Nakon nedavno održanih predsjedničkih izbora , državljani Francuske ponovo će danas izaći na izbore na kojima će se ovaj put odlučivati o novom sazivu parlamenta.
Na izborima koji se održavaju u dva kruga, tačnije 12. i 19. juna, građani Francuske imat će priliku glasati za zvaničnike koji bi trebali popuniti 577 zastupničkih mjesta, te koji bi na određeni način trebali krojiti i unutrašnju politiku države u narednom periodu. Prema pravilima, za apsolutnu većinu u parlamentu političke opcije trebaju 289 zastupničkih mjesta.
Uprkos značaju koji parlamentarni izbori imaju u drugim evropskih državama, specifičnost parlamentarnih izbora u Francuskoj je upravo u tome što su oni na neki način do sada uvijek bili u sjeni predsjedničkih koji se održavaju u nešto ranijem periodu godine.
Međutim, da je klima oko francuskih parlamentarnih izbora ove godine drugačija pokazuju i kretanja na političkoj sceni Francuske koja su zapala za oko brojnih analitičara još tokom održavanja predsjedničkih izbora.
Stranka “Nepokorena Francuska” koju predvodi Jean-Luc Melenchon uspjela je postići sporazum sa Socijalističkom partijom, Komunističkom partijom Francuske i Zelenim te su formirali koaliciju pod nazivom NUPES (Novi ekološki i socijalni narodni savez) s kojom će izaći na megdan strankama okupljenim oko Emmanuela Macrona.
Ova koalicija trenutno vodi u anketama.
Dok se ljevica okuplja podjela između ekstremnih desničara Le Pen i Zemmoura najvišesu škodile upravo njima s obzirom da im se u anketama ne daju velike šanse da će napraviti neki bolji rezultat u parlamentu.
Kada se govori o Melenchonu, on je politička figura koja se na predsjedničkim izborima pokazala kao jedini kandidat ljevičarskih stranaka koji ima dovoljno snage i podrške glasača da uđe u politički ring s Macronom i Le Pen.
Iako mu je drugi krug izbora za dlaku izmakao, Melenchon je i uoči parlamentarnih izbora najavljivao kako su oni svojevrsni treći krug predsjedničkih izbora te je pozivao glasače da izaberu njega kao premijera.
U slučaju da ljevica osvoji većinu u parlamentu, to bi natjeralo Emmanuela Macrona političku kohabitaciju u kojoj bi vlast dijelio s premijerom koji nije dio njegovih političkih svjetonazora. Posljednji put, Francuska je imala kohabitaciju na političkoj sceni u periodu od 1997. do 2002. godine kada su vlast dijelili Jacques Chirac i Lionel Jospin.
Uoči parlamentarnih izbora, Emmanuel Macron je izvršio i restruktuiranje vlade te je na poziciju premijerke imenovao Elisabethe Borne koju su mnogi opisali kao tehnokratu s dugim stažom i “ženom ljevice”.
Smatra se kako Macron na ovaj način pokušava pridobiti i glasove lijevo orijentiranih glasača.