Putinova Rusija nije SSSR i ne može mobilisati milione ljudi. Bolje ju je porediti sa carskom Rusijom koja je u Prvom svjetskom ratu prošla katastrofalno

Poređenje Putinove Rusije i Sovjetskog saveza aktuelno je od prvog dana rata u Ukrajini uz pretjerane i euforične ocjene da bi epilog mogao biti istovjetan ishodu Drugog svjetskog rata koji je završio ulaskom Crvene armije u Berlin.

Tu tezu koju mjesecima ponavljaju pristalice Vladimira Putina nedavno je podgrijao predsjednik Hrvatske Zoran Milanović.

– Njemačka ministrica vanjskih poslova kaže da moramo biti jedinstveni jer, citiram, mi smo u ratu s Rusijom. Ja to nisam znao. Možda je Njemačka u ratu s Rusijom opet, ali sretno im, možda prođu bolje nego prije 70-ak godina” izjavio je predsjednik Hrvatske.

Međutim, može li se Putinova Rusija zaista porediti sa Sovjetskim savezom koji je u Drugom svjetskom ratu uspio mobilizirati oko 6,8 miliona ljudi čak i u ovakvom ratu koji uprkos eskalaciji nije poprimio svjetske razmjere.

Gledajući kolone automobila na ruskim granicama u trenutcima kada je Putin proglasio djelimičnu mobilizaciju bivši ambasador Ujedinjenog Kraljevstva u Bjelorusiji detaljno je objasnio zašto vjeruje da je “jasnije nego ikad” da Rusija ne može dobiti rat u Ukrajini, zbog Putinove nesposobnosti da se mobilizira rusko društvo.

Dodatni problem u Milanovićevoj teoriji je taj što Berlin 1945. nisu zauzeli samo Rusi. Zapravo u samoj bici za prestonicu Trećeg Rajha učestvovala su dva bjeloruska i jedan ukrajinski front Crvene armije. Bratski narodi iz bivšeg SSSR-a sada se redom okreću protiv Rusije i šalju Ukrajini naoružanje. Jedna Putinova novinarka bila je šokirana žestinom otpora u Ukrajini jer je Ukrajince smatrala izmišljenom nacijom pa je u emisiji rekla da joj nije jasno zašto „ne žele biti normalni“. Da biste razumjeli logiku Z-invazije, morate imati na umu da ruskost znači normalnost. Z-invazija je planirana kao dar ili humanitarna operacija. Zato je ukrajinski otpor toliko šokantan.

SSSR se stvarao u krvavom Ruskom građanskom ratu u kojem su Boljševici uspjeli mobilisati između 3-5 miliona vojnika protiv Bjelogardijaca i stranih sila predvođenim Amerikom, Francuskom i Britanijom koje su intervenisale na strani bijelih. Na strani antikomunista bila je i Poljska kao i tada stvorena Ukrajinska narodna Republika koja je prestala postojati pobjedom Boljševika 1921. i završila stvaranjem Ukrajinskog SSSR-a. Tada je Vladimir Lenjin kojeg Putin krivi za stvaranje Ukrajine napisao čuveno  Pismo radnicima i seljacima Ukrajine tražeći njihovu podršku za ulazak u SSSR. Lenjin je tako napravio model po kojem je svim narodima u kojima se nezadovoljstvo ruskom vladavinom skupljalo godinama, nudio ulazak u zajedničku državu i tako izbjegao sudbinu Austro Ugarske ili Otomanske imperije.

U godinama koje su dolazile SSSR je je postao druga najveća svjetska sila a kako se ideologija komunizma širila uticaj Kremlja u svijetu polako je rastao. Ono što Putinova Rusija danas za razliku od SAD-a i SSSR-a nema neku ideološku osnovu kojom bi svoj uticaj širila po svijetu, njen ključni problem je što čak ni dijelove naroda koji su nekad bili u sastavu SSSR-a sada nema na svojoj strani. Zapravo ima ih protiv sebe.

Putnovu Rusiju je bolje porediti sa carskom Rusijom koja je u Prvom svjetskom ratu prošla katastrofalno

Situacija u kojoj se Putinova Rusija nalazi puno više podsjeća na 1917. godinu kada je Car Nikola II Romanov srušen uslijed masovnog izliva nezadovoljstva ruskim porazima u Prvom svjetskom ratu. Za one koji su zaboravili lekcije iz istorije treba podsjetiti da je carska Rusija na kraju rata imala gotovo 9 miliona vojnika izbačenih a njen poraz ostali narodi iskoristili su za stvaranje nezavisnih država.

Još sredinom 1915. Rusi su bili odbačeni iz Poljske i odgurnuti više stotina kilometara od granice sa Centralnim silama, čime je otklonjena pretnja po Nemačku i Austrougarsku. Krajem 1915. godine nemačko-austrougarsko napredovanje je bilo zaustavljeno na liniji Riga-Jekabpils-Dvinsk-Baranoviči-Pinsk-Dubno-Ternopil. Ova linija nije doživela veće promene do kolapsa Rusije 1917. godine.

Ruska ekonomija je doživela kolaps 1917. godine pod ratnim pritiskom. Nedostatak hrane u velikim gradovima doveo je do građanskih nemira, koji su doveli do abdikacije Cara i Februarske revolucije. Veliki ratni gubici su takođe doveli do pada morala, koji je dao pogućnost boljševičkim agitatorima. Poslednja ofanziva koju je sprovela ruska vojska je bila kratka i neuspešna Ofanziva Kerenskog u julu 1917. godine.

Nakon Oktobarske revolucije Lenjinova nova boljševička vlada pokušala je da okonča rat ali su Nemci tražili ogromnu nadoknadu. Konačno, u martu 1918. godine, sporazumom u Brest-Litovsku istočni front više nije bio ratna zona. Postignutim mirom, boljševici su mogli da se okrenu građanskom ratu u cilju preuzimanja potpune vlasti, ali su se morali odreći terotorija Finske, Estonije, Litvanije, Letonije i Ukrajine. Dijelove tih teritorija komunisti vraćaju nakon građanskog rata a dijelove nakon Drugog svjetskog rata.

Ipak rušenjem komunizma i raspadom SSSR-a nastala je po Putinovom mišljenju najveća geopolitička katastrofa u savremenom svijetu. Nakon više od 25 godina apsolutne vlasti osim širenja NATO-a na polju demografske, ekonomske i vojne obnove malo toga je urađeno.

Za razliku od SSSR-a ruska ekonomija danas dominantno zavisi od izvoza energenata što po ocjeni čak i desničarskih analitičara jedna ozbiljna sila sebi ne smije da dozvoli.

Na demografskom planu od Putinovog dolaska na vlast Rusija je kontinuirano prirodnim priraštajem gubila između 200,000 i milion stanovnika godišnje a demografski krah sprečavale su migracije iz centralne Azije.

Uprkos teorijama o velikoj vojnoj obnovi rusije pod Putinov nemogućnost da se slomi daleko inferiorniji neprijatelj u Ukrajini po ocjeni ruskog novinara Kamila Galeeva srušio je mit na kojem je uopšte i počivao sustav.

Rusko se carstvo drži ne samo silom, nego i mitom :

1. Rusija je superiorna vojna sila – > Ionako je nećete pobijediti

2. Provincijama nema spasa osim unutar Rusije – > Bez Rusije ćete upasti u kameno doba, slikovito rečeno.

U ovom trenutku vjera u pretpostavku 2 je jako oslabljena. Ukrajina ne samo da je ostala pri svome (u što je malo tko vjerovao još u februaru), već trenutno uvodi rat u Rusiju, udarajući na ruske strateške bombardere smještene vrlo daleko od granice.

Kako je naizgled tako superiorna ruska vojska mogla nesretno propasti u Ukrajini? Naravno, mnogi tvrde da uopće nije propao. Slučajno, upravo su ti ljudi obično predviđali ukrajinski kolaps u roku od nekoliko dana ili nedelja. Sada su to zgodno zaboravili.

Neuspjeh mnogih analitičara da točno predvidje tijek Z-rata rezultat je tri faktora. Prvo, uvelike su precijenili rusko-sovjetsku vojsku. Drugo, podcijenili su ukrajinsku. Treće, ignorirali su ruske političke ciljeve i politički kontekst.

Osim korupcije koja je godinama uništavala imperiju Romanovih, sličnost sa Putinovom Rusijom lako se može naći u njenoj nemogućnosti na stvori model koji bi Rusiju učinio privlačnom susjednim narodima.