Foto:Wikipedia CC
Prateći razne regionalne internet podcaste, primijetio sam jedan interesantan fenomen. Naime, ljudi koji pričaju o ukrajinskoj krizi u ovim emisijama, sve češće pričajući o unesrećenim izbjeglicama, vide u njima određenu mogućnost za svoju zemlju.Tačnije, žele riješiti dramatičan demografski pad u svojim državama ovim ljudima.
Piše: Miloš Lalatović
Radi se o poželjnim imigrantima, koji su uglavnom izrazito bijele puti, hrišćani su, za razliku od onih nepoželjnih iz arapskih i muslimanskih država, sa kojima su se njihovi granični policajci surovo obračunavali. Tj.iz istih tih država, koji sad spremno i čovjekoljubivo dočekuju Ukrajince.
Sve je to u redu i lijepo, što žele da pomognu unesrećenim, koji bježe od rata, da baš ne potenciraju toliko njihov bijel ten, kao i poslove koje bi im mogli obavljati, a to je poljoprivreda, koju je njihova omladina plebiscitno odbacila kao ”seljačku” djelatnost.
Čak se ide dotle, koji bi broj izbjeglica bio poželjan i iz kojih dijelova Ukrajine, sa kojim fizičkim osobinama. Ne znam, ali ne mogu da ne primijetim da ova priča podsjeća na onu iz Drugog svjetskog rata o arijevskoj plavoj rasi. Ovi analitičari smatraju da je dobro primiti izbjeglice, ali nije bilo dobro kad su dolazili neki u mnogo manjem broju, koji nijesu bili toliko bijeli.
Pretpostavljam, da razmišljaju, sudeći prema iznesenom, da bi nekakvim socijalnim inžinjeringom mogli ih asimilovati i pretopiti u svoj nacionalni korpus. Tako da to više ne bi bili Ukrajinci nego novi narodi. Međutim, treba činjenice iznijeti na vidjelo.I sama Ukrajina je bila dosad država sa ozbiljnim demografskim padom.
Možda, čak i najvećim u svijetu.Ne znam koliko su tek sad spremni u ovakvim životnim uslovima planirati povećanje populacije, koju neko želi da prisvoji.Ili će im se možda obećati od strane dotičnih pomoć, samo da se rađaju i množe, sve sa osmjehom. A, onda će im ti isti dušebrižnici uzeti i prevaspitati djecu u njihovom duhu.
Pogotovo ovakvoj situaciji doprinosi sve veće jačanje desnice u Evropi.Geslo je ”bijele izbjeglice su poželjne, tamnoputi nijesu”.Iako se ne kaže baš tako, zbog političke korektnosti, sve upućuje na ovo. Samo valja podsjetiti te ”humaniste”, da su izbjeglice iz Sirije, Iraka, Afganistana bježale u Evropu, ne zato što im se to sviđalo ili su imali nekakav tajni plan demografske okupacije, nego što im je isto tako neko sa strane, kao i u Ukrajini razrušio zemlju, pobio porodice i nemaju gdje. Izražava se i određeno polu-javno zadovoljstvo, što će ovaj rat zaustaviti bliskoistočne izbjeglice.
Pa ovu situaciju posmatraju kao kakvi grabljivci. Kao nekakve životinje tuđu mladunčad.Izgleda da su se i sa ovom situacijom pokazala mnoga lica, što kaže narod” ne pada snijeg da pokrije brijeg, nego da svaka zvijer, pokaže svoj trag”.Ili prema nesreći ljudi se ima stepen razumijevanja, zavisno od njihovog rasnog statusa…
*Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne moraju nužno odražavati uredničku politiku magazina Novi DANI