Foto:CC
Ruske novine Kommersant objavile su kolumnu u kojoj njihov novinar Maksim Jusin piše da bi rusko povlačenje u Ukrajini moglo zakomplikovati Moskvi potragu za saveznicima.
Njegovu kolumnu prenosimo u cjelosti.
Piše: Maksim Jusin
Ruski predsjednik Vladimir Putin prima sve izvještaje o pregrupisavanju ruskih trupa kod Harkova. Prema rečima portparola Kremlja Dmitrija Peskova, on je “u stalnoj, moglo bi se reći, danonoćnoj komunikaciji i sa ministrom odbrane i sa svim vojnim vođama”.
Uznemirujuće vijesti sa ukrajinskih frontova ne stvaraju najpovoljniju pozadinu za međunarodne kontakte ruskog predsjednika i da mogu zakomplikovati Moskvu potragu za saveznicima.
Jedna od najneugodnijih posljedica povlačenja ruskih trupa u Harkovsku oblast, koju Ministarstvo odbrane naziva pregrupisavanjem, može biti promjena odnosa prema Moskvi onih država koje se smatraju ako ne saveznicama, onda najmanje partnera u konfrontaciji sa Zapadom. Bez da su otvoreno stali na stranu Rusije, u proteklih šest mjeseci na neki način su doprinijeli ublažavanju sankcija i političkom pritisku na nju.
Neki su odbili da podrže antiruske rezolucije u UN. Neko se nisu pridružili zapadnim sankcijama, uprkos svim uvjeravanjima, nagovorima i prijetnjama Amerikanaca i Evropljana. Neki nisu počeli da usklađuje svoju politiku na tržištu nafte sa Zapadom, nastavljajući saradnju sa Kremljom u okviru OPEC+ i sprečavajući pad svetskih cena energenata.
Neko je nastavio kupovati rusku naftu, čime je pomogao Moskvi da napuni budžet i oglušio se o zahtjeve članica G7 da se pridruže njihovom embargu. Neki su zažmirili na “paralelni uvoz” zapadnih proizvoda, koji su privrednici iz Rusije organizovali preko svojih zemalja, snabdijevajući tako domaće tržište i ne dozvoljavajući potrošačima da u potpunosti osjete nestašicu.
Sve je to bilo moguće dok je u svijetu postojao osjećaj da Moskva, uprkos proljetnim neuspjesima, uglavnom zadržava inicijativu na ukrajinskim frontovima, kontroliše situaciju, polako ali postojano ide naprijed, postižući svoje ciljeve, uprkos sve opipljivijoj podršci Kijevu od strane Zapada. Ali sada se u svjetskim medijima, a ne samo u zapadnim, pojavljuju sasvim druge vijesti.
Novine i televizije u Kini, Indiji, Saudijskoj Arabiji, Kazahstanu, Srbiji, Turskoj takođe ne mogu da ne primete rezultate ukrajinske kontraofanzive.
U tom kontekstu, političari iz zemalja Azije, Afrike, Latinske Amerike i postsovjetskog prostora mogu steći utisak da ruska linija odbrane u konfrontaciji sa Zapadom počinje da puca. Da je proces počeo, da su Kijev i NATO saveznici koji stoje iza njega ozbiljno i dugoročno preuzeli inicijativu.
Svijet poštuje snagu i radije se bavi pobjednicima. Primjer su bili vojni uspjesi u Siriji, nakon kojih je prestiž Moskve u arapskim zemljama značajno porastao. Nakon povlačenja iz Harkova, slika ruske vojske i ruske države može se promijeniti.
I neki od svjetskih lidera mogu izgubiti želju da idu u sukob sa Zapadom kako bi održali odnose sa onima koji počinju propadati.
Jedini način da se to izbjegne bio bi stabiliziranje situacije na frontu, preuzimanje inicijative i nekoliko uspješnih operacija. Ili barem jedan, ali efikasan. Da li su ruske oružane snage sposobne da izvedu takvu operaciju, saznaćemo uskoro.