Danas se obilježava godišnjica proboja logora Jasenovac. Tog 22. 4.1945. godine, posljednjih nekoliko stotina zatvorenika krenulo je u proboj iz zloglasnog logora kojem su ustaške vlasti počinili najmasovniji zločin tokom Drugog svjetskog rata prvenstveno nad Srbima, Jevrejima i Romima i drugim protivnicima ustaškog režima.
Nakon savezničkih bombardiranja logora u kojima su uništeni mnogi objekti unutar logora, Vjekoslav Maks Luburić, zapovjednik Ustaške odbrane, naredio je da se likvidiraju svi zatočenici, a logor minira, kako bi se prikrili svi tragovi zločina.
Velik dio žena ubijen je u posljednjoj likvidaciji a jedna grupa od 700 žena likvidirana je u predvečerje 21. 4.
Noću, s 21. na 22. 4. dio posljednjih preostalih muških zatočenika odlučio se na očajnički pokušaj proboja iz logora, sluteći da će i oni biti sutra ubijeni.
I dok su logorom odjekivale eksplozije, nekoliko desetaka zatočenika među kojima Ante Bakotić, Čedomil Huber, Dragutin Škrgatić i Pavao Кulaš dogovorili su se o pokušaju proboja iz logora. Ante Bakotić bio je hrvatski komunist koji je u logoru bio od 1942. godine a tu je organizovao i partijski ćeliju.
Usvojili su plan prema kojem bi se na svaki od četiri izlaza postavile desetine najodlučnijih ljudi, koje će istovremeno razvaliti sva vrata i bježati prema izlazu iz logora.
Proboj naredio hrvatski komunist Ante Bakotić
U kišovito nedjeljno jutro 22. 4. 1945. na naredbu Ante Bakotića logoraši su razvalile vrata. Oko 600 zatočenika pojurilo je prema 150 metara udaljenim logorskim vratima. Mitraljeska vatra s logorskog zida svakim je trenom smanjivala broj onih koji su trčali prema slobodi.
Mile Ristić, uhvaćen i zarobljen kao partizan na Кozari, golim je rukama zadavio jednog od stražara, oduzeo mu mitraljez i otvorio vatru po ustašama, štiteći ostale zatočenike. U metežu bijega Edo Šajer presjekao je telefonsku žicu i time spriječio dolazak ustaškog pojačanja.
Od 600 logoraša koji su izvršili proboj, preživjelo je manje od sto ljudi. Svi ostali našli su smrt na putu od logorske zgrade do logorskih vrata, na cesti, u hladnoj nabujaloj rijeci Savi, na livadama oko logora i prilazima šumi kod Кošutarice. Oko 470 bolesnih, starih i nemoćnih zatočenika nije sudjelovalo u proboju, a nitko od tih zarobljenika koji nisu mogli bježati nije preživio da svjedoči o njihovoj sudbini.
U proboju je poginuo i komunista Ante Bakotić koji je bio organizator proboja. Bakotićeve poslednje trenutke života opisali su preživeli učesnici proboja, Mile Ristić i Čedomil Huber.
Ristić je izjavio: „Кada smo izašli kroz kapiju smrtno je pogođen Ante. Zastao sam da mu pomognem. Naredio mi je da idem napred i da neko mora ostati živ. Poslednjom snagom, video sam, odvukao se do obale reke Save i u njenim talasima se izgubio.
S druge strane, Huber piše: „Sećam se da sam video Antu Bakotića kako ide po putu, korakom a pluća mu se nadimaju kao kovački mehovi. Pozvao sam ga da siđe k meni i da ide ovim mrtvim uglom. On je samo odmahnuo rukom i nije pošao dole. Tako ga je pogodio metak i on se srušio u Savu.
Isti dan, samo nekoliko sati kasnije, započeo je i proboj zatočenika iz Кožare. Od njih 176 spasilo ih se samo 11.
Preživjele logoraše su ustaše uglavnom pobili, njih 8 se sakrilo u ruševinama pogona “Ciglana”, a 30 ih je preživjelo jer su ih ustaše povele sa sobom kao osoblje bolnice i automehaničarske radionice. 14 logoraša koji su bili u samom mjestu Jasenovac bilo je pušten
Broj žrtava
Komunističke vlasti su nakon ratu ustanovile brojku od 700 000 ubijenih iako se polemike oko broja žrtava do danas nisu završile jer hrvatski istoričari tvrde da je ta brojka daleko manja.
Jasenovac je bio najveći koncentracijski logor u Nezavisnoj državi Hrvatskoj, po prostoru koji je zauzimao, broju logoraša, žrtava… Većina žrtava jasenovačkog logora bili su Srbi, Židovi, Romi, pripadnici drugih manjina, protivnici ustaškog režima…
Jasenovac je bio posebno ozloglašen zbog barbarizma prema žrtavama. Tokom godina, znatan broj logoraša je otpušten ili je pobjegao te su poslije svjedočili o strahotama.
Logor je u svom konačnom obliku bio kompleks sastavljen od pet manjih logora. Najveći pojedinačni logor bio je logor Ciglana u samom Jasenovcu, a kompleks je još uključivao i logor Stara Gradiška, stratišta duž desne obale rijeke Save kod Donje Gradine, logor u Uštici…
Povodom godišnjice za danas je planirana komemoracija. U znak sjećanja na žrtve ovog logora planirano je da vijence položi 40-ak delegacija.