Samo nekoliko sedmica nakon što je ruski predsjednik Vladimir Putin pokrenuo invaziju na Ukrajinu 24. februara, ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski je odsječno poručio Kremlju da će morati “naučiti riječi reparacija i doprinosi”.
Više od devet mjeseci nakon početka invazije i bez nagovještaja da je Putin spreman da okonča agresiju, razgovori se polako okreću ne samo ponovnoj izgradnji Ukrajine kada se sukob završi, već i tome kako i ko će finansirati ono što je Zelenski proglasio će biti “najveći ekonomski projekat u Evropi našeg vremena”, koji će vjerovatno koštati stotine milijardi dolara.
Za Ukrajinu je odgovor jasan: Rusija na kraju mora platiti da bi pravda bila zadovoljena.
“Ne postoji alternativa tome da Rusija plati”, kaže Markiyan Kliuchkovskiy, advokat i član radne grupe ukrajinske vlade za reparacije.
“Ako Rusija ne želi da ispoštuje svoju obavezu da plati reparacije za štetu i patnju koju je prouzrokovala, mi, zajedno sa civilizovanim svijetom, trebamo pronaći način da Rusija to plati”, rekao je Kliuchkovskiy Radiju Slobodna Evropa na engleskom jeziku (RSE/RL).
Kao i drugi ukrajinski zvaničnici, Kliuchkovskiy ukazuje da je Generalna skupština UN -a usvojila 14. novembra neobavezujuću rezoluciju koja poziva Rusiju da plati ratnu odštetu.
Skoro 50 zemalja je učestvovalo u rezoluciji o uspostavljanju međunarodnog mehanizma za nadoknadu štete, gubitaka i povreda, kao i registra za dokumentovanje dokaza i potraživanja.
“Rezolucija Generalne skupštine UN -a je veoma važna jer direktno kaže da Rusija mora da snosi odgovornost i nudi mehanizam za to”, rekao je Kliuchkovskiy.
Ali, Rusija je odbila to glasanje.
Ruski ambasador pri UN Vasily Nebenzya je rekao da zemlje koje podržavaju rezoluciju pokušavaju da pozicioniraju Generalnu skupštinu kao pravosudno tijelo, što ona, kako je rekao, to nije.
Uz to što ima pravo veta u Savjetu bezbjednosti UN -a, Rusija bi mogla blokirati pokušaje Ukrajine da traži pravdu u tom tijelu. To bi takođe moglo omesti Kijev u naporima da zaplijeni milijarde zamrznute ruske imovine u inostranstvu, kako bi se pomoglo u finansiranju njenog poslijeratnog oporavka.
Modeliran po uzoru na Maršalov plan
Umjesto toga, mnogi govore o Maršalovom planu, finansiranom od strane Zapada, modeliranom po uzoru na uspješan program američke obnove većeg dijela Zapadne Evrope nakon Drugog svjetskog rata.
Osim novca, zagovornici plana Maršalovog tipa tvrde da bi on takođe koristio demokratskom razvoju Ukrajine i ambicijama da se pridruži EU.
Njemački “Maršal fond” sa sjedištem u Washingtonu, nazvan po bivšem državnom sekretaru SAD Džordžu Maršalu koji je predložio plan 1947.godine, u izvještaju o poslijeratnoj rekonstrukciji Ukrajine napominje da će zapadnjaci biti oprezni u pogledu ulivanja velikih količina novca u Ukrajinu, s obzirom na njenu reputaciju u oblasti korupcije.
Ipak, u izvještaju se navodi da će to natjerati Ukrajinu da revidira svoje institucije i sudove ako želi brzu integraciju u Evropu, uz pomoć EU koja ima stroge pravne standarde za članstvo i koja je zemlji ponudila status kandidata.
Takva vrsta paketa bi mogao Ukrajini dati injekciju prijeko potrebne zapadne tehnologije, katapultirajući je naprijed, objasnio je Jakob Kirkegard, jedan od autora izvještaja Maršalovog fonda: Dizajniranje oporavka Ukrajine u duhu Maršalovog plana.
“Veća infrastruktura, posebno energetska i transportna infrastruktura koja se obnavlja, biće bolje obnovljena s obzirom na standarde EU i napuštanje čestog sovjetskog dizajna, što predstavlja modernizaciju infrastrukture Ukrajine koja će je na kraju učiniti konkurentnom i unutar EU”, rekao je Kirkegard u komentarima poslatim putem elektronske pošte.
To finansiranje bi bilo povrh onoga što Zapad već pruža Kijevu, ne samo u vidu vojne pomoći, već i finansijske pomoći za vladu.
Ukrajini će trebati najmanje tri milijarde dolara, i čak pet milijardi, mjesečno u 2023. godini, rekla je nedavno čelnica Međunarodnog monetarnog fonda (MMF).
“Ovo nije lak zadatak”, rekla je izvršna direktorica MMF-a Kristalina Georgieva svjetskim liderima okupljenim 25. oktobra da razgovaraju o oporavku Ukrajine i potrebama makrofinansiranja.
Šteta
Cijena koju Ukrajina plaća zbog invazije Rusije je ogromna, i raste.
Rusija je optužena za više od 40.000 ratnih zločina, saopštilo je ukrajinsko Ministarstvo unutrašnjih poslova 27. oktobra.
Invazija je takođe istjerala 14 miliona Ukrajinaca iz njihovih domova u “najbržem i najvećem raseljavanju u posljednjih nekoliko decenija”, rekao je šef UN -a za izbjeglice Filipo Grandi.
Bruto domaći proizvod (BDP) Ukrajine pao je ove godine za nevjerovatnih 32 odsto, više nego u SAD tokom Velike depresije 1930 -ih.
Infrastruktura širom zemlje, u velikom dijelu civilna, bila je meta ruskih vojnih napada. Gradovi, a posebno Mariupolj, pretvoreni su u ruševine.
Ukrajinski premijer Denis Šmigal rekao je 5. septembra da je ruska invazija izazvala štetu od 326 milijardi dolara, i da će za hitnu obnovu biti potrebno 105 milijardi dolara.
Ta cifra od 105 milijardi dolara bila je nešto niža od procjene kasnije tog mjeseca.
Istraživači na Kijevskoj školi ekonomije, koji rade s nekoliko ukrajinskih ministarstava na prikupljanju podataka, rekli su da je dokumentovana šteta od više od 127 milijardi dolara na stambenim i nestambenim nekretninama, kao i drugoj infrastrukturi.
Te brojke su, međutim, manje od procjene koju je ponudio predsjednik Zelenski, kada je 6. septembra rekao da će za obnovu Ukrajine biti potrebno “više od jedan bilion dolara”, navodeći da će to “biti najveći ekonomski projekat u Evropi našeg vremena”.
Brojka Zelenskog je veća jer uključuje i “modernizaciju” infrastrukture kako bi se ona uskladila sa standardima EU, rekao je Kirkegaard.
Zamjenica ukrajinskog ministra pravosuđa Irina Mudra, bivša bankarka koja je bila uključena u pregovore o reparacijama s evropskim i američkim partnerima, uključujući pomoćnicu ministra finansija SAD Elizabet Rosenberg, rekla je 22. novembra da će Kijev napraviti “međunarodni registar gubitaka”, koji će služiti kao zvanična evidencija o svim štetama koje je pretrpjela Ukrajina, kako pojedinaca tako i institucija.
Ukrajina se takođe udružila sa “Columbia Law School” u Nju Jorku kako bi uspostavila Međunarodni projekat potraživanja i reparacija (ICRP) čiji će “tim naučnika i stručnjaka ispitati i predložiti pravne okvire za upravljanje međunarodnim potraživanjima za reparacije”.
Istorijat reparacija
Plaćanje štete ili reparacija se vjekovima nametala gubitničkoj strani u sukobima.
Nakon Prvog i Drugog punskog rata, Rim je Kartagini nametnuo veliku ratnu odštetu.
Njemačka se suočila sa velikim ratnim reparacijama nakon Prvog svjetskog rata, kao i sa klauzulom ratne krivice, koja se smatra faktorom uspona Trećeg rajha Adolfa Hitlera. Taj račun za reparacije konačno je isplaćen 2010. godine.
Nakon Drugog svjetskog rata, Njemačka je ponovo pogođena teškim reparacijama od strane savezničkih sila.
U skorije vrijeme, međutim, ratne reparacije su se “jasno izrazile u samo četiri ili najviše pet međudržavnih sukoba”, kaže Lori Blank, profesorica Pravnog fakulteta Emory i direktorica Centra za međunarodno i uporedno pravo.
Ti sukobi uključuju invaziju Iraka na Kuvajt, rat Etiopije i Eritreje 1998-2000. godine i intervenciju Ugande u Demokratskoj Republici Kongo.
“Kao rezultat, “mišićna memorija” međunarodne zajednice za međudržavne reparacije je donekle slaba”, napisala je Blank u majskom članku na forumu Just Security koji se fokusirao na ratne reparacije za Ukrajinu.
Kako natjerati Rusiju da plati
U tom članku je Blank iznijela nekoliko opcija kako natjerati Rusiju da plati ratnu odštetu Ukrajini, uključujući njihovo involviranje u bilo koji mirovni sporazum ili nagodbu između Kijeva i Moskve, što je sada gotovo nezamislivo jer se kraj sukoba čini tako daleko.
Druga mogućnost, napisala je Blank, je uspostavljanje multilateralne komisije ili mehanizma za nadgledanje procesa, slično kao Komisija za kompenzaciju UN-a (UNCC) koja je osnovana nakon iračke invazije na Kuvajt 1990.godine i rata u Persijskom zalivu 1991. godine.
Kao i drugi, Kliuchkovskiy spominje UNCC za Kuvajt kao mogući obrazac za Ukrajinu. Ali s obzirom da Rusija ima veto u Savjetu bezbjednosti UN -a, malo je vjerovatno da će ta ideja biti odobrena.
Ubrzo nakon ruske invazije u februaru, Sjedinjene Države su uspostavile Radnu grupu za ruske elite, opunomoćenike i oligarhe (REPO), koja je do sada blokirala ili zamrznula 30 milijardi dolara vrijednu imovinu koja pripada Rusima, uključujući luksuzne jahte vrijedne desetine miliona dolara.
Članovi međunarodne radne grupe su Australija, Britanija, Kanada, Francuska, Njemačka, Italija, Japan i Evropska komisija.
Pored imovine koja pripada sankcionisanim pojedincima, SAD, zemlje EU i druge zapadne zemlje zamrznule su više od 300 milijardi dolara imovine ruske Centralne banke.
Neke države, poput Estonije, Letonije, Litvanije i Slovačke, pridružile su se Ukrajini u pozivu da se ova imovina koristi kao dio reparacija, a u junu je Grupa sedam (G7) naprednih ekonomija svijeta obećala da će istražiti tu ideju.
Međutim, zamrzavanje i zapljena imovine su dvije različite stvari sa različitim izazovima, kao što su zapadni zvaničnici jasno rekli.
“Istražićemo sve pravne mogućnosti kako bismo osigurali da će Rusija platiti za uništenje koje uzrokuje u Ukrajini”, rekao je Žozep Borelj, visoki predstavnik EU za vanjsku politiku početkom decembra u Poljskoj na ministarskoj konferenciji Organizacije za evropsku bezbjednost i saradnju (OEBS).
Ministarka finansija SAD Dženet Jelen nedvosmisleno je izjavila da sadašnji američki zakon onemogućava da Vašington zaplijeni imovinu ruskih banaka.
To je zato što bi savezni zakon SAD, Međunarodni zakon o ekonomskim ovlastima u vanrednim situacijama (IEPA) koji dozvoljava Washingtonu da zamrzne tu imovinu, omogućio njihovu zapljenu samo pod vrlo specifičnim okolnostima, objasnio je Endrju Bojl, advokat koji je radio i pisao o sankcijama, a sada je uključen u rad međunarodnog suda, o kojem nema odobrenje da otkrije detalje.
“Malo je vjerovatno da će SAD isporučiti zamrznutu imovinu ruske Centralne banke Ukrajini bez 1) ruskog odobrenja (na primjer, kao dio dogovorenog mira) ili 2) kongresno usvojene izmjene IEEPA”, rekao je Bojl za RSE/RL.
Da bi Ukrajina dobila neka od ovih sredstava, evropski komesar za pravosuđe Didijer Rejnders je predložio da se zamrznute devizne rezerve ruske Centralne banke koriste širom svijeta kao svojevrsna moneta za pregovaranje.
“S moje tačke gledišta, barem je moguće zadržati ovih 300 milijardi eura (316 milijardi dolara) kao garanciju dok Rusija dobrovoljno ne počne učestvovati u obnovi Ukrajine”, rekao je Rejnders krajem oktobra.
EU je 30. novembra predložila plan za konfiskaciju zamrznute ruske imovine, ali se on i dalje suočava sa pravnim izazovima, kažu stručnjaci.
“Rusija i njeni oligarsi moraju Ukrajini nadoknaditi štetu i pokriti troškove za obnovu zemlje. Imamo sredstva da natjeramo Rusiju da plati”, rekla je predsjednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen.
Iako je još uvijek nejasno kako će Rusija platiti, već je očigledno da će zadatak obnove Ukrajine biti ogroman.
Georgieva iz MMF-a je na berlinskoj konferenciji o obnovi Ukrajine 25. oktobra rekla je da su, kada borbe prestanu, procjene troškova druge faze rekonstrukcije zaista zapanjujuće.
“Pored troškova štete, Svjetska banka procjenjuje ukupnu rekonstrukciju na 349 milijardi dolara. To su zaista zapanjujuće brojke, daleko iznad godišnjeg BDP Ukrajine od 200 milijardi dolara 2021. godine, prije ruske invazije”, rekla je ona.
Njemački kancelar Olaf Šolc, koji je prijedlog nazvao “novim Maršalovim planom”, rekao je na istom skupu da će obnova Ukrajine biti “generacijski zadatak koji mora početi sada”.
U junu, na međunarodnoj konferenciji u švajcarskom Luganu, Ukrajina je predstavila vlastiti nacionalni program oporavka, koji postavlja planove i rokove za rekonstrukciju u širokom spektru.
Izvještaj njemačkog Maršal fonda sugeriše da G7 treba učestvovati u međunarodnoj platformi za oporavak, s Amerikancem globalnog ugleda na čelu i zasnovanoj na sekvencijalnom pristupu: “oslobađanje, rekonstrukcija, modernizacija i pristupanje EU”.
Na pitanje da li bi Ukrajina mogla biti opterećena dugom za finansiranje sopstvene rekonstrukcije, autor izvještaja Kirkegor je skeptičan.
“Ogromna većina ukrajinske finansijske podrške dolazi u obliku grantova ili – kao u slučaju EU – dugoročnih zajmova koji nikada neće biti vraćeni. Osim toga, kreditori trenutno dobrovoljno produžavaju postojeći ukrajinski dug”, kazao je taj analitičar, predviđajući da se Ukrajina može radovati godinama veoma brzog ekonomskog rasta nakon rata, čineći teret dugova mnogo lakšim.
Kirkegard takođe očekuje da će Rusija na kraju “izgubiti svoju zamrznutu imovinu zbog de facto ratne odštete za Ukrajinu”.
On dodaje da će “Rusija biti daleko, daleko siromašnija zemlja zbog ovog rata”.
Za ukrajinskog advokata Kliuchkovskog, najvažnije je natjerati Rusiju da plati i osigurati da međunarodno pravo funkcioniše.
“Ako država počini ogromna kršenja međunarodnog prava, kao što je to učinila Rusija, i ostane nekažnjena, što to onda govori o međunarodnom pravu? Vjerujemo da će pravda pobijediti”, rekao je Kliuchkovski.
slobodnaevropa.org