Brojni skandalčići oko kandidatkinje za kancelarku jako su pogodili Zelene. Sad je stranci potrebna otvorenost. I uvid u to da su pogreške prvenstveno njene, a ne medijske, smatra Jens Thurau.
Je li li već gotovo sa snom Zelenih da usele u kancelarski ured? Mnogo govori u prilog tome. Čitav niz malih pogrešaka, laži, plagijata i pretjerivanja kandidatkinje za kancelarku Annalene Baerbock odavno je stvorilo dojam o njenom nedostatku vjerodostojnosti. Svaki pojedinačni od tih skandalčića se može opravdati, pogotovo jer nemaju gotovo nikakve veze s političkim stavovima Zelenih. Ali količina je bitna. Teško je zamisliti na koji način kandidatkinja i njezina stranka mogu popraviti štetu u nekoliko preostalih sedmica uoči saveznih izbora koncem septembra.
Idemo redom: Prvo, u svom životopisu objavljenom online, Baerbock je dala lažne izjave o svojoj akademskoj karijeri i članstvu u renomiranim organizacijama. Pogreške su sitne, ali uvijek idu u jednom smjeru: Baerbock sebe pravi malo boljom, privlačnijom, uspješnijom nego što zapravo jest. Pri tome je ono, što je postigla u dobi od 40 godina, dovoljno impresivno: Studirala je u Londonu, članica je Bundestaga, predsjednica savezne zemlje Brandenburg, šefica stranke. Čudno je zašto se to još moralo uljepšavati. Ali Baerbock, ako ništa, priznaje pogreške .
Prepisano na previše mjesta
Ona piše knjigu, kao što to rade mnogi političari. To je jedna vrsta izvještaja o iskustvima koje je stekla i njenim stavovima, a ne naučni rad. Dakle, ona ne mora citirati svoje izvore. Većina političara ne objavljuje takve knjige kako bi ljudi zapravo mogli pročitati djelo, već da bi održali dijalog. Moto: Naklada je mala, ali mnogi ljudi dolaze na promociju s mnogo kamera. No Baerbock je jednostavno prepisala od drugih na mnogim mjestima, na previše mjesta. Stvara se ista slika kao i u slučaju životopisa: čini se da je u prvom planu sopstvena prezentacija, a ne sadržaj.
A stranačka centrala Zelenih reagira razdražljivo i sve više i više traži opravdanja. Ona angažira odvjetnike da poduzmu mjere protiv optužbi za plagijat. Time pojačava dugotrajnu histeriju u raspravi o njenim greškama. Sada stranačka centrala ponovno hvali svoj dvojac na čelu stranke, kojeg čine Baerbocka i kopredsjednik Robert Habeck.
I ova posljednja točka odnosi se na veliku, možda presudnu pogrešku Zelenih, koja je u najmanju ruku pogodovala ostalim neprijatnostima: Kada su se Zeleni u proljeće odlučili da Annalene Baerbock bude njihova kandidatkinja za kancelarku, ankete su pokazivale da imaju podršku od 27 posto. Oni su morali znati da je u takvoj situaciji, u izbornoj godini, počelo novo “računanje vremena” za bivšu protestnu stranku. Od tada više nije postojao kolektiv, već žena na vrhu – žena broj jedan. Osoba od koje ljudi nisu toliko očekivali političke pozicije, koliko osjećaj da se u nju može vjerovati.
Zeleni su to morali predvidjeti
Mnogi ljudi u Njemačkoj su mislili da joj se može vjerovati. Brojni drugi nisu, posebno je u poslovnim krugovima, u kojima dominiraju muškarci, strah od neiskusne žene iz Potsdama – uz to 40-godišnjakine, bio prejak. To su Zeleni trebali znati i predvidjeti. Oni su trebali provjeriti brojne male pogreške u javno dostupnim informacijama o svojoj kandidatkinji. Trebali su spriječiti pojavljivanje brzo napisane knjige. A trebali su znati i da će se prije svih najveći njemački tabloidni list “Bild” zakačiti za Baerbock. No, čini se da su Zeleni iznenađeni događajima. I sada su se ponovo našli u situaciji u kojoj se više gotovo uopće ne govori o programu Zelenih.
Od političkih programa skroz na vrhu, u razrijeđenom zraku kancelarskog ureda, ionako ne preostane ništa. Najveći izazovi s kojima se suočila Angela Merkel poput pandemije, izbjegličke krize, napuštanja korištenja atomske energije, financijske kriza nisu stajali u predizbornom programu njenog CDU-a. Ljudi samo žele znati da li je osoba na vrhu u stanju da sačuva mir, da li njeni nervi mogu izdržati, može li ostati smirena, je li u skladu sa samom sobom. Ukratko: Oni žele što je moguće preciznije znati ko je konkretno ona ili on ko želi vladati Njemačkom.
Dobar rezultat je još uvijek moguć
Još nije kasno da Zeleni pokupe polomljeni porculan. Prebaciti kandidaturu na Roberta Habecka nakon svega, kao što zahtijevaju neki mediji, je besmisleno. To bi Zeleni kao stranka teško preživjeli. Za kancelarski ured vjerojatno više neće biti dovoljno glasova, ali će vjerojatno biti dovoljno za dobar izborni rezultat. Preduvjet za to je da sada Zeleni i njihova kandidatkinja prepoznaju da su pogreške u prvoj liniji njihove vlastite, a ne tuđe. I da to javno objave. A u Njemačkoj još uvijek ima i biće dovoljno ljudi koji ne smatraju da je loša ideja mladoj ženi sa svježim idejama dati veću odgovornost.
Dw.com