Već godinama se od nekih osoba iz hijerarhije Katoličke crkve u Hrvatskoj mogu čuti relativizacije osude NDH, kaže sociolog religije i nekadašnji jugoslavenski veleposlanik u Vatikanu Ivica Maštruko u izjavi za Radio Slobodna Evropa (RSE).
„To nije stvar novijeg doba, nego konstanta“, dodaje naš sugovornik.
Problematičan odnos nekih ljudi u Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj prema Nezavisnoj državi Hrvatskoj (NDH), fašističkoj tvorevini iz Drugog svjetskog rata, ponovo je aktualiziran potezom njemačke biskupije Hildesheim.
Iz biskupije su, naime, ocjenili da je voditelj Hrvatske katoličke misije u Göttingenu, Vinko Puljić, učinio ozbiljnu grešku kada je u rujnu na Facebook profilu od svojih župljana zatražio da doniraju „Društvo za izučavanje trostrukog logora Jasenovac“.
To društvo tvrdi da u Jasenovcu nije bilo masovnih egzekucija, da su komunisti nakon 1945. godine, nastavili koristiti Jasenovac, te da je u njemu bilo „višestruko manje“ žrtava od do sada službeno izbrojanih 83.000.
Objašnjenje njemačke biskupije
Njemačka biskupija bila je vrlo jasna izvještavajući o razgovoru s Puljićem. Saopćili su da je u razgovoru biskupija Hildesheim „nepogriješivo dala do znanja svećeniku Puljiću da smatra ozbiljnom pogreškom njegovo širenje apela na Facebooku“.
„Žalba dolazi od udruge koja propituje je li koncentracijski logor Jasenovac tijekom Drugog svjetskog rata bio logor za istrebljenje, a sa stajališta biskupije Hildesheim postoji rizik da se negira ubojstvo brojnih ljudi u ovom konclogoru. Svećenik koji javno dijeli takav poziv ostavlja dojam da suosjeća s fašizmom, što, prema mišljenju biskupije Hildesheim, apsolutno ne dolazi u obzir, jer fašizam ni na koji način nije kompatibilan s evanđeljem“, stoji u priopćenju što ga potpisuje biskupijski glasnogovornik Volker Bauefeld.
Podsjećajući da je Katolička crkva u Njemačkoj jasna u osudi nacizma i fašizma, Ivica Maštruko podvlači:
„Ne samo zato što su to stavovi katoličkog klera, nego i zato što u Njemačkoj postoji jaka protestantska kršćanska zajednica koja je u svojim antifašističkim stavovima jasna i nedvosmislena, pa na njemačkoj političkoj sceni Katolička crkva ne želi u tome biti u drugačijem položaju nego što su to protestanti.“
Što će biti sa svećenikom Puljićem?
Svećenik Puljić se u siječnju sljedeće godine vraća u Hrvatsku, a biskupija Hildersheim već je kontaktirala crkvenu hijerarhiju u Hrvatskoj da mu se pošalje zamjena.
Puljić je ranije službovao u Istri, dovodio na svoje mise pjevača Marka Perkovića Thompsona, koji u nekim od svojih pjesama glorificira NDH, i organizirao mu promociju knjige.
Promjena ima, ali su spore, pojašnjava Maštruko:
„Mislim da dolazi do malih i sitnih promjena u vrhu katoličke hijerarhije, jer očito i papa Franjo ima nešto drugačiji izbor kadrova za biskupske insignije, tako da vjerujem da će doći do promjena što se tiče stavova same katoličke hijerarhije, ali to neće ići tako brzo.“
Drugi primjeri relativizacije ustaškog pokreta
A da Puljić nije usamljen, nije teško ilustrirati. Na primjer, sisački biskup Vlado Košić tvrdio je među ostalim da „ustaštvo nije fašizam, već organizirano vojno djelovanje u obrani Hrvatske“. To je iznio na promociji knjige gore pomenuto Thompsona 2017.
Katolički svećenik i voditelj Nadbiskupijskog arhiva zagrebačke nadbiskupije Stjepan Razum jedan je od osnivača i prvi predsjednik spomenutog Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac.
On je otišao tako daleko da je ustvrdio kako „nema dokaza za masovne ustaške zločine u Jasenovcu, ali ima za partizanske“.
Takođe, knjiga i DVD kontroverznog slovenskog revizionističkog publicista Romana Leljaka u kojoj se broj žrtava Jasenovca svodi na par tisuća promovira se i potom prodaje po crkvama i samostanima u Hrvatskoj.
O reakcijama iz Katoličke crkve
Može li se iz rijetkih reakcija zaključiti da ovakve pojave ne smetaju vrhu Katoličke crkve u Hrvatskoj?
„Postojeća hijerarhija Katoličke crkve nasljednik je poslijeratne hijerarhije, koja je bila odgajana u jednom žestokom antikomunizmu i koja je u tim svojim antikomunističkim stavovima išla dalje, pa se svrstala u okvire jednog jakog nacionalizma, nakon čega nije bio veliki korak do nostalgije za endehazijom“, podvlači Maštruko.
Aktivistica i teologinja Ana Raffai, u razgovoru za RSE, prenosi svoje iskustvo iz kontakata sa katoličkim klerom u pokušaju da objasni zbog čega dobar dio njih prešućuje ovakve ispade:
„U internim razgovorima sa svećenicima, redovnicama i redovnicima ja vidim da se oni ne slažu sa nacionalističkim istupima biskupa, niti sa time što se podržavaju neki revizionizmi, ali neće to javno reći, jer to doživljavaju kao neku vrstu izdajstva prema svojoj crkvi. Taj bi se problem možda mogao riješiti na način da probamo otvoriti neke prostore dijaloga.
Ne oko ideoloških stranputica, jer to ne vodi ničemu, ali oko različitih političkih koncepcija unutar Katoličke crkve. A ovako, kada nemate prostor dijaloga, onda vam iskaču ovi glasovi koji djeluju da su jako moćni. A zapravo nisu, nego su zapravo jako bučni“, kaže Raffai.
O biskupima i gastarbajterima
„Među biskupima, tu i tamo neki pojedinac iskoči sa jasnim, preciznim i nedvojbenim izjavama koje svjedoče o nekakvoj NDH-nostalgiji, poput sisačkog biskupa Vlade Košića i kompanije. Međutim, rekao bih da većina njih to radi u nejavnim, ali jasno dokumentiranim postupcima koji ne podliježu nikakvim mogućim sankcijama ili javnim osudama“, objašnjava sociolog religije Ivica Maštruko.
Iznosi uvjerenje da se u katoličke misije u svjetu dobrim dijelom šalju ljudi „koji su nostalgični prema endehazijskim (ne)vremenima“:
„Svi će oni javno osuđivati ‘sve zločine totalitarnih režima’, pa će onda spomenuti fašizam, nacizam i komunizam – ali izbjegavat će termin nacionalizam, iako on eminentno nije kršćanska vrlina“, kaže naš sugovornik.
Maštruko nastavlja da je među svećenicima odnos prema NDH raznolik, ali očito da nije nevažan kada se bira ljude za odlazak u misije u svijet.
„Ovi koji su u hrvatskim katoličkim misijama po svijetu evidentno su jednim dijelom birani po principu da zadovolje zahtjeve i stavove hrvatske političke emigracije. Dakle, ne radi se o klasičnim gastarbajterima, nego o političkoj emigraciji nakon Drugog svjetskog rata, koja se kasnije preko porodičnog nasljeđa, veza i stavova regrutirala i među novom generacijom iseljenika.
Oni su se uglavnom okupljali u tim katoličkim misijama, ne samo zbog antikomunističkih stavova ili protivljenja jugoslavenskom režimu, nego i na jednoj ne samo etničkoj i nacionalnoj, već nacionalističkoj osnovi“, zaključuje Maštruko.
Zloupotreba vjerskih osećanja
Ana Raffai već 25 godina vodi nevladinu udrugu za promicanje nenasilja Regionalna adresa za nenasilno djelovanje (RAND). Podsjeća kako katolici u društvu imaju odgovornost dignuti svoj glas protiv fašizma i organizirati se.
Podvlači da je problem u manipulaciji vjerskim osjećajima.
„Mislim da katolici kao pojedinci imaju odgovornost da unutar društva dignu svoj glas protiv fašizma, rasizma i seksizma, i da se udružuju“, kaže teologinja Raffai.
Ona upozorava da unutar društva treba razlikovati između vjerskog identiteta, onoga u što se vjeruje i političkog opredjeljenja.
„Problem kod nas na Balkanu je što mislimo da, ukoliko smo katolici, moramo samo ovako politički misliti. A to nije točno. Mi se unutar Katoličke crkve ne sukobljavamo vezano uz neke dogme. Ako govorimo o fašizmu, mi se sukobljavamo vezano za politički stav i njega treba raskrinkati kao jedan od političkih stavova, desakralizirati ga”, kaže Raffai.
Dodaje da je važno da svaki građanin i građanka preuzme svoju odgovornost, da se obrazuje i informira.
“Kažu moji fratri u Bosni – ‘ljudi vide da je Hrvatska demokratska zajednica nikakva, ali biraju je zato što se prema njoj odnose kao da je crkva’. Ljude je strah da će izgubiti vjeru ukoliko se na određeni način politički ne ponašaju kao što čuju sa propovjedaonice od nekog svećenika. E to treba razbiti, tu povezanost između političkog izbora i vjere.
Vjera je jedna identitetska linija, koja je važna i koju treba njegovati, a politički stav treba biti samostalni izbor slobodnog građanina“, zaključuje Ana Raffai.
Pitanje broja žrtava ustaškog logora Jasenovac u Hrvatskoj predmet je znanstvenih, a mnogo više političkih kontroverzi još od zadnjih decenija postojanja Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije.
Javna ustanova Spomen-područje Jasenovac je u sklopu svojih aktivnosti izradila do sada najozbiljniji popis žrtava – Poimenični popis žrtava koncentracijskog logora Jasenovac 1941.-1945., koji navodi poimence 83.145 žrtava, od čega je 47.627 srpske nacionalnosti. Popis nije konačan i redovito se revidira i dopunjuje, i vjeruje se da će konačni broj žrtava biti negdje između 90 i 100.000.
Slobodnaevropa.org