U sljedećih godinu dana Rusija će zapasti u duboku političku krizu. Postoji šansa veća od nule da bi mogao povećati postojeće separatističke tendencije koje bi dovele do raspada carstva. U ovoj ću temi prikazati model kako bi ovaj proces mogao izgledati.
Piše: Kamil Galeev
Rusija je posljednje europsko kolonijalno carstvo koje je uglavnom ostalo netaknuto. Bila je to relativno mala državna zajednica čije je golemo teritorijalno širenje počelo stvarno tek u 16. stoljeću. Taj se vremenski okvir uveliko preklapa s uspostavom prvih europskih prekomorskih carstava.
Rusiju možemo lakše razumjeti ako je vidimo kao carstvo iberoameričkog tipa koje se još nije raspalo. Ruska Federacija koja drži Sibir nije različita od Španjolske koja drži Meksiko ili Portugala koji drži Brazil.
Paralele sa Španjolskom i Portugalom mogu biti korisne za modeliranje potencijalnog raspada Rusije. Kako unutarnja struktura ovih imperija nije različita, mehanizam njihovog raspada također može ići na sličan način – počevši od njihovog okidača (vojni poraz od treće sile).
Tvrdio bih da bi poraz od Ukrajine imao veći učinak na Rusiju nego što bi bilo koji poraz od Francuske mogao nanijeti Španjolskoj/Portugalu. Ukrajina nikada nije viđena unutar Rusije kao neovisna sila, samo kao separatistička pokrajina naseljena inferiornima
Rusko se carstvo drži ne samo silom, nego i mitom. Koji je:
1. Rusija je superiorna vojna sila – > Ionako je nećete pobijediti
2. Provincijama nema spasa osim unutar Rusije – > Bez Rusije ćete upasti u kameno doba, slikovito rečeno.
Iz ruske perspektive Ukrajina je pobunjenička provincija. Stoga je rat s Ukrajinom test za imperijalni mit (= odcjepljenje provincije past će u kameno doba). Ako se to ne dogodi, pa, onda vas moramo baciti u kameno doba kako bismo održali mit.
Teritorijalni integritet Rusije čuva carski mit:
1. Ne možete preživjeti bez nas
2. Možemo vas uništiti u bilo kojem trenutku
Ove dvije pretpostavke drže carstvo na okupu. Obje se testiraju u Ukrajini (Zato Rusija *mora* uništiti infrastrukturu)
U ovom trenutku vjera u pretpostavku 2 je jako oslabljena. Ukrajina ne samo da je ostala pri svome (u što je malo tko vjerovao još u februaru), već trenutno uvodi rat u Rusiju, udarajući na ruske strateške bombardere smještene vrlo daleko od granice.
To svaki potencijalni prekid vatre čini točkama bifurkacije. Otvara dva scenarija:
1. Rusija se pregrupira, obnavlja zalihe, ponovno napada i pobjeđuje – > Pretpostavke 1,2 su istinite
2. Rusija to ne čini – > Pretpostavke 1,2 su netočne Sudbina carstva ovisi o tome hoće li uspjeti srušiti pobunjeničku provinciju
Sada pretpostavimo da Rusija nije uspjela srušiti Ukrajinu i nije mogla uvjeriti svoje stanovništvo da će to moći učiniti u budućnosti. To može biti dovoljno da uzdrma vjeru u obje pretpostavke imperijalnog mita i tako pokrene proces raspada.
View Comments (1)