Kriza uzrokovana koronavirusom u kombinaciji sa relaksiranim zakonima o useljavanju u nekolicini država EU, značit će pravi cunami iseljavanja iz Bosne i Hercegovine. Za razliku od drugih zemalja EU BIH nema vremena za gubljenje zbog faktora koji rade protiv nje – na prvom mjestu iseljavanje stanovništva.
Piše: Goran Mrkić
Da bi se taj cunami zaustavio, moraju se poduzeti znatno ambicioznije mjere koje će dovesti do bržeg ekonomskog oporavka i snažnijeg rasta od 6 do 8 posto brutodruštvenog proizvoda (BDP) godišnje, po uzoru na zemlje regiona.
Samo tako će se brže povećati zaposlenost, smanjiti siromaštvo, znatnije podići primanja i životni standard, te vratiti povjerenje u mogućnost normalnog života, rada i napretka u BiH.
No, zasad ništa ne ukazuje na to da će vlasti poduzeti bilo kakve ambicioznije mjere u tom pravcu. Ono što nam se sada nudi jeste spori oporavak koji će značiti dugotrajno visoke stope nezaposlenosti, siromaštva i iseljavanja. Dokaza za ovu tvrdnju je bezbroj, ovdje ćemo spomenuti samo nekoliko:
BiH će imati najsporiji oporavak u regionu
Ekonomski rast Bosne i Hercegovine u narednim godinama će biti najniži u regionu, što znači da će naša država imati najsporiji oporavak od krize, prema podacima Međunarodnog monetarnog fonda.
Ekonomija BiH će, prema posljednjim prognozama MMF-a, naredne godine rasti za 3,5 posto, a ekonomije Albanije za 8 posto, Srbije i Kosova za 7,5 posto, Sjeverne Makedonije za 7 posto, Crne Gore za 6,5 posto i Hrvatske za 4,9 posto.
Ekonomija BiH će se tek 2022. vratiti na nivo na kojem je bila 2019, naravno ako u međuvremenu ne bude novih šokova.
Nezaposlenost će, predviđa MMF, skočiti u ovoj godini na 18 posto sa 15,7 posto lani, a dogodine će se zadržati na 16,5 posto. Dakle, bit će potrebne dvije do tri godine da se BiH po zaposlenosti i veličini ekonomije vrati na nivo iz 2019.
Zaboravljenih više od 400 hiljada nezaposlenih
Ovih dana se puno govori o oko 27 hiljada ljudi koji su ostali bez posla zbog virusa Covid-19 u Federaciji BiH. Vlasti posljednjih dana s ponosom ističu da se oko 7 hiljada tih radnika “već” vratilo na posao.
No, u potpunosti se zaboravalja čak 307 hiljada radnika koji su bili bez posla u FBiH i prije pandemije (podatak Federalnog zavoda za statistiku za mart 2020). Ovi ljudi spadaju u takozvanu “strukturalnu nezaposlenost”. To znači da oni nisu nezaposleni zbog nekog privremenog razloga, već zato što sistem jednostavno nema kapaciteta da im osigura poslove.
To, dalje, znači da će oni ostati nezaposleni i u godinama koje dolaze, a sasvim sigurno u naredne dvije do tri godine kada će prioritet biti vraćanje na posao radnika koji su dobili otkaz zbog pandemije.
Prema posljednjim podacima Agencije za zapošljavanje, na nivou BiH trenutno je nezaposleno oko 420 hiljada ljudi.
Siromašni bez pomoći države
Prema procjeni Svjetske banke, zbog krize izazvane koronavirusom u Bosni i Hercegovini će 35.000 do 85.000 osoba postati siromašno, odnosno živjet će sa manje od 205 KM mjesečno, a 60 posto tih ljudi nije obuhvaćeno nikakvim programom državne pomoći.
Riječ je dobrim dijelom o neprijavljenim radnicima koji masovno ostaju bez posla, ali se njihovi otkazi nigdje ne evidentiraju, ne ulaze u zvanične statistike, a oni se nigdje ne mogu prijaviti niti mogu dobiti pomoć ili zaštitu po bilo kom osnovu.
Država nijednog trenutka nije pokazala bilo kakav interes da ponogne ovim ljudima koji prolaze kroz humanitarnu katastrofu – oni su nevažni za sistem i nevidljivi za javnost.
S druge strane, najveći dio administracije nije podnio nikakav teret krize, dok prijavljeni radnici u privatnom sektoru imaju kakvu-takvu zaštitu (npr. privremena mjesečna naknada s biroa od 377 KM u slučaju otkaza).
Iseljavanje u sve većem broju
Za razliku od drugih evropskih zemalja, BiH nema vremena za gubljenje zbog faktora koji rade protiv nas – na prvom mjestu odljev stanovništva.
Aktivno stanovništvo (zaposleni + nezaposleni) u FBiH u 2019. godini iznosilo je u prosjeku oko 845 hiljada ljudi, a već do marta ove godine smanjeno je za oko 10 hiljada.
Još dramatičnija situacija je kada je riječ o mlađoj populaciji. U akademskoj 2019/2020. godini na prvi ciklus studija visokog obrazovanja u BiH upisano je 79.886 studenata. Samo dvije godine ranije taj broj je bio 94.827. To znači da je BiH za dvije godine izgubila nevjerovatnih 14.941 studenata, odnosno čak 15,7 posto ove populacije.
Prema podacima jedne nedavno objavljene studije, iz BiH se godišnje iseli 36.800 ljudi.
Rast javnog duga kao dodatni teret
Stanje u BiH u narednom periodu bit će pogoršano zbog kombinacije niza faktora, a jedan od njih je i rast javnog duga. Federacija će se ove godine zadužiti za milijardu i 350 miliona KM, što čini skoro četvrtinu budžeta teškog 5,5 milijardi maraka. Ukupni dug Vlade FBiH za samo jednu godinu će porasti za 20 posto. Drastično je povećano i zaduženje u Republici Srpskoj.
Većina novca koji entiteti sada uzimaju bit će potrošena na očuvanje likvidnosti budžeta i djelimičnu pomoć privredi (u vidu spašavanja radnih mjesta), ali ne i za razvojne projekte.
Ovaj dug neće proizvesti nikakvu novu materijalnu vrijednost pa će njegova otplata u narednom periodu predstavljati dodatni teret, naročito u vrijeme drastično smanjenih poreskih prihoda i povećanih potreba za socijalnim izdvajanjima.
Trgovinski deficit: I novac odlazi iz BiH
Izvoz iz BiH lani je iznosio 11,5 milijardi maraka i smanjio se sa oko 11,9 milijardi u odnosu na 2018. S druge strane, uvoz je dodatno porastao sa oko 19,2 na oko 19,5 milijardi. Dakle, u samo jednoj godini – i to prije pandemije – ostvaren je trgovinski deficit od oko 8 milijardi maraka, uz godišnji rast deficita od 633 miliona KM, prema podacima Agencije za statistiku BiH.
Dobar dio ovog deficita je posljedica nebrige, neznanja i bahatosti domaćih vlasti. Primjera radi, samo u prehrambenoj industriji BiH bilježi deficit od oko 2 milijarde KM godišnje, od čega oko 500 miliona u trgovini mesom (podatak koji je iznijela grupa vodećih privrednika prije nekoliko dana na sastanku u Vladi FBiH). Radi se o proizvodima koji bi se lako mogli proizvoditi u BiH uz bolji angažman vlasti.
Dalje, u prva četiri mjeseca ove godine izvoz iz BiH je pao za 12,7 posto, odnosno izvezli smo manje robe za oko 480 miliona maraka. Trebat će mnogo vremena da se izvoz oporavi, jer će i rast proizvodnje u evropskim fabrikama (npr. automobilske industrije) prema posljednjim procjenama biti dosta spor.
Šta vlasti rade?
Dakle, iako je bezbroj pokazatelja da je trenutna situacija neodrživa i da će voditi daljoj ekonomskoj i demografskoj eroziji BiH, vlasti ne namjeravaju poduzeti nikakve posebne mjere. Sve mjere koje su poduzimane u prethodnom periodu, osim što su nedovoljne, privremenog su karaktera i traju koliko i stanje nesreće, ili nešto malo duže.
Jedina mjera koja je najavljena u oba entiteta za period nakon epidemije jeste osnivanje garantnih fondova kako bi se pomoglo kreditiranje privrede u periodu ispred nas. Ovaj potez možda hoće pomoći kompanijama da dođu do neophodnih kreditnih sredstava u otežanim okolnostima (banke će biti znatno opreznije a kamate će porasti), ali neće imati veći uticaj na ukupni rast ekonomije jer likvidnost nije jedini problem privrede.
Jedna mjera ograničenog dometa nije dovoljna – BiH je potreban remont cijelog sistema ali do njega, očito, neće doći.
BiH će u narednim godinama vjerovatno bilježiti stope rasta BDP-a od 1 do 3 posto (kao i u prethodnih 5-6 godina) što će stvarati privid da se stanje popravlja i da se stvari kreću u pravom smjeru. Zapravo, riječ je o nedovoljnom rastu koji neće zaustaviti iseljavanje, a BiH će sve više zaostajati za susjedima i drugim evropskim zemljama uz trajno visoke stope nezaposlenosti i siromaštva.