Piše: Rasim BELKO
Kada migranti idu u pokušaj prelaska granice BiH prema Hrvatskoj to zovu “Game”. I to je vrlo česta riječ u Krajini proteklih godina.
Dvije političke partije proteklih su godina također igrale “Game”. Tačnije, igrali su igru zarad interesa i što masovnijeg utrpavanja kadrovika na budžetske jasle. Takva politika dovela ih je u fazu “Game over”.
Političke organizacije Savez za bolju budućnost i Demokratska fronta ušle su u fazu političkog overdosea, odnosno u fazu hibernacije iz koje vodi samo jedan put. Onaj kojim je već otišla Stranka za BiH.
Predvođene Fahrudinom Radončićem i Željkom Komšićem, SBB i Demokratska fronta zaglavile su u kaljuži partikularnih želja i prohtjeva, tačnije interesa njene vrhuške.
Za svoje politike podaništva i trčanja u krilo SDA kada zagusti dobili su ocjene bh. građana. Na netom završenim lokalnim izborima SBB i DF otpuhani su s ozbiljne političke pozornice.
Bila je to kazna za svaku izdaju koju su režirali lažni zaštitnici bosanskohercegovačkih i interesa građana.
Željko Komšić, za kojeg vrijedi ona “od nade do razočarenja”, ispustio je zbog interesa njegovog interesnog kruga, priliku da uz SDP i Našu stranku formira snažan lijevi blok, koji bi pokrenuo cunami u političkoj žabokrečini BiH.
A uradio je suprotno. Otišao je u TV emisiju i najavio da će biti kandidat za člana Predsjedništva.
Nesumnjivo da se ranije posavjetovao s drugovima iz ulice Mehmeda Spahe. A onda je, po ulasku u Predsjedništvo poručio “obraza mi neću s SDA”.
Nije prošlo nekoliko sedmica zavukao se pod skute Bakira Izetbegovića, izdao one koji su ga izabrali i ušao u koaliciju Petak 13. Srušio je tako, zarad SDA interesa Vladu Kantona Sarajevo i okrenuo leđa onima kojima je trebao biti puno bliži.
Slična je bila politika najvećeg gubitnika svih utrka za člana Predsjedništva BiH od 1990. do danas. Jer, Fahrudin Radončić je tri puta od građana ove zemlje dobio jasno NE na putu u Predsjedništvo BiH. Takav (ne)uspjeh još niko nije ponovio.
A onda je Radončić ponovio staru matricu svog djelovanja. Svjestan da njegova stranka predstavlja isključivu družinu interešdžija, otrčao je za Komšićem pod Bakirove skute.
Skrasio se kod svog “najmržeg” neprijatelja kako bi ponovo probao biti ministar sigurnosti BiH.
Ubrzo je shvatio da ni to ne ide. Povukao se u napadu panike zbog pandemije, da bi iz ugodne rezidencije mogao držati prodike svima. Jer prodikovanje mu i jeste osnova političke biti.
SBB i DF, predvođeni pomenutim dvojcem ukrali su građanima BiH barem deceniju društvenog razvoja.
Politikama inata i foteljaštva zaustavili su reforme i nove političke snage da krenu dalje.
Sam Komšić je vukao formiranje Vijeća ministara više od godinu dana nakon izbora. ANP, ANP, uzvikivali su DF-ovci svi do jednog, skupa s predsjednikom. Na kraju, Petak 13, umjesto ANP neki Program reformi, nikad gore posloženo Vijeće ministara, bez Vlade FBiH i sa blokiranim parlamentima.
Željko Komšić je zapravo i prošao k’o oni migranti koji idu u “Game”. Zaustavila ga hrvatska strana a “batine” su dobili građani BiH. Jer, samo građani BiH trpe zbog njegove izdajničke politike.
S druge strane Radončić se već nekoliko puta igrao sudbinom države. Sad ga vidiš, sad ga nema na poziciji ministra sigurnost. Čas medijski bombarduje SDA i njenog predsjednika, čas se grle i prave sporazume.
U biti to je politika nedozrelosti nastala na finansijskoj moći a zarad koje se i ulazi u politiku.
Čini se da su Komšić i Radončić bili golmani u političkoj reprezentaciji Bošnjaka koju vodi SDA. Na kraju su obojica ostali kratkih rukava, sa stranačkim članstvom u rasulu i problemima koji se gomilaju.
U svemu najveću cijenu plaćaju Bosna i Hercegovina i njeni građani. Jer, ni Radončić ni Komšić, iako su bili na najvišem političkom vrhu BiH nisu uspjeli zaustaviti migrantski talas, koji stvara sve veće probleme na teritoriji na kojoj žive Bošnjaci.
Radončić je imao puno prijedloga dok je Dragan Mektić bio ministar, a kada je trebao da djeluje nestao u dobro poznatom maniru. Nije Radončić uspio konsolidovati ni Graničnu policiju BiH.
Formirao je Koordinaciono tijelo, pa se ispario. Humanitarna mjesecima čekala.
Istovremeno građani Kantona Sarajevo izgubili su 10 mjeseci nakon što su Komšić i Radončić srušili vjerovatno najbolju vladu do sada.
Izađemo li izvan političkih okvira tek ćemo vidjeti koloplet problema stvorenih u vladavini, manje DF, više SBB. Jer DF nikada i nije bila vidljiv faktor u izvršnoj vlasti na nivoima iznad kantona.
Primjera radi SBB je po vertikali kontrolisao Ministarstvo komunikacije BiH i nadležne cestovne agencije u FBIH, a dobro znamo da je za himnu tih institucija izabrana ona “niti metar, niti milimetar”.
Dok Radončić drži pridike, njegovi kadrovi nisu za sada već dug vijek vladavine uspjeli izgraditi ozbiljnu dionicu puta. Da ne ponavljamo priče o razvlačenju pameti s rekonstrukcijom tunela. Fond za zaštitu okoliša FBiH, također SBB-ov kadar bio je usmjeren na zapošljavanje po stranačkoj liniji i “transakcija” SBB-ovim kompanijama.
Istovremeno, djelovanje Edite Đapo, SBB ministrice zaštite okoliša ugrozilo je okoliš nekoliko bh. mjesta, nakon uvoza stranog smeća i otrova.
Mogli bi nabrajati danima kakvu su politiku vodili kadrovi SBB-a. A sve se svodi u šemu njihovog
predsjednika Fahrudina Radončića – uđi i izađi!
Na drugoj strani, Demokratska fronta i njen predsjednik Željko Komšić živjet će još dvije godine. A potom ćemo biti svjedoci rasula u interesima okupljenih, lažnih ljevičara.
Jer, i DF i SBB vodili su besciljnu politiku, odsutnu od državničke vizije, posvećenu zapošljavanju direktora, pomoćnika, savjetnika i brojnih drugih uhljebljenih kadrova.
Sada se kao takvi pokušavaju “šlepati” pobjedničkoj strani. Imali su priliku, bili dio, pa zarad pohlepe za vlast, okrenuli se i otišli.
Zbog toga je vrijeme da odu na klupu za hlađenje. Četvorka niti može niti smije oživjeti SBB i DF. Birači im to ne bi oprostili. Jer, kada su rušili raniju Vladu Četvorke nisu mislili na građane. Neće ni sada!
Neka ih, neka se hlade. Mada nije isključena opcija da se na hlađenju smrznu do kraja!
Svoje grijehe ipak moraju okajati!
Nap.ba