Francis Fukuyama, jedan od najpoznatijih intelektualaca ili barem sa najpoznatijom idejom, onoj “o smrti historije” i pobjedi liberalne demokratije nakon propasti komunizma je u novom tekstu za Financial Times je nakon Trumpove pobjede proglasio “kraj liberalne demokratije”.
“Upečatljiva pobjeda Donalda Trumpa i Republikanske stranke u utorak navečer dovest će do velikih promjena u važnim političkim područjima, od imigracije do Ukrajine. Ali značaj izbora nadilazi ova specifična pitanja i predstavlja odlučno odbacivanje liberalizma od strane američkih birača i posebnog načina na koji se razumijevanje “slobodnog društva” razvilo od 1980-ih”, piše Fukuyuma u uvodu.
Dalje podsjeća da kada je Trump prvi put izabran 2016., bilo je lako povjerovati da je ovaj događaj bio zastranjenje. Takmičio se protiv slabog protivnika koji ga nije shvaćao ozbiljno, a u svakom slučaju Trump nije pobijedio na izborima. Kad je Biden četiri godine kasnije osvojio Bijelu kuću, činilo se kao da su se stvari vratile u normalu nakon katastrofalnog predsjedničkog mandata.
“Nakon glasanja u utorak, sada se čini da je Bidenovo predsjedništvo bilo anomalija i da Trump inaugurira novu eru u američkoj politici, a možda i za svijet u cjelini. Amerikanci su glasovali s punim znanjem o tome ko je Trump i što predstavlja. Ne samo da je osvojio većinu glasova i predviđa se da će osvojiti svaku pojedinačnu državu, nego su republikanci ponovno preuzeli Senat i izgleda da će zadržati Zastupnički dom. S obzirom na njihovu postojeću dominaciju u Vrhovnom sudu, sada su postavljeni da drže sve glavne grane vlasti”, navodi Fukuyuma.
Ali koja je temeljna priroda ove nove faze američke historije?
Podsjeća da klasični liberalizam je doktrina izgrađena oko poštivanja jednakog dostojanstva pojedinaca kroz vladavinu zakona koja štiti njihova prava i kroz ustavne provjere sposobnosti države da se miješa u ta prava.
“Ali tokom proteklih pola stoljeća taj je osnovni impuls doživio dva velika iskrivljenja. Prvi je bio uspon “neoliberalizma”, ekonomske doktrine koja je posvetila tržišta i smanjila sposobnost vlada da zaštite one koji su povrijeđeni ekonomskim promjenama. Svijet je ukupno postao puno bogatiji, dok je radnička klasa izgubila poslove i prilike. Moć se preselila s mjesta koja su bila domaćin izvorne industrijske revolucije u Aziju i druge dijelove svijeta u razvoju. Drugo iskrivljenje bio je uspon politike identiteta ili onoga što bi se moglo nazvati “woke liberalizmom”, u kojem je progresivna briga za radničku klasu zamijenjena ciljanom zaštitom užeg skupa marginaliziranih skupina: rasnih manjina, imigranata, seksualnih manjina i slično. Državna se moć sve više koristila ne u službi nepristrane pravde, već radi promicanja specifičnih društvenih ishoda za te skupine”, piše Fukuyuma.
Dalje, objašnjava da su u međuvremenu tržišta rada prelazila u informacijsku ekonomiju. U svijetu u kojem je većina radnica sjedila ispred kompjuterskog ekrana umjesto da podiže teške predmete s tvorničkih podova, žene su imale ravnopravniji položaj. To je transformiralo moć unutar kućanstava i dovelo do percepcije naizgled stalnog slavljenja ženskih postignuća.
“Uspon ovih iskrivljenih shvaćanja liberalizma doveo je do velike promjene u društvenoj osnovi političke moći. Radnička klasa je osjetila da lijeve političke stranke više ne brane njihove interese, te je počela glasovati za desničarske stranke. Tako su demokrati izgubili dodir sa svojom bazom radničke klase i postali stranka kojom dominiraju obrazovani urbani profesionalci. U SAD su odlučili glasati za republikanca. U Evropi su birači Komunističke partije u Francuskoj i Italiji prebjegli Marine Le Pen i Giorgii Meloni”, navodi se u tekstu
Prema Fukuyami, sve te skupine nisu bile zadovoljne sistemom slobodne trgovine koji im je eliminirao sredstva za život iako je stvorio novu klasu superbogatih, a bile su nezadovoljne i progresivnim strankama koje su naizgled više marile za strance i okoliš nego za vlastito stanje.
“Ove velike sociološke promjene odrazile su se na obrasce glasovanja u utorak. Republikanska pobjeda izgrađena je oko bijelih birača radničke klase, ali Trump je uspio oguliti znatno više glasača crnačke i latinoameričke radničke klase u poređenju s izborima 2020. godine. To se posebno odnosilo na muške birače unutar ovih skupina. Za njih je klasa bila važnija od rase ili etničke pripadnosti. Nema posebnog razloga zašto bi, na primjer, Latinoamerikanaca radničke klase posebno privlačio probuđeni liberalizam koji daje prednost nedavnim imigrantima bez dokumenata i fokusiran je na unapređenje interesa žena. Također je jasno da velika većina glasača iz radničke klase jednostavno nije marila za prijetnju liberalnom poretku, kako domaćoj tako i međunarodnoj, koju predstavlja upravo Trump”, smatra Fukuyama.
Donald Trump ne samo da želi unazaditi neoliberalizam i woke liberalizam, već je velika prijetnja samom klasičnom liberalizmu.
Mogući povratak Trumpa najavljuje promjene u globalnim savezništvima i jačanje autoritarnih pokreta u Evropi.
“Ova je prijetnja vidljiva u nizu političkih pitanja; novo Trumpovo predsjedništvo neće izgledati nimalo poput njegovog prvog mandata. Pravo pitanje u ovom trenutku nije zloćudnost njegovih namjera, već njegova sposobnost da doista provede ono čime prijeti. Mnogi birači njegovu retoriku jednostavno ne shvaćaju ozbiljno, dok glavni republikanci tvrde da će ga kontrola i ravnoteža američkog sistema spriječiti da učini ono što je najgore. Ovo je pogreška: njegove iskazane namjere trebamo shvatiti vrlo ozbiljno. Trump je samoproglašeni protekcionist, koji kaže da je “tarifa” najljepša riječ u engleskom jeziku. Predložio je carine od 10 ili 20 posto na svu robu proizvedenu u inozemstvu, kako od prijatelja tako i od neprijatelja, i za to mu nije potrebna ovlast Kongresa”, podsjetio je Fukuyama.
Poručuje da kao što je velik broj ekonomista istaknuo, ova razina protekcionizma imat će izrazito negativne učinke na inflaciju, produktivnost i zaposlenost. To će biti veliki poremećaj u opskrbnim lancima, što će navesti domaće proizvođače da zatraže izuzeća od visokih poreza.
To onda pruža priliku za visoku razinu korupcije i favoriziranja jer tvrtke žure doći na predsjednikovu dobru stranu. Carine na ovoj razini također pozivaju na jednako masivne odmazde drugih zemalja, stvarajući situaciju u kojoj trgovina (a time i prihodi) propadaju. Možda će Trump odustati pred ovime; on također može odgovoriti kao što je učinila bivša argentinska predsjednica Cristina Fernández de Kirchner korumpirajući statističku agenciju koja je objavila loše vijesti.
“Što se tiče imigracije, Trump više ne želi samo zatvoriti granicu; on želi deportirati što više od 11 miliona imigranata bez dokumenata koji su već u zemlji. Administrativno, ovo je toliko velik zadatak da će zahtijevati godine ulaganja u infrastrukturu potrebnu za njegovu provedbu – pritvorske centre, agente za kontrolu useljavanja, sudovi i tako dalje. To će imati razorne učinke na brojne industrije koje se oslanjaju na radnu snagu imigranata, posebice na građevinarstvo i poljoprivredu. To će također biti monumentalno izazovno u moralnom smislu, budući da se roditelji oduzimaju od njihove djece državljana, i postavilo bi scenu za građanski sukob, budući da mnogi nedokumentirani žive u plavim jurisdikcijama koje će učiniti sve što mogu da spriječe Trumpa da dobije svoje način”, tumorno predviđa Fukuyama.
Što se tiče vladavine prava, Trump je tokom ove kampanje bio isključivo usredotočen na traženje osvete za nepravde za koje vjeruje da su mu nanesene od strane njegovih kritičara. Obećao je da će upotrijebiti pravosudni sistem kako bi uhvatio sve, od Liz Cheney i Joea Bidena do bivšeg predsjednika Zajedničkog štaba Marka Milleya i Baracka Obame. Kritičare medija želi ušutkati oduzimanjem licenci ili kaznama.
“Neizvjesno je hoće li Trump imati moć učiniti nešto od ovoga: sudski sistem bio je jedna od najotpornijih prepreka njegovim ekscesima tokom njegova prvog mandata. Ali republikanci su postojano radili na tome da u sistem umetnu sebi podobne suce, kao što je sutkinja Aileen Cannon na Floridi, koja je odbacila jaki slučaj povjerljivih dokumenata protiv njega.
Kina i Istočna Azija
“Neke od najvažnijih promjena dogodit će se u vanjskoj politici i prirodi međunarodnog poretka. Ukrajina je daleko najveći gubitnik; njegova vojna borba protiv Rusije bila je u zastoju čak i prije izbora, a Trump je može prisiliti da se nagodi pod ruskim uvjetima uskraćivanjem oružja, kao što je republikanski dom učinio šest mjeseci prošle zime. Trump je privatno prijetio da će se povući iz NATO-a, ali čak i ako to ne učini, mogao bi ozbiljno oslabiti savez neispunjavanjem garancija zajedničke odbrane iz članka 5. Ne postoje evropske države koje bi mogli zamijeniti Ameriku kao lidera saveza, tako da je njena buduća sposobnost da se suprotstavi Rusiji i Kini ozbiljno upitna. Naprotiv, Trumpova pobjeda inspirirat će druge evropske populiste kao što su Alternativa za Njemačku i Nacionalni skup u Francuskoj”, navodi Fukuyama.
Istočnoazijski saveznici i prijatelji SAD-a nisu u ništa boljoj poziciji. Iako je Trump oštro govorio o Kini, on također jako cijeni Xi Jinpinga zbog potonjih jakih karakteristika i možda bi bio spreman s njim sklopiti dogovor oko Tajvana. Čini se da je Trump urođeno nesklon korištenju vojne moći i njime se lako manipulira, ali jedna iznimka može biti Bliski istok, gdje će ga vverojatno svesrdno podržavati ratov2 Benjamina Netanyahua protiv Hamasa, Hezbolaha i Irana.
“Postoje jaki razlozi za mišljenje da će Trump biti mnogo učinkovitiji u ostvarivanju ovog programa nego što je bio tijekom svog prvog mandata. On i republikanci prepoznali su da je provedba politike sve o osoblju. Kada je prvi put izabran 2016., nije stupio na dužnost okružen grupom političkih pomoćnika; nego se morao osloniti na republikance iz establišmenta. U mnogim su slučajevima blokirali, odbijali ili usporavali njegove naredbe. Na kraju svog mandata, izdao je izvršnu naredbu kojom se stvara novi “Raspored F” koji bi svim federalnim radnicima oduzeo zaštitu na poslu i omogućio mu da otpusti bilo kojeg birokrata kojeg želi. Ponovno oživljavanje rasporeda F u središtu je planova za drugi Trumpov mandat, a konzervativci su bili zaokupljeni sastavljanjem popisa potencijalnih dužnosnika čija je glavna kvalifikacija osobna lojalnost Trumpu. Zbog toga je veća vjerovatnost da će ovaj put ostvariti svoje planove”, smatra Fukuyama.
Prije izbora, kritičari, uključujući Kamalu Harris, optuživali su Trumpa da je fašist. To je bilo pogrešno utoliko što nije namjeravao provesti totalitarni režim u SAD-u. Umjesto toga, došlo bi do postupnog propadanja liberalnih institucija, slično kao što se dogodilo u Mađarskoj nakon povratka Viktora Orbána na vlast 2010. godine.
“Ovo propadanje je već počelo, a Trump je napravio znatnu štetu. On je produbio ionako značajnu polarizaciju unutar društva i pretvorio SAD iz društva s visokim povjerenjem u društvo s niskim povjerenjem; demonizirao je vladu i oslabio uvjerenje da ona predstavlja kolektivne interese Amerikanaca; ogrubio je političku retoriku i dao dopuštenje za otvoreno izražavanje netrpeljivosti i mizoginije; i uvjerio je većinu republikanaca da je njegov prethodnik bio nelegitimni predsjednik koji je pokrao izbore 2020 Širina republikanske pobjede, koja se proteže od predsjedničkog mjesta do Senata, a vjerojatno i do Zastupničkog doma, tumačit će se kao snažan politički mandat koji potvrđuje ove ideje i dopušta Trumpu da djeluje kako želi. Možemo se samo nadati da će neki od preostalih institucionalnih zaštitnih ograda ostati na mjestu kada on preuzme dužnost. Ali može biti da će stvari morati postati puno gore prije nego što postanu bolje”, zaključuje Fukuyama.
klix.ba