Ako se mogao zamisliti bolji odgovor studenata na jučerašnji pokušaj Aleksandra Vučića da napravi privid podrške samom sebi, onda je to svakako bio odlazak u Novi Pazar.
Grad sa preko 70 000 stanovnika od kojih su 85% Bošnjaci bio je idealan da se pokaže lice drugačije Srbije za koju se bore, od one koju je u Beogradu zabavljao Baja Mali Knindža.
Piše: Suzana Stanarević
I dok je masa skupljena oko odbrane režima čekala da se prepusti auto destruktivnoj orgiji, nekoliko fotografija i snimaka iz Novog Pazara obišlo je cijeli region i ukralo im slavu. Ko god je imao san da će se mladi ljudi različite vjere i nacije ponovo kao nekad držati se za ruke kao braća i sestre jučer je dosanjao taj san.
-Iskreno da vam kažem srce mi je baš puno zato što prvi put se oseća ovakva atmosfera u Novom Pazaru, da osećamo to jedinstvo, da smo svi zajedno u ovome a mi kao građani Novog prvi put se osećamo da smo stvarno građani Srbije kazala je jedna od učesnica protesta.
-Napkokon poslije mnogo godina razbijamo jednu od najvećih gadosti ovog režima, taj udar na vjeru, taj udar na nacionalnosti, svi smo ljudi, nije bitno ko je kakve nacionalnosti, bitno je ko je kakav čovjek i dokle god oni to pokušavaju neće proći, mi smo neke nove generacije koje se bore za novo i bolje vrijeme i neće im proći da nas razdvajaju, neće im proći da pune privatne račune tako što nas zavade. Živjećemo složno svi kao cijeli normalan svijet, živjela Srbija, kazao je jedan od učesnika.
I upravo ove poruke pokazale su pravu snagu protesta. Iz njih se ne rađa samo želja za pukom promjenom ljudi na vlasti nakon čega će sve biti isto, rađa se potpuno novi sistem vrijednosti a budućnost pripada onima koji ruše zidove, a ne onima koji ih podižu.
Na protestima studenata nastaju pjesme koje slave slobodu a impresivna je i kreativnosti koju ljudi pokazuju na društvenim mrežama ismijavajući pokušaje režima da se iz ove situacije izvuče.
I dok su studenti pumpali ideje zajedništva na Vučićevom skupu pumpao se nacionalizam. Danilo Kiš je davno napisao da ova idelogije funkcioniše kao kolektivna paranoja pa su govornici ispred Skupštine širili strah, podjele, teorije zavjere i mitovi o ugroženosti.
Šta dalje
Mnogi su vjerovali da će nakon 15. marta i velikog protesta u Beogradu krenuti „ispumpavanje“ jer jasan put do suštinskih promjena u Srbiji više niko nije vidio.
Autoritarna vlast u pravilu ignoriše masovne proteste, broj okupljenih je potpuno nebitan jer režim nije izgrađen na legitimnosti, već na percepciji moći i cinizmu. Iako su svi svjesni situacije, ignorisanje protesta i negiranje stvarnosti je praksa u kojoj broj ljudi ne znači ništa ako nije “verifikovan” kroz propagandni aparat.
Ipak protesti studenata nastavljaju trajati a ono što ih trenutno „pumpa“ su potezi režima kojeg u ovoj situaciji pokreće paranoja. Napadi, hapšenja, pokušaj stvaranja paralelne realnosti kroz „studente koji žele da uče“, teorije zavjere i brojni drugi autogolovi vlasti, upravo su onaj oblik u kojem studentski protesti uspijevaju preživjeti i proganjati režim.
Vlast je godinama gradila sliku u kojoj ideološke razlike u zemlji skoro i ne postoje, vlast i opozicij, javne ličnosti i gotovo cijelo društvo misle isto, njeguju isti sistem vrijednosti. To je malo prepakovana ideologija iz 90-ih u kojoj se Šešeljeve ideje umotane u neku vrstu „nacionalizma sa ljudskim licem“ predstavljaju kao zadnja u šta će ljudi vjerovati.
Kako se ta kula od karata počinje rušiti neminovno se za ljude iz vlasti postavlja i pitanje “zašto smo tu, zašto vladamo i zašto postojimo” .I zato je važno da se iz Novog Pazara poslala poruka koja udara na temelje režima u kojoj promjena ne znači samo puku promjenu ljudi na vlasti nego i promjenu bazičnog sistema vrijednosti.