Poznata krilatica kaže “Muzika ne zna za granice” ili “Muzika spaja ljude” ali postoje i momenti u prošlosti koji su pokazali suprotno.
Postoje pjesme koje slušamo i u kojima se pronalazimo kada smo zaljubljeni, kada smo tužni, koje se pjevaju kada nešto slavimo, kada nekom želimo da proslijedimo neku poruku, koje se naručuju u kafani kada se opustimo…
Međutim, samo autor numere zaista zna šta je njome htio da kaže. Tako se često iza najljepših ljubavnih pjesama krije zapravo ljubav prema opijatima, dok postoje i pjesme koje su tajno kritikovale vladajuće režime, neke čak bile i zabranjivane ali i one koje su predvidjele rat i raspad SFR Jugoslavije.
Pogledajte koji veliki hitovi su čuvali posebnu tajnu:
Azra: “Tko to tamo pjeva” (1982)
Jedna od upečatljivih kritika Džonija Štulića na račun režima je pjesma “Ko to tamo pjeva“, u kojoj se autor obraća tada već pokojnom Maršalu. Pored otvorenog ismijavanja Tita i njegovih poteza, pjesma se takođe cinično osvrće i na jugoslovensku malograđanštinu i kult ličnosti koji preovladava u društvu.
EKV: “Par godina za nas” (1989)
Čuvena pjesma Ekaterine Velike je u trenutku kada je nastala djelovala kao autobigrafska pjesma benda i izgledalo je kao da je predvidjela tragične sudbine njenih članova i njihovih ličnih psihičkih borbi. Međutim, iako se u stihovima ne spominju ni Tito, ni partija, ispostavilo se da je Milan Mladenović ovom pjesmom uspio da na sofisticiran načiin opiše propadanje i uništavanje života čitavih generacija koje su odrastale tokom raspada nekadašnje republike.
Riblja čorba: “Član mafije” (1987)
Iako je frontmen Riblje Čorbe i autor Bora Đorđević danas poznat i po tome što pravi ode režimu i nekim političarima, nekada nije mario ko je na vlasti i umio je dobro da je iskritikuje kroz umjetnost koju stvara. Tako je svojevremeno veliki hit bila numera “Član mafije”, gdje je očigledno bilo da je riječ “mafija” zamijenila riječ “partija”. Iako je pjesma tako vladajućoj partiji uputila najgore epitete ipak nije bila zabranjivana i to, kako je Đorđević kasnije otkrio, iz raloga što je članove državne komisije koji su bili poslati da odrede pogodnost sadržaja pjesme, prije slušanja odveo u obližnji kafić.
Idoli: “Maljčiki” (1981)
Prva pjesma beogradskog benda Idoli “Maljčiki“ predstavljala je snažnu parodiju socrealističke ikonografije. U spotu vidimo rudare i metalurške radnike kako poziraju, dok članovi benda, obučeni formalno u siva odijela, glume komunističke aparatčike. S obzirom na to da Jugoslavija nije bila članica tzv. Istočnog bloka, grupa nije imala probleme u vezi sa objavom ove pjesme, koja je mogla slobodno da se emituje. Ipak, ambasada Sovjetskog Saveza poslala je protestnu notu svim televizijskim i radio stanicama u Jugoslaviji koje su puštale pjesmu. Međutim, pjesma je preživjela sve prepreke i danas predstavlja ironično (ali i nostalgično) podsjećanje na život radnika u nekadašnjoj SFRJ.
Prljavo Kazalište: “Ruža Hrvatska” (1988)
Pjesma Prljavog Kazališta “Mojoj majci (Ruža hrvatska)”, kompozitora Jasenka Houre, izvorno je posvećena i napisana u spomen Hourinoj majci. Međutim, vrlo brzo je dobila druge konotacije. Turneja benda, održana nakon predstavljanja spomenutog albuma, doživjela je svoj vrhunac na koncertu 17. oktobra 1989. godine u Zagrebu, gdje se okupilo više od 150 hiljada ljudi, gdje je pjesma prihvaćena kao najava nadolazećih promjena, demokratskih izbora i otcjepljenja Hrvatske.
Zabranjeno pušenje: “Straža pored Prizrena” (1989)
Antiratna pjesma sarajevskog benda “Zabranjeno pušenje” kritički se odnosi prema tadašnjim jugoslovenskim političkim dogmama o “neprijatelju koji nikad ne spava” – pretežno Albaniji. Radnja pjesme smještena je na Kosovu, a u pjesmi se otvoreno dovode u pitanje nametnute vrijednosti društva o nužnosti borbe protiv “neprijatelja” i spremnosti da se pogine za domovinu – “Zbog sumnjive slave i tuđih grijeha/ginu mladi lavovi”.
Boris Novković: “Kuda idu izgubljene djevojke (Tamara)” (1986)
Hrvatski kantautor Boris Novković je još davne 1986. godine napisao ljubavnu pjesmu posvećenu jednoj Tamari. Tekst numere počinje stihovima: “Noćas sam ti opet sam da me barem nešto udari, biće rata, kažu svi a ja ću umrijeti od ljubavi”. Prve glasine o mogućem ratu i raspadu tadašnje Jugoslavije mogle su se čuti tek nekoliko godina nakon izlaska jedne od najljepših ljubavnih balada na području bivše republike, te Boris ostaje upamćen kao neko ko je najranije uspio da predvidi ružnu sudbinu regiona.
M.cdm.me