Mjesec dana nakon što su ukrajinske trupe oslobodile selo Ševčenkivka u regiji Herson, nekoć blisko povezana zajednica podijeljena je na dva dijela zbog optužbi da su neki stanovnici surađivali s Rusima.
Susjedi sada upiru prstom u susjede, a odnosi koji su se gradili generacijama su narušeni. Zbog toga su neki seljani već pobjegli i možda se nikada neće vratiti. U takve se slučajeve uključuju i ukrajinski obavještajni agenti, no utvrditi je li netko surađivao s okupatorima često je teško, pa i nemoguće. U Ševčenkivki i mnogim drugim oslobođenim mjestima, okupacija je ustupila put podjelama, sumnjama i pritvoru, a sloboda je potaknula misli o osveti, piše The Washington Post.
Jednog jesenskog jutra sredinom listopada, tjedan dana nakon što su okupacijske snage pobjegle iz Ševčenkivke, oko 50 preostalih stanovnika sela dočekalo je ukrajinski vojni kamion s pošiljkom kruha. Olja Prodčenko (45) ponudila se podijeliti hranu. Išla je od kuće do kuće, preskačući mnoge napuštene domove, sve dok nije došla do jarko žuto-plavih vrata. Tamo je srela Haljnu Pilipenko. 62-godišnjakinja u nije htjela kruh, niti bilo što što ima veze s Oljom.
U ratu ništa nije crno i bijelo
Haljnin se sin borio na prvoj liniji za Ukrajinu. Ovdje u Ševčenkivki, Haljna je imala svoje neprijatelje, a glavna među njima bila je žena koja je stajala na njezinim vratima, za koju je sumnjala da surađuje s Rusima.
“Išla si uokolo, agitirala si, podržavala si ‘jednu i jedinu Rusiju'”, ljutito je vikala Haljna dok se Olja povlačila.
Priča o Ševčenkivki pokazuje da u ratu ništa nije crno i bijelo. Dok su obližnja sela strašno patila pod okupacijom, Ševčenkivka je uglavnom bila pošteđena. Neki su se stanovnici čak sprijateljili s neprijateljskim vojnicima. Olja je priznala da je primala novac i pomoć od okupatora, no to su učinili i mnogi drugi ovdje. Ukrajinski su obavještajci Oljinog supruga zadržali dva dana na ispitivanju kako bi utvrdili je li surađivao s okupatorima. Ona je rekla da ih osuditi mogu samo Bog i njihovi susjedi.
“Trebali ste biti ovdje da shvatite”, rekla je.
‘Govorili su kao mi’
Kad su ruski okupatori prvi put stigli sredinom ožujka, njihova su vozila protutnjala glavnom ulicom. U susjednom selu, Hreščenivki, ruski vojnici bi bili optuženi za mučenje ukrajinskih zarobljenika. U Ševčenkivki, okupacija je bila mnogo blaža. Stanovnici su rekli da vojnici tamo nisu bili Rusi, već iz takozvane Narodne Republike Donjeck, jedne od dvije separatističke regije u istočnoj Ukrajini koje su pod kontrolom Moskve.
“Govorili su kao mi”, rekla je seljanka Svetlana Ivanenko. “Bili su Ukrajinci kao i mi.”
Čini se da trupe NRD-a nisu htjele biti tamo. Neki su mislili da će biti poslani na Krim. Nisu bili ni dobro pripremljeni. Ubrzo nakon što su stigli, tri vojnika su prišla Nadiji Polivesi (46) ispred njene kuće i pitali je mogu li kupiti krumpir. Nesigurna kako će izdržati pod okupacijom, mijenjala je s njima mlijeko i jaja za gorivo.
“Već smo čuli da je FSB u Kreščenivki”, rekla je Nadija. “Kad su vojnici iz Donjecka ušli, osjetili smo olakšanje.”
Vojnici su svaki drugi dan donosili vodu, prisjećaju se mještani. Tijekom posjeta, Tatjana Boguševska sprijateljila se s mladićem po imenu Oleg, koji je rekao da je prije nekoliko tjedana bio prisiljen pridružiti se vojsci NRD-a. “Bio je dobar dečko”, rekla je Tetiana. “Samo je želio ići kući.”
Haljna se s druge strane ulice također sprijateljila s nekim vojnicima i naučila ih peći kruh na otvorenoj vatri. Kada je jedna od najstarijih mještanki, Nadija Breneva, napunila 91 godinu, vojnici su joj donijeli čokolade.
“Herson je sada Rusija”
Ipak, ti su ljudi još uvijek bili dio ruskog ratnog stroja i počeli su vršiti pritisak na seljane da im daju identifikacijske iskaznice kako bi dobili vodu ili hranu. U jednom je trenutku lokalni zapovjednik predložio Nadiji Polivesi da zatraži rusku putovnicu.
“Herson je sada Rusija”, rekao je, prisjetila se Nadija. Uskoro su to počeli govoriti i drugi seljani.
Prije rata ljudi u Ševčenkivki nisu raspravljali o identifikaciji s Moskvom. Ali nekoliko tjedana nakon okupacije, mala grupa je navodno počela otvoreno prihvaćati ideju o pridruživanju Rusiji. Neki mještani tvrde da su Svetlana Ivanenko i Olja Prodčenko bile među njima.
Svetlana (50) odbacuje takve optužbe, ali je priznala da osjeća nostalgiju za sovjetskim vremenima, kada je Ševčenkivka napredovala slanjem žitarica i poljoprivrednih proizvoda u Rusiju. Od navodnih proruskih glasova u selu, međutim, malo je onih koji su bili glasniji od Olje.
“Vrištala je: ‘Kada će nam dati naše ruske putovnice?’”, rekla je Haljna. Njih dvije nikada nisu bili bliske. Ali sada kada se Haljnin sin bori za Ukrajinu, a Olja je navodno prihvatila okupaciju, susjede je udaljio rat.
Olja je demantirala da je dočekala okupatore ili tražila rusku putovnicu. Kao dokaz svoje lojalnosti, tvrdila je da ju je FSB ispitivao o ukrajinskim topničkim napadima i prestao tek kada su saznali da ima dva sina s invaliditetom.
Nadija je ispričala sasvim drugu priču. Tvrdila je da su Rusi ispitivali njezinog vlastitog sina nakon što je Oljin suprug Mikola uperio prst u njega zbog artiljerijskih napada. Nadija je rekla da je bila toliko ljuta da je ošamarila Oljinog muža na ulici, a njezin je sin pobjegao iz sela. Ipak, optužba nije bila daleko.
Nudili svakom 1000 kuna
Mjesecima su se seljaci borili da prežive, a da istovremeno ostanu lojalni svojoj zemlji. Zatim, u kasno ljeto, otprilike u vrijeme kada je ruski predsjednik Vladimir Putin najavio tzv. referendume u okupiranim regijama Ukrajine, za ljude iz Ševčenkivke stigao je pravi test.
Vojnici su išli od vrata do vrata, nudeći 5000 ukrajinskih grivni, otprilike 1000 kuna, po osobi. Za što, nisu rekli. Neki poput Tatjane i Haljne, iako siromašni, odbili su ponudu. No Olja nije oklijevala.
“Naravno da smo ga uzeli”, rekla je Olja. “Bili smo na okupiranom teritoriju. Morali smo preživjeti.” Njezina četveročlana obitelj primala je 20.000 grivni, oko 4000 kuna, što je otprilike bila prosječna ukrajinska plaća prije rata.
Svetlana nije bila sigurna što učiniti. Čula je glasine da bi prihvaćanje novca značilo da bi ljudi poput njezine 78-godišnje majke mogli izgubiti svoje ukrajinske mirovine. Ali druga proruska žena u gradu, koja je pobjegla malo prije oslobođenja, rekla joj je da se novac ne razlikuje od humanitarne pomoći.
“Prema međunarodnom pravu, okupatori bi nam trebali pomoći”, rekla je Svetlana. Njezina je obitelj uzela novac.
Drugi su seljani čekali da vide što će se dogoditi s onima koji prihvate. Nije bilo neposrednih posljedica, tako da je većina u Ševčenkivki primila novac, uključujući Nadiju, koja je potajno pomagala ukrajinskoj vojsci. Vojnici NRD-a zapisali su podatke o putovnicama svake osobe koja je uzela novac, rekla je Nadiya.
“Tjerali su nas da glasamo”
Nekoliko tjedana kasnije, krajem rujna, okupatorski su vojnici išli od vrata do vrata tražeći od ljudi da glasaju o pridruživanju Rusiji. Neki su nosili civilnu odjeću, drugi su bili u uniformama i naoružani.
Nijedan seljak nije rekao The Postu da je glasao “ZA”, čak ni oni koji su navodno podržavali okupaciju. No, nekoliko ih je reklo kako sumnjaju da su vojnici zabilježili njihove glasove kao “ZA” jer su uzeli novac.
Kad su vojnici pokucali na Haljnina vrata, počela je plakati. Osjećala je da bi glasovanjem za Rusiju izdala sina, ali se bojala glasati protiv. “Upucat će me ako ne glasam”, rekla je. Umiješao se njezin suprug koji je optužio vojnike da se lažno predstavljaju kao izborni dužnosnici, a oni su otišli bez potpisa.
Nekoliko dana nakon nezakonitog referenduma, Putin je objavio da su Herson i još tri ukrajinske regije dio Rusije. Ali Ševčenkivka je napretkom ukrajinske protuofenzive već izmicala njihovoj kontroli.
Prijatelj protiv prijatelja
Kada su stigli, ukrajinski su vojnici najprije pitali gdje se nalaze ruski kolaboracionisti. Nadija ih je uputila na Oljinu kuću, a Oljina supruga brzo su uhitili agenti Službe sigurnosti Ukrajine (SBU).
“Izdali su ga ljudi ovdje u selu”, rekla je Olja, koja je tvrdila da njezina obitelj nije pomagala okupatorima. Njezin muž je pušten dva dana kasnije, nakon što je prošao test na detektoru laži, što je šokiralo dio mještana.
“Ljudi su sada nervozni”, zaključila je Svetlana. “Neprijatelje vide posvuda.”