U subotu je izvršen fašistički napad na aktiviste iz Organizacionog odbora ”BH Povorka ponosa”, a prije toga je izvršen napad i na prostorije DKC Incel gdje se trebalo održati i javno okupljanje. Riječ je o homofobnom napadu koje su izvršile desničarske grupe banjalučkih huligana, tzv. navijača banjalučkog kluba Borac – ”Lešinara”. Ono što nas ovdje nije iznenadilo jeste reagovanje vlasti i policije – i jedni i drugi nisu izrazili ništa drugo do pasivnu homofobiju i dozvolu da se nasilje desi. Milorad Dodik, taj profiterski nacionalista, zajedno sa svojim mlađim tajkunskim kolegom Draškom Stanivukovićem, čije su izjave prethodnih dana pripremile teren za ovaj napad, nisu ponudili nikakvu zaštitu građanima, time kršeći vlastiti zakon o slobodi seksualnog izražavanja. Zanimljivo je da se ovaj napad desio u trenutku kada banjalučka gradska vlast planira na sjednici gradske skupštine povećati cijene komunalnih usluga. Vidimo kako se nacionalizam i homofobija potenciraju onda kada vlasti trebaju skrenuti pažnju javnosti sa nepopularnih mjera i zakona koje udaraju na životni standard radnih ljudi. Da bi stvari učinili još gorim policija je odgovorila da nije u stanju da ponudi zaštitu i u trenutku nasilja takođe je ostala po strani rekavši da se ”to njih ne tiče”, time kršeći svoju dužnost kao organa javnog reda i mira. Naravno, ovo nas ne iznenađuje, jer vidimo da u Banjoj Luci prolaze daleko gori zločini poput ubistva Milana Vukelića i Davida Dragičevića.
Činjenica jeste da nacionalistička elita na vlasti, koja je u posljednjih trideset godina obezbjedila sebi bogastvo i imovinu putem privatizacije, ukorijenila svoju vlast u strahu i mržnji od drugog i drugačijeg, a kroz širenje zastarjele konzervativne dogme i propagande, svoje riječi pretvorila je u direktno nasilje. Simpatizeri ovih fašističkih grupa koji su zajedno sa policijom mirno posmatrali nasilje koje se vršilo nad ovim ljudima, pomagali su huliganima da pronađu žrtve koje su se skrivale i bježale, slično kao i prije trideset godina kada su pod uticajem medijske i nacionalističke hajke obični građani tolerisali nasilje koje se u Banjoj Luci vršilo nad pripadnicima hrvatskog i bošnjačkog naroda od strane srpskih nacionalista. Pored svih nevolja koje su zadesile radne ljude, ovi ”veliki Srbi” i ”branitelji porodice” nisu niti jednom došli da podrže antiradničke zakone o kleveti, ili da podrže radnike u štrajku, da se bore protiv socijalne krize i političkog birokratizma koji prije svega utiču na živote njihovih porodica, ali zato su svaki put bili tu da brane interese srpskog nacionalizma i gospode koja iza tih interesa stoji. Oni su plaćeni batinaši vlasti kojoj se stolica klima svaki put kada radni ljudi izađu na ulicu da se bore za neki vid slobode koja za posljedicu nema ugnjetavanje drugoga, kao što to imaju njihove ideje. Kao što danas napadaju LGBT aktiviste, sutra će režim taj isti huliganski ološ poslati da napada radnike koji se bore sa svoja radna prava!
Pošto se susrećemo sa nasilničkim napadom, sada jasno možemo reći da su i vlast i opozicija isti, kao i policijskim aparatom koji služi za odbranu režima i njegove diskriminatorske i nasilničke ideologije, moramo ne samo izraziti solidarnost sa žrtvama nego i dati do znanja da ovakvo nasilje ne smije proći i da se ne smije ponoviti. Time civilni aktivizam mora preći iz svoje liberalne faze tolerancije i nenasilja, pa i toga da podržava sistem iz koga ovo nasilje izvire i u kome vlast ostaje u rukama pojedinaca, u fazu revolucionarnog aktivizma zarad izmjene društvenog sistema, a ne njegove reforme, u kome svi ljudi, nezavisno o nacionalnoj i religijskoj pripadnosti, seksualnoj orijentaciji i porijeklu, mogu mirno i demokratski da žive, rade i stvaraju bolji život svojoj zajednici. Time moramo znati da se sa fašistima ne pregovara, kao i to da svugdje moramo ići organizovani, u grupi, sa ličnom ili grupnom zaštitom, ne pouzdavajući se u policijski aparat nego u sopstvenu zaštitu i samoodbranu. Isto tako moramo znati da na nasilje treba uzvratiti, kao i to da fašističke horde ne zaustavlja nikakav zakon.
Trebamo učiti iz istorijske borbe i aktivizma KPJ i SKOJ-a koji su imali dodira sa daleko većim fašističkim zlotvorima i iz tog istorijskog iskustva moramo se pripremiti da se branimo od napada koji na nas baca kapitalistički sistem i građansko društvo kad god su u krizi. Reformizam i vapaj za ”pravnom državom” doći će nas glave i upravo zato naša borba, kao i naša solidarnost, mora biti revolucionarnog karaktera za zbacivanje trulog kapitalističkog sistema koji svakodnevno širi nacionalističku i homofobnu mržnju i fašistički teror.