Može da nastavi da gura politike koje podržavaju pokvaren i namešten ekonomski i politički sistem i da ignoriše patnju 60% Amerikanaca koji žive od plate do plate. Može da okrene leđa snovima mlađe generacije koja, ako ne promenimo taj sistem, vjerovatno neće imati bolji život od svojih roditelja.
Može da nastavi da se oslanja na milijardere donatore i savjetnike za kampanje koji nemaju doticaj sa stvarnim svijetom, i da troši ogromne sume novca na glupe reklame od 30 sekundi na koje sve manje ljudi reaguje.
Može da ignoriše tragičnu stvarnost da se desetine miliona Amerikanaca odriču demokratije jer ne vide da ih njihova vlada razumije niti da bilo šta preduzima povodom njihovih problema i svakodnevnice.
Ili može da nauči lekciju koju nam je u utorak pokazala kampanja Zohrana Mamdanija.
Pohlepa i moć oligarhije
A ta lekcija glasi:
Imati hrabrosti da se suočimo sa stvarnim ekonomskim i moralnim pitanjima koja tište većinu našeg naroda, suprotstaviti se pohlepi i moći oligarhije i boriti se za program koji može poboljšati život radničkih porodica.
Neki će reći da je Mamdanijeva pobjeda samo stvar stila i toga što je harizmatičan kandidat. Jeste. On to i jeste. Ali Mamdani ne bi pobijedio bez izuzetnog pokreta odozdo koji se okupio oko njega.
A takav pokret, sa hiljadama entuzijastičnih ljudi koji kucaju na vrata komšija, ne bi postojao bez ekonomskog programa koji govori o potrebama običnih radnih ljudi.
Narod Njujorka – i cijele Amerike – zna da u najbogatijoj zemlji na svijetu niko ne bi trebao da se svakodnevno muči da prehrani porodicu, plati stanarinu ili pokrije zdravstvene troškove. To su ljudi za koje demokratski savjetnici ne znaju da postoje.
Mamdanija su kritikovali zbog njegovih “radikalnih” i “nerealnih” ekonomskih ideja:
- Zato što zahtijeva da, u vremenu neviđene nejednakosti u prihodima i bogatstvu, bogati i korporacije počnu da plaćaju svoj pošten dio poreza.
- Zato što traži da, kad već mnogi Njujorčani ne mogu da nađu pristupačno stanovanje, dođe do zamrzavanja rasta kirija.
- Zato što smatra da, kad putovanje na posao značajno oduzima od radničke plate, javni prevoz treba da bude besplatan.
- Zato što traži da, kad ljudi sa malim primanjima nemaju pristup kvalitetnoj hrani, država otvori javne kvartovske prodavnice.
Bogati ne vole ove ideje ali one nisu radikalne
Ove ideje nisu radikalne. Možda ih ne vole milijarderi, bogati donatori i špekulanti s nekretninama – ali ih vole radni ljudi. I možda je, samo možda, došlo vrijeme da ih neko konačno sasluša.
Mamdanijeva pobjeda nije bila “zvjezdana moć”. Bila je moć naroda. Bila je to obnova demokratije i otvaranje vrata običnim ljudima da dobiju pravo glasa u odlukama koje utiču na njihove živote.
Što je još važnije, nije bježao od moralnog pitanja koje muči milione u Njujorku i širom zemlje: potrebe da se okonča američka vojna podrška ekstremno desničarskoj vladi Benjamina Netanjahua u Izraelu, koja uništava narod Gaze i izgladnjuje njihovu djecu.
Mamdani razumije da je antisemitizam odvratna i opasna ideologija – ali i da nije antisemitizam kritikovati neljudsku politiku Netanjahuove vlade.
Lekcija Mamdanijeve kampanje jeste da nije dovoljno samo kritikovati Trampa i njegove destruktivne politike. Moramo da ponudimo pozitivnu viziju i objasnimo zašto su stvari ovakve kakve jesu. Nije dovoljno održavati status kvo koji ne funkcioniše za većinu Amerikanaca.
U vremenu kada nade ima sve manje, ljudi moraju da osjete da, ako zajedno djelujemo i ako imamo hrabrosti da se suprotstavimo moćnim interesnim grupama – možemo stvoriti bolji svijet. Svijet ekonomske, socijalne, rasne i ekološke pravde.
Upotrijebili su sve što imaju protiv Mamdanija
Hoće li sadašnje rukovodstvo Demokratske stranke naučiti lekcije iz Mamdanijeve kampanje? Vjerovatno neće. Previše njih bi radije bili kapetani koji tonu s Titanikom, nego da promijene kurs.
Ali, s druge strane, nije ni važno šta oni misle. Establišment je upotrijebio sve što ima protiv Mamdanija – milione dolara iz Super PAC fondova, podrške “važnih ljudi”, neprijateljske medije – i ipak su izgubili.
Budućnost Demokratske stranke neće odlučivati sadašnje rukovodstvo. Odlučivaće je radnička klasa ove zemlje. Sve više ljudi shvata da je naš politički sistem korumpiran i da milijarderi ne bi smjeli da kupuju izbore.
Razumiju da ne treba da postoji ovakav nivo nejednakosti u prihodima i bogatstvu; da ne treba da budemo jedina bogata zemlja koja ne garantuje zdravstvenu zaštitu za sve; da mladima ne treba uskraćivati pravo na visoko obrazovanje zbog siromaštva; da ne treba da imamo krizu pristupačnog stanovanja; da minimalna plata ne smije biti plata od koje se umire od gladi; da korporacije ne smiju ilegalno sprječavati osnivanje sindikata – i mnogo, mnogo više.
Američki narod počinje da ustaje i bori se. Vidjeli smo to na mnogim događajima “Borba protiv oligarhije” širom zemlje, koji su privukli ogroman broj ljudi.
Vidjeli smo to u milionima koji su učestvovali na skupovima “Nema kraljeva” koji su se ovog mjeseca održali u gotovo svakoj saveznoj državi. I juče smo to vidjeli na demokratskim predizborima u Njujorku.
Idemo naprijed. I niko nas neće zaustaviti.
Guardian
Bernie Sanders
Bernie Sanders je ljevičar i član progresivnog krila Demokratske stranke. Senator je SAD-a i visoko rangirani član odbora za zdravstvo, obrazovanje, rad i penzije. Predstavlja saveznu državu Vermont i najdugovječniji je nezavisni član Kongresa u istoriji.
Nezavisni mediji teško opstaju. Jednokratnom donacijom ili mjesečnom pretplatom možete nam pomoći da nastavimo kreirati tekstove koje čitate
Podrži nas