Foto: Instagram Dejoslavija
Fudbalski dresovi i trenerke koje je nosio poslednji jugoslovenski fudbalski tim postaju sve popularniji brend među mladima. Dizajnira ih i proizvodi tridesetogodišnji grafički dizajner Dejan Medojević iz Podgorice koji vodi popularnu instagram stranicu Dejoslavija.
Prati je skoro 16.000 korisnika a postala je prepoznatljiva po svojim objavama koje afirmišu jugoslovensko nasleđe kroz viralne fotografije mladih u dresovima i drugim obilježijima bivše države.
– Ono što je mene iznenadilo jeste ogroman broj kupaca iz inostranstva posebno od naših ljudi iz Austrije i Njemačke, koji su zainteresovani za Jugoslaviju i jugoslovenske proizvode. Do sada sam imao proužbine iz skoro svih zemalja Evrope. Bilo je i porudžbina van Evrope, najčešće iz zemalja Južne Amerike. Ono što me posebno raduje je da 90% kupaca, odakle god dolazili, pripadaju starosnoj dobi koja nije doživjela Jugoslaviju ili jeste tek svojim ranim djetinjstvom, kaže Medojević na početku razgovora za magazin Novi DANI.
U regionalnim medijima ponovo je vijest pojava zastava SFRJ na koncertima naših popularnih izvođača, snimci isticanja zastava SFRJ postaju viralni na društvenim mrežama, austrijska televizija nedavno je objavila dokumentarni film „Beč poslednji jugoslovenski grad“ u kojem analizira fenomen izgradnje novog identiteta.
U nedavnom tekstu analizirali smo zašto su obilježja SFRJ ponovo „In“ a ista pitanja smo postavili i ovom mladom dizajneru koji je proizvode sa obilježijima bivše Jugoslavije radio za ljude širom svijeta. Iako ni sam nije živio u Jugoslaviju, Dejan Medojević kaže da je u njoj pronašao utičište i identitet bježeći od besmislenih nacionalnih sukoba. Priča da je odrastao je na pričama o Bratstvu i jedinstvu, partizanskoj borbi i pjesmama, kao i zemlji u kojoj su se svi voljeli.
Zbog čega vas je to inspirisalo?
Petogodišnjem meni je to zvučalo kao najjača bajka ikad. Kasnije, tokom odrastanja i školovanja, ispostavilo se da sve stvari koje su me u životu zanimale, najbolje su bile u tom periodu: muzika, dizajn, arhitektura i na kraju krajeva međuljudski odnosi. Jedan banalan primjer je Cockta. Oduvijek mi je bila omiljeno piće, čak i kad nisam znao istoriju njenog nastanka. I onda istraživajući saznam da je ona Made in Yugoslavia. Imao sam još mnogo takvih poklapanja.
Takođe, veliki sam ljubitelj naučne fantastike i misterije. Jugoslavija, kao nešto što je postojalo prije mene, više ne postoji, i nema šanse da postoji opet za vrijeme mog života, ima tu notu mističnog koja mene vuče.
Moram da dodam i patriotski momenat. Kako se neko „loži „na italijansku, špansku ili japansku kulturu, tako sam ja zaljubljen u našu. I mnogo sam srećan što pripadam baš njoj. Naša = Jugoslovenska. Siguran sam da je to jedini ispravan put za sve naše “narode”.
Kako je uopšte nastala ideja da oživite duh prošlog vremena?
Iako sam oduvijek maštao o jugoslovenskom brendu, i povremeno radio na tome, stranica Dejoslavija, nastala je slučajno. To je bio moj lični instagram profil, sve dok jednog dana nisam objavio crtež vezan za bend koji se zove Svemirko.
Zahvaljući njemu taj dan me zapratilo 200, 00 ljudi i svi su komentarisali i lajkovali moje starije objave vezane za Jugoslaviju. Tad sam shvatio da nisam baš sam među mladima, kad je u pitanju Jugoslavija. Od tada, aktivno objavljujem samo sa jednim ciljem, da to ima veze sa Jugoslavijom.
Da li planirate napraviti nešto veće?
Moj plan je ipak, da izađem iz okvira instagram stranice i stvorim nešto održivo jugoslovensko. Modni brend, festival,organizaciju, kafić, nešto peto ili možda sve zajedno, vidjećemo. Ne bih previše pričao o trenutnoj ponudi jer će ona uskoro postati prošlost. To su fudbalski dresovi i trenerke Jugoslavije. Oni su nedavno dostigli vrhuncac i mislim da je došlo vrijeme da se ide dalje.
2025. godina će biti godina noviteta kad sam ja u pitanju. Dejoslavija će ostati kao instagram stranica, a ono sa čime ću gledati da se otisnem van granica instagrama se vjerovatno neće tako zvati. Trenutno radim, na znaku i imenu tog novog brenda. Ako sve bude išlo po planu, do proljeća bi već trebalo da budu spremne majice i sitnice u vidu, prišivača, naljepnica, bukmarkera i slično.
Šta je konačan cilj?
Konačan cilj nije samo još jedan u nizu modni brend. To će biti put ka nečemu čemu još ne znam ime, ali znam šta treba da predstavlja, a to je mjesto povezivanja i okupljanja svih ljudi kojima je jugoslovenska ideja u srcu.
Kako objašnjavate fenomen popularnosti vašeg i sličnih brendova koji promovišu nasleđe SFRJ. Da li je to nostalgija za državom ili za sistemom vrijednosti sa kojim se mnogi i danas slažu?
Kad je sama jugonostlagija u pitanju, vjerujem da ima svega pomalo, zavisi koga pitate. Primjetio sam da ima ljudi koji su oduševljeni isključivo Titovim likom i dijelom, kojima nedostaje da na čelu naše države, bude neko moćan i bitan.
Postoje oni, kojima nedostaje da žive u velikoj i u svijetu prepoznatoj zemlji, koja ima svoje ime i prezime, a ne svrstava se u neke opšte pojmove tipa western balkans ili regija.
Nekom nedostaje domaća proizvodnja, oznaka Made in Yugoslavia, domaće trgovine i natpisi u izlozima. Ipak , meni najviše nedostaje afirmativni i progresivni momenat koji je postojao u svakodnevnom životu. Bratstvo i jedinstvo, potenciranje sličnosti među nama, spajanje i povezivanje.
Opet ću navesti jedan mali primjer koji je iz današnje perspektive krupan. Hrvatska kompanija KRAŠ imala je kutije čokoladnih bombona na kojima su bile ilustracije Beograda i Novog Sada. I to je vjerovatno odgovor na pitanje o fenomenu popularnosti jugoslovenskih stranica i brenodva.
Da li u svemu ima izraza revolta protiv nacionalizma i vremena u kojem živim?
Svako od nas osjeća koliko je disfunkcionalno vrijeme u kojem živimo. Konstantno potenciranje nekih nametnutih razlika, koje ljudima sa iole zdravim razumom ne predstavljaju nešto značajno i koje same po sebi možda i nisu negativne, dovelo je do toga da tražimo utočišta.
S obzirom da živim u Crnoj Gori i da već 30 godina prisustvujem jednom besmislenom sukobu ( Crnogorski Srbi vs Crnogorci ), svoje utočište pronašao sam u Jugoslaviji.
I hvala im na tome, i jednima i drugima. Vjerujem da je slično sa mojim istomišljenicima širom Jugoslavije. Jugoslavija je naš balon. Neka raste i jednog dana eksplodira i svoj prelijepi sadržaj prospe po svima, za jedan filmski početak novog i boljeg vremena.