Na dan kad je započeo invaziju na Ukrajinu predsjednik Rusije Vladimir Putin održao je ostrašćen antikomunistički govor i za sve što se događa optužio osnivača Sovjetskog saveza Vladimira Iliča Lenjina.
“Ukrajina je boljševička tvorevina, Lenjin je njen arhitekt. Lenjin i njegovi drugovi su prilično brutalno odcijepili od Rusije neke povijesno ruske dijelove, a da niko Ruse o tome nije ni pitao”, poručio je ruski lider i taj stav obrazložio protivljenju Lenjinovoj ideji o samoopredjeljenju naroda.
On se potom prisjetio Oktobarske revolucije 1917. kada su Boljševici počeli stvarati novu državu.
- Putin: Ukrajinu je stvorio Lenjin, pokazaćemo vam šta je prava dekomunizacija
- Žirinovski predlaže Putinu da prodaju Lenjinovo tijelo kako bi prebrodili krizu
Zašto smo morali ispuniti bilo čije nacionalne ambicije? Zašto smo morali davati neka prava, prava na teritorije kada su to povijesno bili dijelovi Rusije? Pitam vas zašto smo morali biti tako darežljivi? To je ludilo. Ali postoji objašnjenje. Nakon revolucije, boljševici su pod svaku cijenu htjeli ostati na vlasti, zato su bili spremni na sve, pa čak i na poniženje. Bili su u jako teškoj poziciji, ispunjavali su bilo kakve zahtjeve raznih nacionalista , rekao je Putin.
Kada je “stvorio Ukrajinu” Lenjin je pisao pismo radnicima i seljacima ove zemlje priznajući im pravo na nacionalni identitet i samoopredjeljenje ali istovremeno pozivajući ih u dobrovoljnu uniju naroda Sovjetski savez. Putin ih nije pozivao i nije im pisao pismo, odlučio ih je napasti i vratiti teritorije koje je smatrao ruskim. Lenjin je uspio stvoriti veliku zemlju a Putin očigledno neće jer se ratovi ne dobijaju tupom silom koju je naslijedio iz SSSR-a.
Da bi se to objasnilo mora se napraviti razlika između ruskih i sovjetskih lidera kojima je ideologija bila na prvom mjestu i onih koji su se držali carističko-staljinističke linije stavljajući “interese države ispred svega” .
Šta god mislili o zapadnoj liberalnoj demokratiji nesporno je da SAD na njoj i danas šire svoj uticaj što se vidjelo revolucijom u Ukrajini 2014. godine.
Šta god mislili o komunizmu kao ideologiji ono što se ne može osporiti je to da se decenijama širila po svijetu a sa njom u ruski uticaj koji je polako postajao teret komunizmu kako su se pojedine sovjetske vođe vraćale na imperijalno-carističku liniju.
U zemljama Varšavskog pakta rastao je osjećaj okupacije od strane SSSR-a a komunističke partije u Evropi od 70-ih godina počinju se distancirati od SSSR-a. Lider talijanskih komunista Enrico Berlinguer nazvao je sovjetsku invaziju na Čehoslovačku tragedijom i polako se počeo udaljavati od Kremlja, do kraja 80-ih vodio je najjaču komunističku stranku u kapitalističkom bloku dok su ostali komunisti koji su držali liniju Moskve prolazili nezapaženo na izborima.
Tako se danas na isti način talijanski ultradesničari koji žele doći na vlast počinju udaljavati od Putinove Rusije i podržavati Ukrajinu.
Ideologija ili državni interesi
Poslednji sovjetski vođa koji je vjerovao u komunizam bio je Nikita Hruščov koji je čak u partijskom programu naveo i tačnu godinu 1980. kada će se iz socijalizma konačno preći u komunizam. Njegov nasljednik Leonid Brežnjev to je izbrisao i počeo napuštati tu ideologiju vodeći računa prvenstveno o onome što suverenisti i etatisti zovu “državnim interesima”.
U marionetskim državama postavljao je podobne vođe a u svojoj dugoj vladavini napao je dvije socijalističke zemlje – Čehoslovačku i Afganistan koji je 1978. imao vlastitu socijalističku revoluciju u kojoj je zbačena monarhija.
Sovjetska invazija na Afganistan počela je upravo kao specijalna operaciju u kojoj vođa tamošnjih komunista Hafizullah Amin ubijen a na vlast doveden Babrak Karmal koji je godinama izigravao rusku marionetu.
Na ovu liniju prvi se vratio Josif Staljin koji je u velikim čistkama uklonio većinu nepodobnih komunista u Kominterni. Njegov pakt sa Hitlerom o nenapadanju mnogi komunisti shvatili su kao izdaju ali se on u današnjoj Rusiji pravda kao mudar državnički potez. Kada je Hitler prekršio dogovor i napao Sovjetski savez Staljin je danima bio u šoku, nije izlazio iz sobe a u memoarima njegovih saradnika može se pročitati zanimljiva rečenica.
U očaju zbog brzog njemačkog napredovanja Staljin je svojim saradnicima rekao:
„Sve je izgubljeno. Lenjin je osnovao našu državu, a mi smo je s*ebali. Lenjin nam je ostavio veličanstveno nasleđe, a mi, njegovi naslednici, sve smo za*rali…“ rekao je Staljin a zapisao Molotov u sjećanjima na prve dane njemačke invazije na SSSR.
To što se Staljin u trenutcima kajanja zbog “mudrog državničkog promašaja i pakta sa Hitlerom” sjećao Lenjina i njegovog nasleđa možda najbolje oslikava veličinu Lenjinovih poteza koji su Rusiju digli iz pepela i katastrofe koju je prošla u Prvom svjetskom ratu i postavili na temelje na kojima je postala svjetska sila.
Šta je zapravo uradio Lenjin
Čak i u ljevičarskim krugovima danas ne vjeruju da su Oktobarsku revoluciju izveli radnici i seljaci koji su vjerovali u komunizam nego su je izveli naoružani ruski vojnici koji nisu htjeli ići u rat jer je Rusija u njemu prolazila katastrofalno kao i danas.
Iako je imala daleko brojniju vojsku Rusija je imala gotovo duplo veće gubitke na istočnom frontu a ratni neuspjesi i preko 9 miliona žrtava doveli su do oružane pobune.
Lenjin je pred Boljševike izašao sa idejom da se zaustavi rat i napravi nepovoljan mir sa Njemačkom i porobljenim narodima unutar ruskog carstva da pravo na samoopredljenje što je izazvalo šok u vrhu partije.
Zašto Lenjinov poziv na hitno zaustavljanje rata nisu podržali drugi boljševici? Zašto su bili šokirani? Zato što su većina boljševičkih vođa bili kako bi se danas reklo “normalni ljudi” u smislu da su njihovi postupci i odluke bili u velikoj mjeri motivirani raspoloženjem naroda. Radite i govorite ono što većina naroda misli koliko god to po njega bilo tragično.
Za razliku od većine boljševičkih vođa, Lenjin je imao vrlo tačno razumijevanje stvarnosti i nije bio populista. Ono što oni nisu razumjeli jest da Lenjin “nije bio normalan” sa stanovišta opšteprihvaćenog mišljenja. Status i društvena prihvaćenost njima su značili sve, a njemu ništa. Tada i mnogo puta kasnije donosio bi krajnje nepopularne (čak i među boljševicima) odluke i provodio ih.
Sklapajući nepovoljan mir sa Njemačkom izgubio je određene teritorije a davajući pravo porobljenim narodima na samoopredljeljenje stvorio je dobrovoljnu uniju naroda. U svakom od naroda dobio je saveznike koji su vjerovali da samo udruženi u uniju ravnopravnih naroda mogu uspjeti. Vrlo brzo na tim temeljima počeo se širiti Sovjetski savez a širenjim komunizma ta zemlja uspostavljena na Lenjinovim temeljima postajala je svjetska sila.
Zašto je domet nacionalizma ograničen
Putin je na vlasti preko dvije decenije ali do prije par godina i nije imao neku jasnu ideju koju bi širio po svijetu. Kad je shvatio šta mu nedostaje odlučio je ulagati resurse u razne ultradesničare širom Evrope koji su trebali rasturiti zapad ali neki od njih poput ovih u Poljskoj postaju njegovi najžešći protivnici.
Dok zapad oko okuplja brojne države koje su se spremne zbog ideološkog pritiska kod kuće odreći jeftinih ruskih energenata i uvesti sankcije, Rusija je u stanju okupiti okuplja samo one saveznike kojima se u datom momentu to isplati. Tako recimo Kina i Indija kupuju rusku naftu i ne podržavaju sankcije ali je kupuju po značajno nižim cijenama od tržišnih. Onog trenutka kada im se ne bude isplatilo okrenuće Rusiji leđa.
Za razliku od Lenjina koji je donosio nepopularne odluke Putin je “bio normalan”, odnosno radio upravo ono što većina naroda misli i želi. Ipak ono što ruski nacionalisti nisu mogli shvatiti je to da će izmišljena nacija kakvom smatraju ukrajinsku pružiti takav otpor.
Da biste razumjeli logiku Z-invazije, morate imati na umu da je ruskost = normalnost. Kada ste rusificirani, jednostavno postajete normalni. Z-invazija je planirana kao dar ili humanitarna operacija. Zato je ukrajinski otpor toliko šokantan. „Ne žele biti normalni“, napisao je ruski novinar Kamil Galeev objavljujući video u kojem ruska novinarka u šoku ne može razumjeti razmjere ukrajinskog otpora.
Upravo to što ruski nacionalisti nisu mogli shvatiti a to je da Ukrajinci ne žele postati normalni Rusi je ona dimenzija tragedije s kojom se Rusija suočila invazijom na Ukrajinu.
Ovakav kolaps cijelog istočnog fronta u jednom danu je pokazatelj koliko je Putinov režim zapravo tigar od papira. Domet takvog nacionalizma u najboljem slučaju može biti malo izvan ruskih granica što nikako neće opravdati ogromne ljudske, vojne i ekonomske gubitke u ovom ratu.
View Comments (3)