Kurdska enklava na sjeveru Sirije – Rožava već dugo je trn u oku Redžepa Tajpa Erdogana. Ljevičarska vlast provela je široki emancipacijski poduhvat koji je rezultirao masovnim obrazovanjem žena i njihovim uključivanjem u sve društvene procese.
Na vlasti u Rožavi koju Erdogan smatra terorističkom nalazi se dvoje predsjednika žena i muškarac – Îlham Ehmedb i Mansur Selum a na čelu parlamenta Amina Omar i Riad Darar. Zvuči kao utopija u ovom dijelu svijeta koja ozbiljno prijeti da potkopa sistem vrijednosti građen decenijama unazad.
Veliki broj žena uključio se u pokret YPJ/ YPG koji je porazio Islamsku državu Iraka i Levanta (ISIL) i savezu sa Sjedinjenim Američkim Državama.
Ipak Donald Trump ih je ostavio na cjedilu 2018. kada je Erdogan napao Afrin, izolovanu enklavu na zapadu Sirije koju su kontrolisali Kurdi. Scene ogorčenog naroda koji baca kamenje na američke vojnike koji se povlače pred prije napad Turske obišle su svijet. Afrin nije izdržao dugo a s obzirom da se nisu uklapali u njegov ideološki okvir Trump svojim biračima ovu izdaju Kurda i nije morao puno da objašnjava.
Novinari su povlačenje nazvali “ozbiljnom izdajom Kurda” i “katastrofalnim udarcem na kredibilitet SAD-a kao saveznika i položaj Washingtona na svjetskoj pozornici”; jedan je novinar izjavio da je “ovo bila jedna od najgorih vanjskopolitičkih katastrofa SAD-a od rata u Iraku “.
Nakon terorističkon napada u Istanbulu za koji je Erdogan okrivio kurdsku PKK koja negira odgovornost, uslijedila je ekspresna najava novog rata pred izbore koji se u Turskoj održavaju polovinom sledeće godine a koje Erdogan gubi po svim istraživanjima.
-Turska će uskoro napasti militante tenkovima i vojnicima, rekao je u utorak predsjednik Recep Tayyip Erdogan, najavljujući moguću kopnenu ofenzivu protiv kurdske milicije u Siriji.
Zašto je Rožava erdoganu trn u oku
Proces izgradnje Rožave odvija se u neprekidnim ratnim uslovima, na teritoriji koja je okružena neprijateljski nastrojenim silama, a borci i borkinje autonomnih i demokratskih zajednica su imali neprocenjivu važnu ulogu u višegodišnjoj borbi protiv Islamske države.
„Turska je sprovela nekoliko velikih vojnih operacija na severoistoku Sirije od 2018. godine, navodno sa ciljem borbe protiv terorizma, javljaju dopisom koji je stigao našoj redakciji međunarodni volonteri.
„Ono što je cinično u vezi s tim je da su njeni glavni saveznici u tome zapravo islamističke i džihadističke milicije koje su u svoje redove uzele bezbrojne, bivše, a ponekad i visokorangirane borce Islamske države.“
Da bi skrenuli pažnju na štetu koja nastaje od medijskog ćutanja o zbivanjima o Rožavi međunarodni volonteri su pokrenuli kampanju #YourSilenceKills (vaše ćutanje ubija).
Od 2019. godine, da bi izbegla privlačenje pažnje javnosti, Turska vodi rat niskog intenziteta, koji, međutim, nije manje opasan od običnog rata, i ljude koji žive u Severoistočnoj Siriji drži u konstantnom strahu, o čemu su pisale mreže solidarnosti sa Rožavom.
Turska u napadima koristi artiljeriju, minobacače i dronove. Samo od sredine jula do sredine avgusta ove godine život su izgubile 62 osobe, od kojih 14 civila. U istom periodu povređeno je ukupno 86 osoba, od kojih je 61 civil.
Napadi su često usmereni na civile. Sredinom avgusta turski dron je napao obrazovni centar za devojčice koji finansiraju Ujedinjene nacije. U tom napadu u blizini grada Heseke ubijeno je pet mladih žena i ranjeno najmanje deset. Devojke su igrale odbojku na terenu objekta.
Turska opravdava svoju ofanzivu optužbom Narodnih zaštitnih jedinica za terorizam, ali se zapravo bori protiv revolucionarne transformacije društva koju su uprkos ratnim uslovima uspešno sprovodili zajednice u severnim i istočnim delovima Sirije.
Da li će Zapad opet napustiti Kurde?
Stanovništvo Autonomne Administracije Severne i Istočne Sirije je jedino u jeku borbe protiv ISIS-a bila relativno zaštićena od krvoločne politike Redžepa Tajipa Erdogana, budući da su rožavske snage i SAD tada bili saveznici.
Čim je to savezništvo prestalo Turska je obnovila svoje vojne operacije protiv autonomnih demokratskih zajednica sa kojima se graniči. Erdogan je postao predsednik Turske zastupajući politiku pomirenja Turaka i Kurda, naroda čiji pripadnici i pripadnice predvode revoluciju u Rožavi. Ali kako mu je rejting opadao nakon protesta u Gezi parku, Erdogan je odlazio sve više udesno, i od 2015. preti da će se obračunati sa kurdskim snagama, piše Mašina.rs.
Važan momenat u cjelom procesu je i nedavni zahtjev Švedske i Finske za uloazak u NATO. Erdogan je zaprijetio vetom tražeći da se ove dvije države odreknu pomoći koje pružaju različitim kurdskim grupama. Čini se bi turski predsjednik taj posao mogao privesti kraju jer je novi premijer Švedske tokom nedavne posjete Ankari jasno nazvao PKK terorističkom organizacijom a Erdogan iznio zahtjeve.
S druge strane, Erdogan je naglasio kako će naredni sastanak sa švedskim zvaničnicima održati već u decembru.
“Švedska želi članstvo u NATO-u zbog vlastite sigurnosti, a Turska želi vidjeti Švedsku da sarađuje s Ankarom kako bi eliminali svoje sigurnosne brige. Terorističke organizacije PKK/PYD/YPG, FETO i DHKP-C moraju biti spriječene da u svojim aktivnostima iskorištavaju demokratsko okruženje Švedske”, poručio je Erdogan.
Dok Erdogan najavljuje nove napade na Kurde sa Zapada ne stižu upozorenja koja bi ga u toj namjeri mogla zaustaviti.