Kad stvarnost sve više podsjeća na neuspjelu epizodu političkog humora, građani ove zemlje znaju gdje da potraže utočište — vraćaju se Šojiću i legendarnoj seriji Bela lađa.
I ovog puta, studenti su se odlučili za istu terapiju: klip iz Bele lađe u kojem legendarni lik Srećko Šojića, ležeći u krevetu, uzdiše i žali se na “teške povrede”, dok doktor hladno konstatuje da nema preloma, a i da je „glava u redu, iako se u njoj mućka“ — postao je viralni komentar na poslednji pokušaj režimskih medija da naprave dramu tamo gde je nije mnogo ni bilo.
O čemu se zapravo radi?
U noći između srede i četvrtka, student Miloš Pavlović, poznat kao jedan od vođa inicijative “studenti koji žele da uče”, posetio je Studentskom gradu. Nakon kratke razmene mišljenja i par snimljenih kadrova, kako Pavlović kaže, neko iz mase ga je polio vodom. Bez ikakvih ozbiljnih povreda, bez intervencije lekara. Međutim, do jutra, pojedini provladini mediji već su pisali o “napadu”, “ugroženosti”, pa čak i “brutalnosti” nad studentom.
Insert iz serije “Bela Lađa”:
U toj konfuziji, društvene mreže su reagovale onako kako najbolje znaju – humorom. A kad je reč o političkom humoru, malo šta nadmašuje Šojića.
U klipu koji sada kruži mrežama, Šojić zavučen pod jorgan vrišti, traži infuziju, kuka zbog “naprslog rebra” dok doktor rezignirano gleda u rendgen i suvo konstatuje da “nema preloma”, a ni trauma na glavi, “osim što se u njoj mućka”. Poruka je bila jasna: malo vode ne pravi mučenika.
Simbolika trenutka
Ovaj viralni snimak trenutno kruži internetom kao duhovita, ali istovremeno i bolna ilustracija načina na koji se stvarnost može iskriviti kroz medijske narative. S jedne strane su studenti u blokadi, koji uporno traže dijalog i odgovore od vlasti. S druge strane – priča o navodno “ugroženim” studentima koji žele povratak na nastavu, gdje se svaki incident preuveličava, a svaki čin odmah dobija političku etiketu.
Ova situacija otkriva još nešto važno: da generacija odrasla uz Šojićeve govore veoma dobro razumije koliko satira može biti politički pronicljiva. A kada se u humoru počne prepoznavati stvarnost, onda je jasno – ne da se nešto muti, nego da je već zakuhalo.