Na današnji dan 1983. godine izrečena je presuda Aliji Izetbegoviću i drugim muslimanskim intelektualcima u tzv. “Sarajevskom procesu”.
Optužnica je bila zasnovana na članovima 114. i 133. Krivičnog zakona SFRJ, dakle za “udruživanje u cilju ugrožavanja društvenog poretka i kontrarevolucionarno djelovanje” i famoznog “verbalnog delikta”.
Presuda nije u velikoj mjeri odstupala od optužnice te su njom izrečene zatvorske kazne, po kojima su optuženi osuđeni na ukupno 89,5 godina zatvora.
Alija Izetbegović je osuđen na 14 godina, da bi ta presuda bila revidirana odlukama Vrhovnog suda Bosne i Hercegovine na 12 godina i Saveznog suda iz oktobra 1985. godine na 9 godina.
Pred sud su na ovom procesu izvedeni optuženi: Alija Izetbegović, Omer Behmen, Hasan Čengić, Ismet Kasumagić, Salih Behmen, Derviš Đurđević, Džemaludin Latić, Edhem Bičakčić, Melika Salihbegović, Mustafa Spahić i Đula Bičakčić. Optuženi Rušid Prguda, inače teški srčani bolesnik, umro je za vrijeme trajanja istrage.
- Ljubav nije za nas: Prije 30 godina u Sarajevu održan koncert “Yutel za mir”! Pokušaj spasavanje zamelje od krvavog rata
- Preživio je Jasenovac, poginuo sa Valterom braneći Sarajevo! Dio ulice Fuada Midžića danas nosi ime Mustafe Busuladžića
Svi optuženi proglašeni su krivim i osuđeni na kazne zatvora u trajanju od 5 mjeseci do 15 godina (koliko je dobio Omer Behmen).
Suđenje i presuda izazvali su veliko negodovanje među nezavisnim intelektualcima u cijeloj Jugoslaviji, ali i u svijetu.
Iz Beograda je stigla peticija gdje se tražilo oslobađanje prvooptuženih. Radilo se o akademicima Srpske akademije nauka i umjetnosti (SANU) gdje se tražilo pomilovanje osuđenih.
Budući da je među potpisnicima peticije, koju je organizovao Vojislav Šešelj, bio Dobrica Ćosić ovo će se kasnije koristiti kod raznih špekulacija i tumačenja.
Munir Alibabić, SDB-ovac koji je isljeđivao Izetbegovića, u svojoj knjizi “Rat za BiH između SDB BiH i KOS-a JNA” navodi da je značajna činjenica da je Ćosić organizovao štampanje Islamske deklaracije i potpisivanje peticije.
Sa druge strane veliki broj istoričara se slaže da su jugoslovenski komunisti ovim potezom stvorili protivnika koji ih je uništio od grupe koja je tada bila marginalna.
Svi optuženi kojima je kazna još bila na snazi oslobođeni su i amnestirani 1988. godine, kada su oslobođeni svi politički zatvorenici u Jugoslaviji suđeni za verbalni delikt.
Većina optuženih se politički aktivirala i kasnije obavljala visoke funkcije u Bosni i Hercegovini.
View Comments (5)