Bio je početak školske godine, 1. 9. 2004. Trebao je to biti jedan od onih dana koji će djeci i roditeljima ostati u sjećanju po lijepim trenucima, no kada je svečanost kojom se obiljažavao početak školske godine završila, maskirani muškarci i žene, upali su u dvorište, počeli pucati. Na sebi su imali pojaseve pune eksploziva. Bili su to čečenski teroristi koji su tražili da se ruske snage povuku iz Čečenije.
Taoci, njih više od hiljadu, učenici, nastavnici, roditelji odvedeni su u sportsku dvoranu koja je bila puna eksploziva.
Talačka kriza završena je treći dan sa dvije snažne eksplozije i intezivnom pucnjavom. Svjedoci tvrde da je akcija ruskih specijalaca bila haotična, da su koristili teško naoružanje . Samo je jedan otmičar uhvaćen živ i njemu se sudilo.
Kriza je trajala do 3. 9. kada je dogovoreno odnošenje tijela poginulih od prvog dana. U trenutku dolaska ambulantnih kola, u školi se začula eksplozija nepoznatih razloga, nakon čega je nekoliko taoca pokušalo bijeg. Teroristi otvaraju vatru na taoce u bijegu i nekoliko bombaša samoubojica eksplodira. Specijalne snage potpuno nepripremljene ulaze u vatreni okršaj jer nikakav napad nije bio planiran. Ubrzo specijalci ulaze u školu i vatreni okršaji se nastavljaju.
Eksplozije u sportskoj dvorani uzrokovale su urušavanje krova i požar, te je kasnije mnogo tijela poginulih nađeno tamo. Nekoliko sati nakon napada još uvijek se mogu čuti pucnji i eksplozije. Krajem dana teroristi su likvidirani i većina ranjenih zbrinuta je u bolnicama. Tragična bilansa samo je mogla potkrijepiti ogorčenje u Rusiji i svijetu koji su uzrokovale slike mrtve i ranjene djece: na kraju je izbrojano 331 mrtvih (od čega 160 djece) i 700 ranjenih. Gubici sigurnosnih snaga bili su 10 poginulih specijalaca, a ubijena su 32 terorista dok je jedan uhvaćen živ.
Više od desetljeća, preživjeli i rodbina stradalih su se pitali da li je opsada mogla biti spriječena i zašto je toliko mnogo ljudi poginulo u akciji spašavanja.
Ističu da ruski dužnosnici, uključujući i predsjednika Vladimira Putina, pogrešno rješavali talačku krizu, te da su ignorirali obavještajne podatke o tome da se planira napad. Istraga koja se kasnije vodila bila je spora i nedjelotvorna.
Zbog toga su se više od 400 onih koji su preživjelih otmicu žalili Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu. Sud je u nadležnosti Europskog vijeća kojeg je i Rusija članica.
Presuđeno je da je Rusija imala dovoljno informacija o tome da se planira napad u tom području, ali nije poduzela potrebne mjere kako bi ga spriječila.
“Korištenje moćnog oružja, poput topova, minobacača i bacača plamena, doprinjelo je velikom broju žrtava”, ocijenio je sud.
Države članice Europskog vijeća moraju poštivati presude Suda za ljudska prava, no ne može ih se prisliti i da provedu donesene odluke.
Rusija treba platiti oštetu žrtvama od gotovo tri milijuna eura, te 88.000 eura za pravosudne treškove.
Kremlj je saopštio da je presuda potpuno neprihvatljiva a Rusija je od početka negirala krivicu za veliki broj žrtava u Beslanu.
Slobodnaevropa.org/novidani.com