Komunistička partija Jugoslavije imala je prilično burnu istorije prije nego što je na njeno čelo 1937. godine došao Josip Broz Tito koji će je ubrzo dovesti na vlast.
Gotovo nevjerovatno zvuči podatak da je njegov prethodnik na čelo KPJ došao sa samo 28 godina. U istoriji je ostao zapisan kao Milan Gorkić što je zapravo lažno ime pod kojim se skrivao.
Josep Čižinský rođen je u Bosanskom Brodu, na današnji dan 1904. godine u porodici češkog radnika doseljenoga krajem 19. stoljeća u Bosnu. Njegov otac Vaclav Čižinsky rođen u prikarpatskoj Ukrajini a kao činovnik je radio u Sarajevu. Sa nepunih 16 godina, Josip Čižinski izabran je za člana Mjesnog komiteta SKOJ-a za Sarajevo a Krajem 1919. postaje član KPJ.
Radi kao zamjenik glavnog urednika sindikalnog lista Radničko jedinstvo. Objavljuje članke pod svojim pravim imenom, kao i pod pseudonimom “Gorkić”. To je bio nadimak koji je dobio u Trgovačkoj akademiji, jer je oduševljeno čitao Maksima Gorkog i držao o njemu predavanja.
Godine 1923. tajno napušta zemlju i sudjeluje na Drugoj partijskoj konferenciji KPJ u Beču, gde je riješeno da ga se pošalje u Moskvu na studij.U SSSR-u je odmah zaposlen u Propagandnom odijelu Kominterne jer je znao nekoliko jezika (njemački, francuski i češki). U jesen 1927. oženio se s Betti Nikolajevnom Glan, koja je također radila u Komunističkoj internacionali. Imao je kćer Jelenu.
Član vodstva KPJ od 1932, a generalni sekretar od 1936. U vreme velike Staljinove čistke Gorkić je čvrsto stojao na staljinističkoj liniji, glorifikovao moskovske procese i Staljinovo streljanje “špijuna-izdajnika” bez pardona. na kraju je 1937. i sam postao žrtva užasa koji je podržavao.
Čižinski je 1937. godine boravio u Parizu, gde je bilo sedište CK KPJ, organizirajući prebacivanje dobrovoljaca za građanski rat u Španolskoj.
Karlo Štajner je zapisao “da je više funkcionera Komunističke partije postalo žrtvom NKVD-a donekle na osnovu Gorkićevih izvještaja”, među njima i osnivači KP Jugoslavije: Filip Filipović, sva tri brata Vujovića, Đuro i Stjepan Cvijić, Kamilo Horvatin, Vladimir Ćopić, Antun Mavrak i mnogi drugi…
Neki veruju da se postepeno, u atmosferi staljinističkih čistki gdje se svi međusobno sumnjiče, i odnos Jospia Broza i Čižinskog kvario.
Broz u početku Kominterni daje opreznu ocenu o njemu, uglavnom pozitivnu sa par primedbi:
„Ostavio je na mene vrlo dobar dojam, teoretski je vrlo dobro potkovan, vidio sam kako radi i vrlo je radišan čovjek. Što se tiče njegovog osobnog karaktera i odnosa s ljudima, vrlo dobro surađuje s ljudima. On ima samo jedan nedostatak, sve je koncentrirao u svojim rukama. […] U njegovom osobnom životu ne zamjećujem ništa loše. Živi vrlo skromno, ne trči za ženama. […] Vrlo dobro radi kao instruktor kadrova, zna odabrati kadrove, to sam vidio po sebi. Kada sam dolazio, on me vrlo ozbiljno ispitivao. Vidio sam da zna izabrati kadrove. Što se tiče konspiracije, i tu je vrlo oprezan. I što sam još primijetio? Vrlo je povjerljiv prema ljudima, a s tim ljudima treba biti vrlo oprezan i potrebno ih je puno provjeravati.[15]“(Josip Broz)
Supruga Čižinskog Beti Nikolajevna Glan je prva uhapšena, u junu 1937. U moskovskoj „Pravdi“ izašla je notica da je Beti Glan uhapšena kao „špijun Gestapa i inteližans servisa“. Nakon iznenadnog poziva da dođe iz Pariza u Moskvu,neposredno pred polazak Čižinski se video sa Rodoljubom Čolakovićem, koji je to zabeležio:
„Krajem jula Gorkić je hitno pozvao na sastanak Žujovića i mene i saopštio nam da su ga iz Kominterne pozvali da odmah dođe u Moskvu. Rekao nam je da je već rezervisao avionsku kartu za Stokholm i da će putovati sutra. Malo sam se iznenadio tom pozivu, ali nisam u njemu vidio ništa neobično — Kominterna je redovno pozivala rukovodioce pojedinih Partija u Moskvu, jer se nikakvim pismenim izvještajem nije mogla prikazati situacija u nekoj zemlji… Sjećam se dobro sastanka s Gorkićem. Održali smo ga u jednoj kafani u blizini stare crkve Madien. Iako je bilo sparno pariško veče, nismo sjedili napolju, nego smo ušli u kafanu i smjestili se za jedan sto udaljen od ulaza. Gorkić nam je običnim glasom saopštio da će sutra u Moskvu; ni po čemu se nije moglo poznati da je uznemiren; pretpostavljao je da će se zadržati najduže osam dana, koliko da porazgovara u Sekretarijatu i da na licu mjesta riješi neka kadrovska pitanja, što se vrlo sporo obavljalo dopisivanjem. […] Gorkić je sa sastanka otišao prvi, da se spremi za put sa koga se nikada nije vratio.
Hapšenje Gorkića i čistke u partiji vešto su se krile od partijskog članstva, pa čak i od članova CK koji su se nalazili u Parizu. Kada se saznalo, onda su „novi“ šefovi počeli sa objašnjenjima, koja su ustvari bila teške optužbe protiv Milana Gorkića.Nakon hapšenja Gorkića, Josip Broz koji postaje novi generalni sekretar KPJ, potpuno se ograđuje od njega i teško ga optužuje pred organima NKVD-a da je bio pokvaren čovek koji je pravio pijanke sa najbližim saradnicima.
:„Flajšer je bio vrlo blizak s Gorkićem s kojim je zajedno priređivao pijanke. Flajšer je, također, kao i Gorkić pokvaren čovjek, ima pet žena od kojih tri studiraju u Lenjinskoj školi.“(Josip Broz)
Tito ga je, nakon preuzimanja vodstva u KPJ, posthumno isključio iz partije u martu 1939. godine.
Njegova supruga se godine 7. travnja 1956. godine, nakon Dvadesetog kongresa KP SS, uspjela izboriti za odluku o punoj rehabilitaciji. Za razliku od svih ubijenih sekretara CK KPJ, Josip Čizinsky je i politički rehabilitiran, rješenjem Kontrolne partijske komisije CK KPSS, 20. lipnja 1956. godine, kao generalni sekretar CK KPJ.
Tek 1977. godine, više od dvadesetak godina posle poništavanja lažnih optužbi protiv ovog nevinog čoveka u sovjetskim partijskim i sudskim organima, Tito je izjavio da “ni Gorkić nije bio nik