Danas je 34. dan rata u Ukrajini čiji se ishod i kraj ne naziru. Već danima nema značajnih pomjeranja linije fronta a obje strane trpe značajne gubitke.
Rusi su po svemu sudeći slomili ukrajinski otpor u Marijupolju dok Ukrajinci uspijevaju protunapadima kod Kijeva, Harkova i Sumija potisnuti Ruse.
Ovakav razvoj događaja mnogi nisu očekivali jer se još prije mjesec dana lider Čečenije Ramzan Kadirov obratio ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu sa molbom da naredi vojsci da zauzmu Harkov, Kijev i druge ukrajinske gradove.
- Eksplozje na teritoriji Rusije, 40 kilometara od granice sa Ukrajinom
- Napredak u pregovorima: Rusija objavila da će “radikalno smanjiti vojne aktivnosti” oko Kijeva i Černihiva
-Biće brzo, jasno, efikasno… predsedniče, vrhovni komandante, više puta sam rekao da sam ja vaš pešadinac, spreman sam da dam život za vas. Ali ne mogu da gledam kako ginu moji i naši vojnici, vojnici ministarstva odbrane, Nacionalne garde i drugih struktura. Molim vas da zažmurite na sve i dozvolite im da za dan-dva završe ono što se tamo dešava. Ovo je moje ubeđene, rekao je Kadirov na svom Telegram kanalu.
Njegova izjava naišla je na opšte oduševljenje ovdašnje javnosti koja se u ovom ratu svrstala na rusku stranu jer se savršeno uklapala u već postojeći mit o Vladimiru Putinu kao svemoćnom lideru koji jednim potezom može sve… “da natjera bahatog tajkuna da radnicima isplati plate“, “da uništi zapad”, “da zajaši medvjeda”, “da zavrne plin”, “da pregazi Ukrajinu za dva dana”.
“Pregazi ga na brzinu kao Putin Ukrajinu”, glase riječi pjesme koja se već početkom marta pjevala na srpskim proslavama a dan pred invaziju zagrebački Index pitao se zašto su Hrvati toliko oduševljeni Putinom.
Ipak ovaj mit o Putinovoj moći srušio se vrlo brzo nakon što su prvi pokušaji zauzmanja Kijeva i Harkova propali iako su se već prvog dana ruski tenkovi mogli vidjeti na ulicama Kijeva a borbe su se vodile oko središta najvažnijih ukrajinskih institucija.
Blitzkrieg je propao
Vojni analitičar Robert Barić ranije je izjavio da je Putinov blitzkrieg očigledno propao jer se po svemu onom što je viđeno na terenu ruska vojska nije pripremala za dugotrajni rat.
“Imali ste situaciju da je ruska vojska bila pripremljena na nešto sasvim drugo, na niz brzih napada, ali ne zauzimanje teritorija i gradova i to se onda promijenilo. To je ta kriva procjena FSB-a koju je Putin prihvatio, ideja da se Kijev može zauzeti u 48 do 72 sata korištenjem lakih zračnih snaga, izjavio je.
Stručnjak za međunarodnu i nacionalnu sigurnost prof. dr. sc. Mirko Bilandžić sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta smatra da se Ukrajinci uspješno brane i sada je definitivno da procjene koje su govorile da će to biti ruski blitzkrieg i da će brzo zauzeti Kijev, nisu bile tačne, kazao je Bilandžić.
Zbog čega taj blitzkrieg nije uspio? “Očito je da su ruske obavještajne procjene, kao element pripreme za rat, bile ozbiljno pogrešne. To možemo vidjeti na tri razine. Prvo, apsolutno kriva procjena o sposobnosti i spremnosti ukrajinskog društva, države i vojske na otpor i borbu. Ovdje se pokazuje da tehnika i tehnologija ne dobiva rat izjavio je Bilandžić.
On dodaje da je druga procjena koja je bila bitno pogrešna, ta da Rusija nije očekivala jedinstven odnos Zapada kroz sankcije i pomoć Ukrajini. Treća dimenzija je presudna, a to je da su evidentno bile procjene ratnih, borbenih sposobnosti ruske vojske, odnosno bitno su precijenjene.
Putinu je potrebno nešto što će kod kuće predstaviti kao pobjedu
Vladimira Putina trebalo bi ohrabriti da “časno izađe” iz Ukrajine i okonča taj sukob, rekao je turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan.
“Putinu moramo reći: ‘Ti bi sada trebao biti taj koji će učiniti korak prema miru.’ Trebali bismo nastojati riješiti ovaj sukob na način da ohrabrimo častan izlazak”, kazao je Erdogan vraćajući se sa summita NATO-a u Bruxellesu.
Slično predlaže i bivši grčki ministar finansija i ljevičarski političar Janis Varufakis koji smatra da je izlaz iz ovog sukoba u pregovorima i u nekoj vrsti ustupaka koju će Putin kod kuće moći predstaviti kao pobjedu.
-Putin je možda nemilosrdan (sjećate se Čečenije?), ali nije glup. Kao dobro uvježban strateg KGB-a, zna da nema vojnu moć za dugotrajnu okupaciju Ukrajine. Sa svojom malom ekonomijom (napominjemo da je ruska ekonomija manja od ekonomije Teksasa) koja krvari novac i kapital, a njegov režim suočen s mogućim revoltom kod kuće, on ne može napadati druge zemlje (npr. Baltik). U tom svjetlu, Putina će dovesti u iskušenje svaki dogovor koji ima podršku Washingtona koji ukida sankcije i dopušta mu da tvrdi da je zaustavio američku ekspanziju na istok, napisao je Varufakis.
Čini se da bi nešto tako moglo biti i izlaz iz ovog sukoba jer su ciljevi “specijalne operacije” dovoljno nejasno definisana da bi na kraju sve moglo biti predstavljeno kao pobjeda. Od početne želje za “denacifikacijom” i traženja bezuslovne predaje i promjene vlasti u Kijevu, ruska strana sada najavljuje “oslobođenje Donbasa” kao glavni cilj.
Putinu neće trebati puno argumenata da ubjedi one koji i dalje vjeruju u njegovu superiornost da je iz ovog rata izašao kao pobjednik. Još 2014. godine kada je prevratom izgubio kontrolu nad cijelom Ukrajinom koju je imao preko Janukoviča, aneksija Krima bila je dovoljan argument da je iz sukoba izašao kao pobjednik.
Stvarnost danas pokazuje da se Putin sa gubitkom Ukrajine koja će po svemu sudeći biti još jedan los susjed Rusije.
Ironija je u tome što je Putin u rat krenuo sa željom da poništi ono što je utemeljio Vladimir Lenjin stvarajući Sovjetski Savez, državu koja je prva poslala čovjeka u svemir, bila druga ekonomija na svijetu, kontrolisala pola Evrope i pola Azije, te brojne zemlje u Africi, Centralnoj i Latinskoj Americi. Putin zapravo pokušava bezuspješno vratiti bar djelić te moći.
On danas kontroliše Lukašenka, Asada i nekoliko predsjednika država centralne Azije gdje se još uvijek vlast bez većeg otpora uspješno prenosi sa oca na sina. Njegov odnos sa Kinom digtiraće ekonomski interesi a rat u Ukrajini sasvim sigurno je pokazao da će u budunosti domet njegove Rusije biti daleko manji od dometa SSSR-a kako na ideološkom, tako i na vojnom i ekonomskom planu.