U noći 23. na 24.februara 2022. godine počela je invazija Rusije na Ukrajinu i zauvijek promijenila svijet. Vladimir Putin te noći obratio se naciji i saopštio da je započela “specijalna vojna operacija” sa ciljem demilitarizacije i denacifikacije Ukrajine.
Putin je obraćanje započeo svojim teorijama iz istorije, krivio je komuniste i Vladimira Lenjina da su stvorili Ukrajinu i poručio Ukrajincima da će im pokazati šta je prava dekomunizacija. Dok je govorio Ruski tenkovi iz Bjelorusije krenuli su direktno na Kijev i već ujutru bili su pred vratima glavnog grada Ukrajine.
Ruski udar kako se i predviđalo bio je silovit a napad na Ukrajinu izveden je iz Bjelorusije, iz Rusije, iz Donbasa, sa Krima, iz Crnog mora i Azovskog mora.
Ruske desantne jedinice krenule su da zauzmu aerodrom Hostomel oko kojeg će se kasnije mjesecima voditi teške borbe a ruski tenkovi mogli su se vidjeti na ulicama Kijeva.
Mnogi ukrajinski gradovi pali su bez borbe i činilo se da se vojska Volodimira Zelenskog nalazi u potpunom rasulu.
Lider Čečenije Ramzan Kadirov molio Putina da naredi vojsci da zauzmu Harkov, Kijev i druge ukrajinske gradove za dan dva.
-Biće brzo, jasno, efikasno… predsedniče, vrhovni komandante, više puta sam rekao da sam ja vaš pešadinac, spreman sam da dam život za vas. Ali ne mogu da gledam kako ginu moji i naši vojnici, vojnici ministarstva odbrane, Nacionalne garde i drugih struktura. Molim vas da zažmurite na sve i dozvolite im da za dan-dva završe ono što se tamo dešava. Ovo je moje ubeđene, rekao je Kadirov na svom Telegram kanalu.
Ipak uprkos euforiji na ruskoj strani ubrzo su počeli stizati snimci poginulih i zarobljenih ruskih vojnika, kolona uništenih tenkova i vojne opreme.
Plan Kremlja na početku rata je bio jednostavan, zauzeti sjedište vlasti u Ukrajini ili barem natjerati vladu da u panici pobjegne, što bi dovelo do brzog raspada odbrane zemlje, a na vlasti bi se našla marionetska vlada.
Umjesto toga, ono što se dogodilo u i oko Kijeva u sljedećih 36 dana predstavljalo je najveću vanjskopolitičku grešku u 22-godišnjoj vladavini ruskog predsjednika Vladimira Putina.
Njegov napad na grad u trenutku je preuredio sigurnosnu arhitekturu Evrope protiv Moskve i izolovao Rusiju do stepena neviđenog od Hladnog rata.
Ukrajinske snage nisu imale dovoljno naoružanja, municije i komunikacijske opreme. Ali ono što su posjedovali bila je ogromna volja za borbom. Kolone stanovnika Kijeva stajale su u redu za oružje što je u velikoj mjerii pomoglo da se prebrode prvi kritični momenti.
Krajem marta Rusija je objavila povlačenje iz okoline Kijeva, Černjihiva i Sumija a već u avgustu u Ukrajinskoj protuofanzivi vraćena je cijela regija Harkov koju je kontrolisala Rusija. Nakon toga Rusi su se povukli iz Hersona i proglasili djelimičnu mobilizaciju. Dolazak stotina hiljada novih vojnika stabilizovao je stanje na frontu u Donbasu gdje se sada nastavljaju teške borbe.
Na iznenađenje svijeta, ofanziva na ukrajinsku prijestolnicu završila je ponižavajućim povlačenjem Rusije što je razotkrilo duboke sistemske probleme u ruskoj vojsci za čiju je obnovu Putin potrošio milijarde.