Foto:Twitter
Istočna i Zapadna Njemačka bila su dva sasvim drugačija svijeta, a komunikacija između njih zabranjena
Sjetsko prvenstvo u nogometu 1974. godine održalo se u Zapadnoj Njemačkoj, a prvaci su te godine postali upravo domaćini.
Bilo je to vrijeme velikih podjela, Hladnog rata i željezne zavjese. Neobičan niz događaja pokrenut je nakon što je Istočna Njemačka s 1:0 pobijedila Zapadnu Njemačku.
Bila je to jedina nogometna utakmica koja je odigrana između zapravo iste nacije, i dvije ideološki različite strane podijeljene nakon 2. svjetskog rata. Nakon pada nacističke Njemačke, komunistički Istok postao je satelitska država Sovjetskog saveza, dok je kapitalistički zapad formiran od zone okupacije kojom su upravljali SAD, Velika Britanija i Francuska.
Do 1964. godine na OI natjecali su se zajedno, kao Ujedinjeni Njemački tim, piše BBC. No nakon izgradnje Berlinskog zida i nakon što je Erich Honecker preuzeo vlast u Istočnoj Njemačkoj 1971. godine, jedinstvo sa Zapadom, kako je objavio, više nije bio cilj. Godinama su ‘istočnjaci’ odbijali igrati sa ‘zapadnjacima’.
Bio je to veliki rizik za njih, jer im je prijetila velika mogućnost da budu poraženi, veća nego u sportovima poput plivanja i dizanja utega. Na na Svjetskom prvenstvu nije bilo izbora. “Dužnosnici su se nadali da neće biti velika sramota.
No igrači nisu osjećali pritisak, naprotiv htjeli smo se usporediti sa Zapadom. Tome smo i težili, no vlast nam je uvijek zabranjivala”, rekao je Hans-Jurgen Kreische, napadač Istočne Njemačke.
Na strani Zapadne Njemačke bili su kapetan Franz Beckenbauer i plodan napadač Gerd Muller. Oni su bili domaćini i europski prvaci. Stoga ni ne čudi što je Hans Apel, do tada mjesec dana na poslu ministra financija zemlje i gledatelj na utakmicama skupine, bio u dobrom raspoloženju. “Bio sam uvjeren da ćemo ih pobijediti, najmanje sa 3:0. Nisam bio uzbuđen, bio sa nervozan.
Bilo smo dobri u nogometu a o njima nitko ništa nije znao”, rekao je 2011. godine netom prije smrti. No utakmica je ispala drugačije nego što su mnogi zamislili ili očekivali. Kontrolirajući odbijenu loptu i prolaskom kroz obranu Zapadne Njemačke napadač Istočne Jurgen Sparwasser pogodio je gol i Istočnoj Njemačkoj donio pobjedu 12 minuta prije kraja.
Kako kaže Kreische utakmica je odigrana u prijateljskim uvjetima, i bila je daleko od derbija dviju neprijateljskih država. “Nakon finalnog zvižduka zamijenilo smo majice, no ne na travnjaku jer je bilo zabranjeno. Dobro smo se slagali, govorili smo isti jezik. Bila je to teška, ali poštena bitka”, rekao je Kreische.
Nakon te pobjede Istočna Njemačka osvojila je prvo mjesto u skupini što je zapravo išlo na ruku Zapadnoj. Tako su izbjegli Brazil, Argentinu i Nizozemsku u drugoj grupnoj fazi, i dobili Poljsku, Švedsku i Jugoslaviju. I cijeli taj nogometni cirkus preselio se na novu lokaciju. U slučaju Apela bio je to povratak u stvarni vladin svijet u zapadno njemačkoj prijestolnici Bonnu, preko Düsseldorfa.
Na istom letu bio je i Kreische, na putu za Hanover, gdje su ih čekali branitelji naslova Brazilci. Sjedili su jedan pored drugoga. “Pitao me tko sam”, prisjeća se Apel. “Ja sam ministar financija Federalne Republike”, rekao sam a on se nasmijao, pa sam mu pokazao svoju osobnu kartu.
Bio je iznenađen, pomalo čak i uplašen. Rekao sam mu kako je jedna stvar jasna, a to je da Zapadna Njemačka nikada neće postati prvak. On mi je rekao, ne to je totalno pogrešno, bit ćete svjetski prvaci”, govori. ”Ma pričaš gluposti”, rekao sam mu. ”Možda si previše pristojan da mi kažeš kako je ovaj tim loš. Hajdemo se okladiti u pet boca whiskyja”, rekao je.
Kreische nije mogao kupiti whisky niti ga je mogao prebaciti preko granice, pa su se dogovorili kako će samo Apel morati ispuniti svoj dio oklade ako izgubi. Oklada je postavljena, a Kreischeova karijera time je i nepovratno zapečaćena.
Zapadna Njemačka je osvojila Svjetsko prvenstvo nakon pobjede u finalu nad Nizozemskom 2:1. Istočna Njemačka nije prošla zastrašujuće protivnike, izgubili su od Brazila i Nizozemske, a igrali 1:1 sa Argentinom. U Bonn se Apel vratio nakon završetka Svjetskog prvenstva i rekao tajnici neka mu kupi boce dobrog whiskyja. “Nazvao sam ambasadora Istočne Njemačke u Bonnu i rekao sam mu kako ću im poslati pet boca whiskyja koje će predati Kreischeu”, rekao je. I tako je torba sa skupocjenim i finim whiskyjem prešla preko jedno od najopasnijih granica na svijetu.
“Bio sam šokiran kada sam ju dobio jer nisam zapravo znao tko je Apel. U Dresdenu nismo mogli gledati zapadno njemačku televiziju pa nismo tako dobro informirani. Mnogo nas, uključujući i mene, nismo znali tko je on. A kontakt s bilo kim sa Zapada je bio zabranjen. Meni je bilo dozvoljeno da boce zadržim. Podijelio sam ih s prijateljima. Bio je to dobar whiskey. Black and white”, rekao je.
Nekoliko tjedana nakon toga neobično pismo stiglo je do Apelovog ureda. “Dobio sam natipkano pismo, posebno pismo. Kreische mi je poslije rekao da ga je napisala tajna služba i da ga je mora potpisati”, prisjeća se. Bio je to zloglasni Stasi koji se infiltrirao u svaki dio istočnonjemačkog društva. Regrutirali su doušnike, i doušnike o doušnicima.
Bilo je gotovo nemoguće da Kreischer ne razmisli o potencijalnim posljedicama tog poklona. “Bio sam zabrinut. Bio sam svjestan činjenice da će netko primijetiti to, ali nisam bio u strahu. Bio sam na visokoj poziciji u Dinamo Dresdenu i nisam pomislio da bi mogao dobiti otkaz ili biti izbačen iz profesionalnog sporta”, rekao je.
No bio je u krivu. Taj whisky kao i pismo koje je Apel poslao uz poklon, uništili su njegovu karijeru. “U mom je pismo bila ta jedna rečenica koja mu je stvorila dodatne probleme. Pisalo je nadam se da ćemo se ponovno sresti. To je stvorilo dojam da je bilo možda i više razgovora od samo nogometnih tema i obične oklade”, naglašava Apel.
1976. godine Istočna Njemačka osvojila je zlatnu medalju na OI u Montrealu, no bez Kreischera. “Te godine Dinamo Dresden bio je najbolji tim u zemlji. Osvojili smo naslov prvaka, i kup a ja sam bio najbolji strijelac sa 24 postignuta gola.
Nakon što sam pročitao Stasijeve dokumente o sebi 2004. godine, znam da me nisu uzeli zbog te oklade. U njima je pisalo: Nije prihvatljivo da sportaš Kreische predstavlja Istočnu Njemačku na OI”, kaže. Dvije godine nakon toga, sa 30 godina, Kreische je otišao u mirovinu. Bez obzira što nije nastupao na OI i dalje je jako ponosan na doprinos kojeg je imao u povijesti nogometa u Istočnoj Njemačkoj.
“Zašto bi trebao žalit za nečim što se dogodilo tako davno? Nakon toga upoznao sam Apela i postali smo jako dobri prijatelji. Žao mu je zbog te cijele stvari koja mi je naštetila. To što sam mogao biti dijelom Svjetskog prvenstva 1974. godine bilo je odličan osjećaj. I to što smo mogli dokazati da možemo igrati dobar nogomet na drugoj strani Njemačke bilo je izvrsno”, naglašava Kreische.
express.24.hr
View Comments (2)