Slovenački filozof Slavoj Žižek u intervju za Radio Slobodna Evropa govorio je o ratu u Ukrajini i ideološkim podjelama u savremenom svijetu.
Već na prvom pitanju Žižek daje vrlo direktan opis aktualne situacije. Upitan je misli li da je Rusija još uvijek “carstvo” ili pak ima namjeru ponovno to postati? Žižek odgovara:
To je vrlo zanimljivo pitanje. Mislim da bi to želeo da bude, ali mislim da je, takoreći, „poreklo zla“ takođe način na koji je Zapad reagovao na raspad Sovjetskog Saveza. Usput, ja sam totalno protiv Putina. Ono što mislim je da je 1990-ih, u eri ruskog predsjednika Borisa Jeljcina… implicitni tihi pakt između Rusije i Zapada bio da je Rusija formalno priznata kao supersila pod uslovom da se zapravo ne ponaša kao jedan. Kao, mi vas tretiramo kao veliku silu, ali da se razumemo, vi to niste, a Putin je tada prekršio ovo pravilo.
Takođe mislim da način na koji je Zapad uticao na rusku ekonomiju 1990-ih nije bio baš konstruktivan tokom ekonomskog propadanja u godinama Jeljcina. Ekonomski propadanje, nepoverenje u demokratiju, korupcija — sve je stvorilo uslove za pojavu Putina. Ali da ne bi bilo sumnje, Putin je globalna katastrofa. Ali mi [Zapad] tu nismo besprijekorni.
RSE: Gdje završavaju ruske imperijalne ambicije? I šta oni uključuju? Je li to Sovjetski Savez? Da li je to Rusija iz vremena Petra Velikog? Gdje povlačimo crtu i granice?
Žižek: Kao što je to sa svim imperijalnim silama, vjerovatno ni oni sami nemaju precizan plan. Oni samo pokušavaju da ga guraju dalje i dalje i dalje. U slučaju Ukrajine spominjali su rusku manjinu, ali sjećate li se kratkog rata u Gruziji? Rusija je zauzela južni deo Osetije [u ratu]. Ali Oseti nisu ruska manjina… Neki ljudi tvrde da su sva ova velika imperijalna retorika i sva ta ideja o ruskom trećem putu, sve ove fantazije [ideologa krajnje desnice povezanog s Kremljom Aleksandra] Dugina, samo retorika i, u realnost, Rusija samo želi da zgrabi malo zemlje u Ukrajini. Ja nažalost ne vjerujem u ovo. Kao neka vrsta ljevičarskog marksiste, mislim da retorika nikada nisu samo riječi. Ideologija je strašna materijalna sila; ne potcenjujte… Oh, oni samo pričaju…[ali] ono o čemu pričaju je užasno. Znate da je Putin u jednom od svojih govora uključio ne samo baltičke države, već čak i Finsku i, uz neke nagoveštaje, čak i Švedsku…
Ono što me takođe brine je situacija u Bosni i Hercegovini i na severu Kosova. Kao što sam istakao u nekim svojim tekstovima, neki srpski političari već govore Putinovim jezikom, tvrdeći da i Kosovo treba denacificirati. A sada se ideologija približava ludilu. Jeste li primijetili da se sada ne govori samo o denacifikaciji, već o desatanizaciji? Putin je proglašen glavnim egzorcistom ne samo Ukrajine, već i cijele Zapadne Evrope. I ovdje stvari za mene postaju stvarno zabrinjavajuće.
Jeste li primijetili tokom posljednje posjete Zelenskog Washingtonu, ali već prije, snažan otpor ekstremne desnice, nekih Trumpovih pristalica i tako dalje… Ova duboka solidarnost zapadne nove populističke desnice sa Putinom. Nikada ne treba zaboraviti – iako sam protiv svakog rasističkog evrocentrizma – da je Evropa danas nešto jedinstveno. I ovo govorim kao levičar, Bože moj! Vizija korporacije država u globalnoj vanrednoj situaciji zasnovana na osnovnim socijaldemokratskim vrijednostima, čak i ako su na vlasti konzervativci, globalna zdravstvena zaštita, solidarnost, besplatno obrazovanje i tako dalje. Zato, jeste li primijetili kako Evropa danas sve nervira? Od latinoameričkih levičara do američke desnice, do Rusa, do lažnih antikolonizatora trećeg sveta i tako dalje…
Sada ću pokušati da budem što otvoreniji da razumem ruski pogled. Da, tu i tamo postoje neke neofašističke tendencije u Evropi. Jako dobro poznajem situaciju u Ukrajini i [neonacizam], to je marginalno i tako dalje. Ali ja ću ovdje napraviti razliku između fašizma i nacizma. Fašizam je užasan. Ali zapamtite, režime kao što su [talijanski diktator Benito] Musolini do 1938., [portugalski diktator Antonio de Oliveira] Salazar i [španski diktator Francisco] Franko. Oni nisu bili taj eksplozivni, skupi fašizam. Oni su samo pokušavali da održe red u svojoj zemlji, dok je nacizam bio nešto drugo. Hitleru je bio potreban taj rat, stalna napetost i tako dalje. Dakle, slažem se sa ciljem denacifikacije, ali mislim da treba početi kod kuće, u Rusiji. U Rusiji se opasno približavaju novoj verziji nacizma.
RSE: Kad smo kod ideologije, da vas pitam ovo. Kada govorimo o imperijalnom načinu razmišljanja, da li je to samo Putin? Ili je imperija nešto ukorijenjeno u ruskoj podsvijesti?
Žižek: To je vrlo interesantno pitanje. Mnogi prijatelji Rusije i poštovaoci ruske kulture vole da kažu: “O, ovo je samo sadašnja elita, Putin i tako dalje. Ne treba ovo brkati sa ruskom kulturom.” Mislim da je uvijek [bilo] složenije. U jednom pravcu, jednom pravcu ruske kulture ugrađena je ova imperijalna ambicija. Na primer — i ja znam šta ovde govorim jer mislim da je njegova opasnost uveliko potcenjena, ali on je precenjen kao pisac – [Fjodor] Dostojevski. Dostojevski je, koliko ja znam, bio prvi koji je formulisao ovu ideju o Rusiji kao večnoj žrtvi Evrope. Rusija je prvo spasila Evropu od Napoleona i tako dalje.
Pa, ako možemo da se upustimo u neku ludu retroaktivnu spekulaciju, mislim da ako bi Napoleon nekim čudom pobedio i kontrolisao Evropu, možda bi to, uzgred, bila mnogo bolja Evropa… U redu, to bi bio apsolutizam, ali prosvijećeniji apsolutizam, zasnovan, ipak, na vrijednostima Francuske revolucije, slobodama i tako dalje.
Dakle, imamo tu ideju, koja je bila krajnja ideja fašističkog trećeg puta. Ova ideja gdje je Daleki istok, Azija totalitarna, Zapad individualistički, a Rusija, rusko pravoslavlje, pravi put u sredini… Samo ujedinjena Evroazija nas može spasiti. Mislim da je Evroazija ruski izraz za neofašizam i to se može čak i empirijski dokazati. Otac svega ovoga je, kao što svi znamo, ali nije dovoljno naglašeno, Ivan Iljin, ruski politički filozof kojeg je Lenjin izbacio.
Već tada, 1920-ih, [kada je Ilyn] emigrirao u Italiju, pa u Njemačku, bio je naklonjen fašizmu. Ali, vrlo zanimljivo, tvrdio je da su Zapadni Evropljani već previše obilježeni zapadnom dinamikom: industrijskom, individualističkom, čak i nacizmom, fašizmom. [Mislio je da] samo rusko pravoslavlje, sa svojim jedinstvom svjetovne i duhovne moći, može pružiti izvorni ruski fašizam. Mislim da se ta linija danas vraća…
RSE: Ruska izuzetnost?
Žižek: Da. Ali izuzetnost…u smislu da smo mi izuzetak koji može pružiti pravi balans između individualizma i kolektivizma. Ovo je stara fašistička ideja. Gotovo svaka sila pokušava da se predstavi kao negdje u sredini. Prema ideji fašizma, “imamo komunistički totalitarizam, nemamo privatno vlasništvo, nemamo slobodu, a onda imamo zapadni liberalizam sa previše individualizma. Ali]mi smo u sredini, [mi] fašisti, [ mi] smo jedina prava uravnotežena sila.” Ove stvari shvatam veoma ozbiljno…
Ono što se dešava]danas u Sjedinjenim Državama sa Trampovskim neokonzervativcima je da i oni sada takođe prelaze u ovu revolucionarnu fazu. Ostaće, nadam se, kulturni građanski rat. Ali jeste li primijetili da je nedavno Trump rekao u intervjuu da nam je za povratak na istinsko povjerenje, demokratiju, ponišptenje Bajdenovih izbora i tako dalje, dozvoljeno čak i da kršimo ustav, da delegitimiziramo cijeli sistem.
Dakle, mislim da je noćna mora koju vidim tihi pakt između zapadnih alt-right neokonzervativaca, agresivnih populista od Francuske preko Engleske do Njemačke, [i] Sjedinjenih Država i Rusije. Imaju, kažu, viziju nove suverene državne multikulturalnosti… Sjećate se kada su Talibani pobijedili u Afganistanu (kako su Sjedinjene Države završile povlačenje trupa 2021.), Talibani i Kina su odmah sklopili pakt, koji je brutalno imao smisla: „Ostavljamo vas na miru da radite šta god želite, terorizirajući žene i tako dalje. Ostavljate nas na miru da radimo šta želimo sa svojim muslimanima, Ujgurima i tako dalje.”
To je nova vizija svijeta, a oni je čak zovu i nova decentralizacija, multikulturalizam, što znači da možete rezati ženski klitoris, biti protiv LGBT, šta god hoćete. Uradi to tamo. Mi to radimo ovde, šta god želimo. To je nova vizija suverenih neofašističkih država i cijeli svijet se barem na jednom nivou kreće u tom pravcu…
Sada ću reći nešto da isprovociram naše slušaoce. Možda čak i ti. Mislim da nema etničkog čišćenja i nasilja bez poezije. Ne odbacujem svu poeziju. Ali određena poezija je uvijek bila spremna da opravda nacionalistički, rasistički, totalitarni režim. Pogledajmo [američkog pjesnika] Ezru Pounda, velikog modernistu. On je bio u Italiji radeći za fašizam tokom Drugog svetskog rata. TS Eliot je također bio na ivici, a da ne spominjem svoju zemlju, Jugoslaviju. Duboko je značajno da je Radovan Karadžić, vođa bosanskih Srba, bio pjesnik. Ali čekajte malo, ja ne odbacujem poeziju. Poezija može biti autentičan glas, ali bez obzira na to, sada bismo iz današnjeg iskustva s Rusijom trebali uzeti dublji pogled u prošlost i analizirati korijen svega toga.
Znate gde ja vidim jedan od ideoloških korena?… Već kasnih 1970-ih [KGB] je nešto jasno video: da Rusija gubi ozbiljan ideološki rat. To je bila eksplozija zapadne popularne kulture, rok muzike i tako dalje. Pa kako se tome suprotstaviti?…. Sjećam se da su svjesno počeli da grade veze sa pravoslavnom crkvom i ruskim konzervativcima, koji su, naravno, do tada bili potlačeni. Jer su znali da je jedina stvar koja zaista mogla da se suprotstavi…individualističkom, hedonističkom Zapadu bila tradicionalna ruska kultura. Ova veza, nisu samo Putin i patrijarh, koji je sada šef Ruske pravoslavne crkve. Ova veza ima dublje značenje. Postoji pakt između najmračnijih snaga bivšeg KGB-a i određene niti, opet, u ruskoj pravoslavnoj tradiciji.
RSE: Uz sve ono što ste izneli, profesore, mislim da centralna tačka, suština pitanja, i dalje ostaje bez odgovora. Jer ono što sam pitao je da li je to ideologija koju nameće rukovodstvo Kremlja? Ili je to ideologija koju prihvata nacija? Jer to nas onda dovodi do drugog pitanja kolektivne krivice i pitanja čiji je to rat koji se sada dešava u Ukrajini? Da li je to ruski ili Putinov rat?
Žižek: Možda sam ovdje čak i previše optimističan. Voleo bih da pronađem, možda… srednji put. Prvo, nemojte potcenjivati, čak ni među običnim Rusima, ideju da smo bili velika sila, sa Sovjetom [Savezom] i svim tim. Ovo je popularan trend. Ali ipak mislim da je… Rusija je duboko podijeljena. Većina je neutralna, ali neutralna na ciničan način. Desiće se na isti [način] kao i sa Miloševićem u Srbiji. Izgubio je vlast, ne zbog svoje užasne politike etničkog čišćenja, već zato što je izgubio rat. Ako Putin uspije, to će ga učiniti zaista popularnijim. Ako ne, onda će, naravno, biti proglašen diktatorom koji je zloupotrebio Rusiju i tako dalje.
Dakle, nisam spreman… da krivim Ruse kao takve, da ih žigoram kao totalitarne, fašističke i tako dalje. Oni su negdje između, kao i većina ljudi, ali njihova tradicija, pravoslavna crkva, je, tvrdim, opasna.
Postoje ogromna dostignuća ruske kulture. Dakle, kao i svaka kultura, ruska kultura je duboko podijeljena. Borba je u toku, tu se ne slažem sa mojim ukrajinskim prijateljima kada kažu da bojkotujemo rusku kulturu kao takvu, i tako dalje i tako dalje. Zar ih ne prepuštamo Putinu, dozvoljavajući mu da se predstavi kao naslednik ruske kulture?… Dakle, Rusija je u dubokom sukobu sama sa sobom. To bi bio moj odgovor… Jednostavno ne možemo reći da li terorišu većinu ili ako ima neke korijene i u širokoj masi ljudi.
RSE: Upravo to je bilo pitanje koje sam htela da vam postavim sledeće. Koji je korijen ove fascinacije Rusijom, ili nazovimo je opsesijom, ljevičara na Zapadu, uključujući i vrlo istaknute mislioce poput Noama Čomskog ili Džefrija Saksa. Šta je koren ove fascinacije Rusijom, čak i Putinom.
Žižek: Pročitao sam nedavnu izjavu Sahre Wagenknecht, njemačke ljevičarke parlamentarne zastupnice Die Linke (Stranka ljevica), i ona sasvim otvoreno kaže: Zašto bismo gubili energiju, novac i tako dalje, dovodeći sebe u opasnost, boriti se za neki rat daleko…ugroziti naše blagostanje, dobrobit, kako ona kaže, naših radnih ljudi?
Dakle, ovdje je njena ideja u osnovi: Neka Ukrajina propadne da ne bismo morali plaćati više cijene za struju ili bilo šta drugo. A ovo je čisti egoizam. Ispod je još uvijek duboko nepovjerenje u NATO – više nego u Sjedinjene Države. Dogma ljevice je, ko god da ste, bez obzira koliko je diktatura brutalna, ako je NATO protiv vas, mora postojati nešto što nije sasvim loše u vama. NATO je automatski protivnik. I smatram da je sve ovo rezonovanje tako glupo…
To je upravo onaj apstraktni pacifizam na koji je njemačka propaganda igrala u Evropi neposredno prije Drugog svjetskog rata — oni su ga [nazvali]… antiimperijalizmom. Francuski, engleski, američki imperijalizam pokušava da dominira Evropom, mi ćemo Evropi [sa] obezbediti autonomiju, mi ćemo spasiti Evropu i tako dalje i tako dalje. A paradoks je da Čomski, koji se politički proglašava anarhistom, na kraju nije podržao Rusiju. Danas je popularan izraz „razumevanje Rusije“.
A ono što se de facto dešava je… dok, nadamo se, još uvijek pomažemo Ukrajini, mi vršimo pritisak na Ukrajinu, [kazujući] nemojte previše provocirati Rusiju. Ono što je meni tako tužno je to što pacifisti nisu spremni da priznaju ni jednu stvar – sada, kažu pacifisti, front je manje-više stabilizovan, hajde da guramo na mirovne pregovore, damo Rusiji deo Ukrajine. Ali da li su ovi pacifisti svjesni da smo u ovu fazu relativne stabilizacije fronta došli upravo zbog ogromne pomoći Zapada u Ukrajini?…
Cijeli intervju pročitajte na Radio Slobodna Evropa