Na današnji dan 1992. godine u Sarajevu održan je veliki antiratni protest građana koji su na taj način očajnički pokušali pokušali zaustaviti zlo koje je dolazilo.
Po mnogim ocjenama to je bio naivni građanski pokušaj spašavanja mira i rušenja vlasti koja se već uveliko spremala za rat . Kolona demonstranata je krenula iz naselja Dobrinja i usput se povećala do više hiljada ljudi, na kraju je završila na Marijin dvoru ispred zgrade Skupštine BiH.
Mnogi su nosili Titove slike, zastave SFRJ i SR BiH, te uz pozivanje davno preminulog predsjednika, tražili ostavku vlade. Među demonstrantima su bile mnoge poznate ličnosti, glumac Josip Peaković u tv prenosu je pozivao građane da izađu na proteste.
Demonstranti su nakon toga ušli u zgradu Skupštine Bosne i Hercegovine, gde su kao Svenarodni parlament raspravljali o tome kako prevazići krizu i zaustaviti rat. Izviždano je obraćanje predsjednika Alije Izetbegovića, a predsjednik Vlade Jure Pelivan daje ostavku.
Predsjedništvo je prihvatilo ostavku zbog pritiska Svenarodnog parlamenta, koji se sastojao od neformalne grupe građana, koja je željela osnovati Svenarodnu vladu. Okupljeni građani su nakon rasprave, jednoglasno usvojili Deklaraciju o osnivanju Komiteta narodnog spasa BiH zbog očuvanja sigurnosti građana, očuvanja BiH i putem vanrednih izbora uspostave novih organa vlasti.
Od JNA je zatražena, zaštita građane i njihovih života, osiguravanje mira u Sarajevu, razoružavanje i protjerivanje svih paravojnih formacija
Ipak ovaj pokušaj rušenja vlasti tri nacionalne stranke koja je pod dosta čudnim okolnostima izabrana na prvim višestranačkim izborima završio je tragedijom.
Na demonstrante je otvorena vatra, 5 ljudi je poginulo, a 30 ranjeno. Među ubijenima, bile su studentice: Suada Dilberović i Olga Sučić.
Do danas nisu okončane polemike oko toga ko je pucao na demonstrante ali je opšta ocjena da je ovakav rasplet događaja odgovarao nacionalnim strankama koje su prije izbora formirali koaliciju i uvjeravali građane da do rata neće doći.
Nakon prvih rafala, Komitet narodnog spasa BiH više niko nije ni pominjao a sve tri strane krenule su u masovnu mobilizaciju i dugogodišnji rat koji je odnio preko 100 000 života.