Foto:Twitter
Ove sedmice obilježava se šest mjeseci od početka ruske invazije na Ukrajinu. Rat je dominirao naslovnicama širom svijeta, poremetio je globalne opskrbne lance i potaknuo novi duh solidarnosti na Zapadu.
Za mnoge Europljane bila je to “povijesna prekretnica”, kako je njemački kancelar Olaf Scholz izjavio u prvim tjednima sukoba, komentira The Washington Post.
Snažne moralne dimenzije rata – drsko i destruktivno rusko napredovanje i hrabar ukrajinski odgovor – osvijestile su europske elite koje su tražile miran dogovor s Rusijom.
Razmjeri onoga što je pokrenuto nisu viđeni u srcu Europe već desetljećima. Kako je napisao Jeremy Cliffe iz New Statesmana, definitivno je okončan “optimizam iz godina nakon hladnog rata”. I dok se krećemo prema nečem novom, konture tog novog i dalje su maglovite, ističe Cliffe.
Nad Ukrajinom je i dalje gusta ratna magla
Izvan krajolika posutih rovovima i blokiranih, razorenih obalnih gradova, još uvijek se odvija sukob ideologija, čak i povijesnih vizija. U svom odbijanju da se priklone neoimperijalističkim ambicijama ruskog predsjednika Vladimira Putina, Ukrajinci sebe vide na prvoj liniji globalnog rata između demokracije i autokracije.
To je vizija koju su osnažili njihovi podupiratelji na Zapadu, uključujući i američkog predsjednika Joea Bidena, koji je u ožujku izjavio da Ukrajina vodi “veliku bitku za slobodu protiv represije, između poretka temeljenog na pravu i onog kojim upravlja gruba sila”.
Putin sve vidi drugačije
Putin, naravno, sve to vidi drugačije, nastavlja The Washington Post. Ruska vojska prešla je granice svog susjeda 24. veljače nakon što je Putin održao sada već zloglasni govor. Ovaj govor je ogrezao u povijesnom nezadovoljstvu i revizionizmu te je Ukrajinu proglasio umjetnom nacijom čiji je “nacistički” režim bio pijun Zapada.
Putin je bio bijesan zbog širenja NATO-a na istočnu Europu i upozorio na pojavu “anti-Rusije” na područjima koja su “povijesne ruske zemlje”. Napad na Ukrajinu nije bilo samo obuzdavanje zapadnog utjecaja, već i iskupljenje tragedije pada Sovjetskog Saveza, kojim je, rekao je Putin, poremećena ravnoteža snaga u svijetu.
Putinovo zamišljeno rebalansiranje nije išlo onako kako su planeri u Kremlju zamislili. Ukrajina se hrabro oduprla invaziji i natjerala ruske trupe na sramotno povlačenje nakon neuspjele kampanje zauzimanja Kijeva.
- Bivši ruski zastupnik tvrdi da su kćerku Putinovog ideologa ubili ruski partizani
- Novi snimci – Aleksandar Dugin u šoku, drži se za glavu dok gleda auto u plamenu. Da li je on bio meta atentata?
Umjesto da bude kažnjen, NATO se proširio, dovodeći Švedsku i Finsku pod kišobran vodećeg svjetskog vojnog saveza. U baltičkim državama lokalne su vlasti počele demontirati spomenike iz sovjetske ere.
Rat je katalizirao dugo odgađani proces “dekolonizacije” u Ukrajini i nekim njezinim susjedima, koji sada, čini se, jedva čekaju ukinuti očekivanja koja su njihovim zemljama nametnuta nasljeđem podređenosti Moskvi.
Učinak zapadnih sankcija na rusko gospodarstvo bio je težak
Polovica deviznih rezervi zemlje je zamrznuta, stotine zapadnih kompanija povukle su se s ruskog tržišta, a ključni izvozni proizvodi, nafta i plin, sada se rasprodaju oportunističkim kupcima po sniženim cijenama.
Američke obavještajne službe procjenjuju da je čak 80.000 ruskih vojnika možda već poginulo u borbama. Zapadni analitičari također vjeruju da je ruski ratni stroj ozbiljno iscrpljen, a zalihe streljiva su pri kraju.
Ali to je slaba utjeha za Ukrajince, koji su platili gotovo nesagledivu cijenu da obrane pravo svoje nacije na postojanje.
U šest mjeseci rata tisuće su ubijene, a milijuni protjerani iz svojih domova. Ruske snage navodno su izvršile ratne zločine. Sada su ruski vojnici ukopani u širokom pojasu južne i jugoistočne Ukrajine, a analitičari predviđaju dug i ogorčen rat iscrpljivanja.
Može li Zapad održati istu odlučnost u podršci ukrajinskim ratnim naporima ?
Nakon šest mjeseci rata, ukrajinska poruka zapadnim elitama jedva da se promijenila. “Sve što trebamo je oružje, a ako imate priliku, prisilite Putina da sjedne za pregovarački stol sa mnom”, rekao je ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenskij u nedavnom intervjuu za The Washington Post, ponavljajući stalne zahtjeve svoje vlade za naprednijim oružjem i streljivom.
Ova oprema Ukrajini daje više mogućnosti na bojnom polju, ali i u budućim teoretskim pregovorima s ruskim režimom.
Unatoč kašnjenjima i logističkim preprekama ta je pomoć, u kojoj prednjači SAD, stigla u Ukrajinu. Bidenova administracija do sada je Kijevu poslala više od 10 milijardi dolara vrijednu pomoć, istovremeno koordinirajući i mobilizirajući širu podršku s NATO-om i europskim partnerima.
Od Washingtona do Varšave, parlamentarni zastupnici vjeruju da Ukrajini treba dati alate za odlučujuću vojnu pobjedu, čak i ako takav ishod ostane samo daleka perspektiva.
No ta bi volja mogla nestati. Približavanje zime i sumorna izvjesnost vrtoglavog porasta troškova energije u Europi potaknuli su pitanja može li Zapad održati istu odlučnost u podršci ukrajinskim ratnim naporima sljedećih šest mjeseci kao što je to činio prošlih šest mjeseci.
Središnja uloga SAD-a u pomaganju Ukrajini podsjetnik je da unatoč retorici o Europi koja ulazi u hrabro novo doba, još uvijek vrijede stare jednadžbe 20. stoljeća – kada je u pitanju geopolitika europskog kontinenta, američka supersila ima glavnu ulogu.
Vlade se teško nose s posljedicama rata
Ipak, nijedna vlada ne može se nositi sa širim posljedicama rata, što uključuje potrese u globalnom lancu opskrbe poljoprivrednim proizvodima zbog kojih su cijene hrane skočile u dijelovima Afrike i zbog kojih padaju vlade u južnoj Aziji.
Kao rezultat toga, dužnosnici nezapadnih zemalja često su zaprepašteni gorljivošću koja se iskazuje u zapadnim prijestolnicama, gdje je razgovor o kompromisu ili ustupcima Rusiji postao anatema.
“Zapanjujuća nam je ideja da se zapravo potiče nastavljanje ovog sukoba na neodređeno vrijeme”, rekao je Reutersu jedan visoki afrički diplomat u New Yorku.
Za ukrajinske je diplomate frustrirajuće da sve manje afričkih dužnosnika tvrdi da bi Rusija trebala povući svoje trupe sa suverenog teritorija druge nacije.
Nije jasno hoće li se ruska izolacija proširiti ili suziti u nadolazećim mjesecima. I Putin i kineski predsjednik Xi Jinping, koji je uključen u vlastitu eskalirajuću konfrontaciju sa SAD-om oko Tajvana, planiraju nazočiti ovogodišnjem summitu Grupe 20 velikih gospodarstava u Indoneziji.
Indonezijski predsjednik Joko Widodo nadao se da to neće odvratiti od sudjelovanja lidere poput Bidena. “Suparništvo velikih zemalja doista je zabrinjavajuće.
Ono što želimo je da ova regija bude stabilna i mirna, da možemo graditi ekonomski rast. I mislim da nije riječ o samo o Indoneziji, sve azijske zemlje također žele istu stvar”, rekao je Widodo za Bloomberg News prošli tjedan.
Ipak, stabilnost bi se mogla pokazati nedostižnom. Kako se rat u Ukrajini nastavlja, stručnjaci se boje širenja rizika i odmazde, od destruktivnih napada na civilna područja do atentata i sabotažnih akcija preko granica, do uvijek prisutne prijetnje pogrešne nuklearne procjene. Šest je dugih mjeseci rata, napisao je geopolitički komentator Bruno Maçães, a mi još uvijek imamo osjećaj da je to bio samo prolog.