Prije tri dana, Ukrajina je zadala neviđen udarac ruskoj floti strateških bombardera. Prema vjerodostojnim izvješćima, oko 40 ruskih zrakoplova je oštećeno ili uništeno.
I ja sam tog dana pretpostavio da će Rusija snažno uzvratiti kako bi kompenzirala ovaj izvanredni vojni poraz. Prevario sam se.
Piše: Julian Ropcke
Reakcija Kremlja – ili bolje rečeno potpuni izostanak bilo kakve reakcije, bilo političke, medijske ili vojne – još jednom ilustrira koliko je iscrpljen eskalacijski potencijal ruskog vodstva i oružanih snaga trenutno.
Umjesto da prizna razmjere poraza, uzvrati vojno balističkim projektilima ili čak taktičkim nuklearnim oružjem, ili barem zaprijeti ozbiljnom protureakcijom, režim Vladimira Putina jednostavno šuti o napadu.
Zašto? Zato što Rusija nema dodatnih resursa koje bi mogla mobilizirati osim arsenala koji je do sada rasporedila.
Da, masovni noćni napadi dronovima – često u kojima sudjeluje 200 do 300 dronova – nastavljaju se. Njihov broj će vjerojatno porasti na čak 500 po noći u nadolazećim mjesecima. Ovo je nesumnjivo teroristički čin i značajno opterećuje ukrajinsku infrastrukturu i logistiku.
Ali sve bi se to dogodilo čak i da Ukrajina nije napala rusku bombardersku flotu.
Sve nuklearne opcije su isključene ako Moskva želi održati ekonomske odnose sa svojim glavnim kupcima sirovina, Kinom, Indijom i Turskom.
U tom smislu, ovaj ukrajinski napad još jednom otkriva rusku slabost. I otkriva paradoks: što je Rusija jače vojno pogođena, to će njezin odgovor biti suzdržaniji.
Dok kritičke izjave zapadnih političara dovode do pozivanja veleposlanika ili čak sankcija, čak i ozbiljne vojne mjere – poput uništenja 40 strateških bombardera Tupoljev, isporuke zapadnih sustava naoružanja poput Storm Shadowa ili Taurusa, ili čak razmještanja njemačkih tenkova u Kursku – ostaju bez ikakve nove reakcije osim uobičajene.
Odgovor uvijek ostaje isti: brutalni, ali dobro poznati činovi razaranja unutar Ukrajine i sporo, ali sigurno napredovanje duž cijele fronte.
Sve ovo pokazuje da ono što je Ukrajina učinila ne samo da je svijet učinilo malo sigurnijim, već je i još jednom opovrgnulo sve one koji vjeruju da Rusija mora izaći iz ovog rata „spašenog obraza“ kako bi dugoročno ponovno postala miroljubiv akter u međunarodnoj zajednici.
Suprotno je: Rusija mora biti vojno poražena u Ukrajini kako bi mogla komunicirati s drugim državama na donekle normalan način.
novidani.com