Može li si Velika Britanija uopće priuštiti otezanje s Brexitom – usred pandemije koronavirusa i recesije? Pregovori se Bruxellesom se nastavljaju nakon ljetne pauze. S neizvjesnim ishodom.
Britanska je vlada ljetnu pauzu iskoristila barem za reklamnu kampanju oko Brexita: „Spremite se za novi početak, za novi odnos nakon prijelazne faze i zagrlite nove mogućnosti“, tako je glasila poruka preko Twittera.
Na taj način se htjelo poručiti građanima kako se sve sprema za kraj prijelaznog razdoblja – uključujući i pojačavanje graničnih kontrola, odnosno carinskog sustava. Vidi se i trkače koji čekaju na stazi na znak da utrka počne, ali prije nego što oni krenu, najprije će se u Bruxellesu nakon ljetne stanke nastaviti pregovori o tome kako bi budući odnos EU-a i Velike Britanije uopće trebao izgledati.
Danas (18.8.) je pregovarački tim iz Londona ponovno u Bruxellesu. Britanski pregovarač David Frost će se na večeri sastati sa svojim kolegom iz EU-a Michelom Barnierom. Frost je službeno potvrdio da se veseli sedmom krugu pregovora u Bruxellesu. Po njegovoj procjeni, tijekom narednog mjeseca bi se mogao postići sporazum.
Dogovor u rujnu/septembru?
To bi značilo da se dvije strane u iduća tri planirana pregovaračka kruga dogovore oko svih preostalih prepreka i da riješe sva otvorena pitanja. Skriva li se iza te najave nova želja Britanaca da se postigne sporazum? Ili se radi samo o uobičajenoj pregovaračkoj retorici?
Frost je još jednom podsjetio na to da britanska strana ne priželjkuje nikakav poseban ili jedinstven sporazum, već sporazum o slobodnoj trgovini kao i sa svim drugim prijateljskim državama, na primjer s Kanadom. A na to EU rutinski odgovara da se Britancima zbog snage njihove privrede i geografske blizine Europi ne može ponuditi isti sporazum – već posebne uvjete za pristup unutarnjem tržištu Unije. Prepucavanje tim „argumentima“ traje od samog početka pregovora i nisu baš signalizirali spremnost na približavanje u stavovima.
Kako na pregovore utječe korona?
Kada je Michel Barnier nakon posljednje runde pregovora prije ljetne pauze o njima informirao veleposlanike članica EU-a, on je naveo razloge zašto smatra da će britanska vlada na koncu ipak biti spremna na kompromis: naveo je kako se Boris Johnson nalazi pod pritiskom zbog loše bilance u borbi protiv pandemije, odnosno jačanja škotskog nacionalizma. Barnier u tom trenutku nije znao za brojke koje su objavljene nešto kasnije, tijekom proteklih tjedana – po njima se Velika Britanija s padom BDP-a od više od 20% nalazi u najdubljoj recesiji u svojoj povijesti.
Politički razvoj je doslovce „pregazio“ britanskog premijera. Obzirom da se Johnson trenutno nalazi na odmoru u Škotskoj, on na licu mjesta može osjetiti trenutno raspoloženje Škota. Većina njih (54%) u međuvremenu podržava ideju odvajanja od Engleske, a raste popularnost i premijerke Nicole Sturgeon i njezine Škotske nacionalne stranke. Ukoliko se prijelazno razdoblje okonča bez postizanja trgovinskog sporazuma s EU-om, to bi gotovo sigurno značilo i održavanje novog referenduma o škotskoj neovisnosti. I može li si britanski premijer uopće priuštiti novi (politički) udarac u situaciji u kojoj je nacionalna ekonomija zbog pandemije doživjela veliki udarac? Troškovi nove carinske deklaracije i birokracije za uvoz i izvoz robe u slučaju da ne bude „Brexit-deala” nakon 1.1.2021. procjenjuju se na oko 13 milijardi funti. To je više novca nego što je Velika Britanija uplaćivala u proračun Unije. Britanski predstavnici privrede i dalje zahtijevaju jasna pravila o budućem pograničnom režimu i trgovini s Europskom unijom – ali bez uspjeha.
Na jednoj strani politički razum govori da bi vlada u Londonu u posljednjem trenutku mogla „popustiti“ i pokazati spremnost za kompromise, ali na drugoj strani posljednje izjave konzervativnih zagovaratelja Brexita Iana Duncana Smitha i Davida Davisa zvuče kao upozorenje. Oni i dalje pokušavaju spriječiti kompromise u pregovorima s EU-om, i sad napadaju čak i Sporazum o izlasku Velike Britanije iz Europske unije iz 2019., tvrdeći pritom da on sadrži i neke skrivene financijske obveze za Veliku Britaniju.
Oni na taj način žele prisiliti premijera da „sruši“ taj sporazum. Jednostrano to doduše nije uopće moguće, i bilo bi ustvari klasično političko samoubojstvo za britansku vladu – ali borba tvrdolinijaša pokazuje da se tvrdokorna jezgra zagovornika Brexita u redovima konzervativaca ne predaje.
Ključne su subvencije
Sutra će stručnjaci za područje trgovine nastaviti s pregovorima tamo gdje su zadnji put stali: s takozvanim „Level playing field”, odnosno definiranjem poštenih uvjeta tržišne utakmice između dviju strana. EU tu od Britanaca zahtijeva ustupke, na koje London nije spreman.
Svađa se kristalizira i oko pitanja državnih poticaja. London još uvijek nije odlučio kako će ubuduće regulirati to pitanje. Vlada Borisa Jonhsona u načelu preferira rješenje sa što je moguće manje regulacije, odnosno rješenje koje predviđa konkretne odluke u svakom pojedinom slučaju. A to bi značilo da bi ubuduće neko britansko poduzeće moglo od države primati izdašnu pomoć, a istovremeno bi slična pomoć konkurentima te tvrtke u Europskoj uniji bila strogo regulirana.
Europljani žele poštene, dakle iste uvjete za sve sudionike tržišne utakmice. Komplicirani kompromisi su ipak mogući i oko ovog kritičnog pitanja, primjerice uz pomoć režima sankcija za kršenje pravila od strane Britanaca. Ali za sada nema napretka oko ovog pitanja: državna pomoć je postala političkim simbolom za Brexit, nakon što je Velika Britanija firmama obećala neograničenu pravnu i faktičku neovisnost o pravilima nadzora od strane EU-a.
Na pregovaračkom stolu se nalaze još i pitanje ribarstva, suradnje pravosudnih sustava i pitanje regulacije usluga. Što se tiče energije, postignuti su prvi pregovarački uspjesi, ali još uvijek nema dogovora oko razmjene podataka, što je temelj prekogranične suradnje između policije i pravosuđa.
Pitanje ribarstva je gospodarski manje važan aspekt u pregovorima, ali za obje strane politički iznimno eksplozivna tema. EU je dala naslutiti da je spremna na kompromis kad se radi o budućem pristupu britanskim ribolovnim područjima. No, britansko-francuski odnos se u međuvremenu toliko pogoršao da postoji itekako i opasnost da Pariz „torpedira” sporazum. London je naime u roku od samo 24 sata pozvao tisuće britanskih turista da napuste Francusku i vrate se kući – zbog navodne opasnosti od korone u toj zemlji. Britanska vlada otvorila je i novu „frontu“ sukoba zbog povećanog broja izbjegličkih brodova u kanalu La Manche koji iz Francuske kreću prema Velikoj Britaniji. Te dvije stvari su iritirale Pariz, tako da je u ovom trenutku spremnost dviju strana za postizanjem prijateljskih sporazuma vrlo ograničena.
DW