Bosne i Hercegovine od fašističke okupacije režima NDH a u završnim borbama za oslobođenje Sarajeva poginuo je Vladimir Perica Valter, heroj pokreta otpora koji je djelovao u gradu tokom cijelog rata.
Vladimir Perić je rođen u Prijepolju 1919. godine. Poslje završene osnovne škole, upisao se u Trgovačku akademiju.
Zbog lošeg materijalnog stanja, bio je prisiljen da se sam uzdržava i školuje. Poslje završene Trgovačke akademije, odlazi u Beograd na Visoku ekonomsko-komercijalnu školu.
U vrijeme kada je bio na službi u Hipotekarnoj banci u Sarajevo, od 1940. godine postao je član Mjesnog komiteta Komunističke partije Jugoslavije za Sarajevo, Prije toga je aktivno sudjelovao i radio u naprednom radničkom pokretu.
Kada su sile Osovine okupirale Jugoslaviju, Valter je nastavio ilegalno raditi u Sarajevu, da bi ubrzo stupio u Majevički partizanski odred, čiji je komandant postao krajem 1942. godine. Otišao je, zatim, u Zenički partizanski odred, koji se u početku pročuo po mnogim uspješnim akcijama. Valter je bio komandant udarnog bataljona.
U 6. istočno-bosanskoj brigadi bio je komandant bataljona.
Početkom 1943. godine, upućen je na ilegalni rad u Tuzlu. U ovom gradu, i pored izuzetno teških uvjeta rada, uspješno je izvršavao sve zadatke.
U ljeto 1943. godine, rukovodstvo NOP u Bosni i Hercegovini je uputilo Valtera na ilegalni rad u Sarajevo. Tamo je postao sekretar Mjesnog komiteta Partije, kao iskusan borac i dobar poznavalac prilika u ovom gradu, učinio je mnogo da oživi ilegalni pokret.
Davao je značajnu pomoć partizanskim jedinicama koje su djelovale u okolini Sarajeva. Organizirao je mrežu partizanske obavještajne službe. U nekoliko navrata, Specijalna policija pokušavala je da otkrije i uništi ilegalne punktove i sarajevsku organizaciju u cjelini.
To joj, osim rijetkih slučajeva, nije polazilo za rukom. Valter je još za života postao legenda, kao jedan od najiskusnijih i najhrabrijih obavještajaca narodnooslobodilačkog rata.
Hrabar, veoma inteligentan, pronicljiv i sposoban borac, svaki put je nadmudrivao neprijatelja. Nekoliko puta je po specijalnim zadacima odlazio na slobodnu teritoriju i u Vrhovni štab narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije.
Gotovo do kraja rata, do 6. aprila 1945. godine, stajao je na čelu svih akcija ilegalne organizacije u Sarajevu. Poginuo je u završnim borbama za oslobođenje grada. Ostala je legenda o neustrašivom i odvažnom Valteru.
Svjedoci se sjećaju dana njegove pogibije:
Posljednje dane prije oslobođenja Valter je nastojao da svugdje bude prisutan. Odlazio je od jedne do druge udarne grupe, utvrđivao stanje i procjenjivao situaciju i davao uputstva. Kada je bio u Pošti, saznao je za požar u Fabrici duvana. Tada je Vojo Osmokrović nazvao vatrogasce i naredio im da odmah krenu na gašenje požara. Zajedno sa pridošlim vatrogascima, Vojo i Valter su krenuli prema Fabrici duvana. Kada su stigli blizu fabrike, u današnju Brankovu ulicu, ispred broja 1, eksplodirala je granata od koje je na mjestu poginuo Valter, a Voji Osmokroviću su ozlijeđene oči, dok su neki vatrogasci ranjeni. Građani Sarajeva dočekali su šesti april 1945. godine, dan oslobođenja svoga grada, dan slobode, dan za koji su mnoge Sarajlije dale svoj život.”
Antifašističkivijesnik.org